Darko Kontin i njegova buduća supruga Maja dočekali su svoje prvo dijete, a ushićeni otac nam je otkrio da je plakao 20 minuta ‘u komadu‘ kada je sinčić došao na svijet.
Poduzetnik i gastro bloger Darko Kontin (39) i njegova buduća supruga, prvostupnica sestrinstva Maja (40), trenutno žive najljepše trenutke u životu – 4. veljače dočekali su svoje prvo dijete, dječačića Doriana. Rođen u 14 sati s 3410 grama, Dorian je stigao na svijet u bolnici Sveti Duh u kontroliranim uvjetima, u induciranom porodu koji je vodio doktor primarijus Hafner.
U rađaonici su proveli šest mirnih sati pod stalnim nadzorom, a Dorian je u rukama majke Maje završio nakon svega pet ili šest jakih trudova i tihih stiskanja, prisjeća se ponosni otac Darko koji je dječaku nadjenuo i ime. Odabrao ga je prije petnaestak godina uz pomoć svoje majke, a kako jako voli svoje ime, tražio je nešto što ima sličnu težinu i simboliku. Mnogi su mu govorili da je naivan ako misli da će partnerica samo tako pristati na njegovu dugogodišnju želju, ali Maja mu je tu bila nevjerojatna podrška, pa su se još prije začeća dogovorili da će Maja birati žensko ime, a Darko muško.
"Teško je to opisati riječima, a da ne zvuči kao klišej, ali panike zapravo nije bilo jer smo bili u sigurnim rukama. Bio sam potpuno fokusiran na Maju, na njezino disanje i na to da joj budem oslonac. Trudio sam se upijati svaki trenutak jer sam znao da se to događa sada i da je jedinstveno iskustvo. Podrška sam bio sve do onog trenutka kad je Maja prvi put primila Doriana u naručje. Tada sam se jednostavno raspao. Mislim da sam plakao 20 minuta u komadu od neopisive sreće. Nikad u životu nisam osjetio takav izljev emocija pa me je to malo zateklo. Ali ne bih mijenjao ništa", govori Darko koji je cijelo vrijeme bio u rađaonici sa suprugom.
Moralna podrška
Njegova je uloga bila da bude moralna podrška, a u šali govori da mu je glavni zadatak bio paziti da im ne zamijene dijete. Toliko su bili zaneseni malim bićem, ističe, da nisu ni čuli kad su ih nekoliko puta pitali da potvrde broj na narukvici. "Jednostavno smo bili u nekom svom svemiru", kaže Darko.
I dok su se mama i beba odmah povezali, otac je svog sina primio u trenutku kad su se prebacili iz rađaonice u svoju sobu.
"Osjećao sam neopisivo divljenje dok sam držao to malo biće u rukama. Bili smo toliko očarani njime da smo potpuno zaboravili na mobitele i fotografiranje. I danas, dva tjedna nakon svega, uhvatimo se kako samo sjedimo i gledamo ga dok spava. Tek sad razumijem druge roditelje kad kažu da je tu sreću nemoguće objasniti onome tko to nije proživio", dodaje.
Točno 48 sati nakon poroda, Maja i Dorian izašli su iz bolnice. Kako je Darko prvi dan bio uz njih, a drugi dan su im u posjet došli bake i djedovi, imao je doslovno jednu noć da sve pripremi kod kuće za bebin dolazak kući. Iako su tjednima unaprijed pripremali dječju sobicu i Darkov stari krevetić u kojem je on spavao prije 40 godina, on tu zadnju noć oči nije sklopio.
Prva noć u troje
"Želio sam da ih dočeka nešto posebno pa sam do jutra puhao balone i postavljao ukrase. Ponosan sam na to što je baš sve u stanu, osim buketa cvijeća, bilo ručno osmišljeno i sastavljeno s puno ljubavi. Kod nas u Prigorju tradicija je jako važna pa je moja baka, Dorianova prabaka, žrtvovala svoju zadnju domaću kokoš kako bi moja mama mogla cijelu noć kuhati juhu i donijeti je svježu iz Križevaca u Zagreb. To je naša tradicija kad se dočekuje rodilja i djetetu želi dobrodošlica. Po njih sam u bolnicu išao sam, a obitelj nas je dočekala u stanu. Bilo je to jedno predivno skromno slavlje koje ćemo zauvijek pamtiti", govori Darko koji je u ova dva tjedna preuzeo kuhanje i brigu o kućanstvu kako bi se Maja mogla u potpunosti posvetiti Dorianu i svom oporavku.
Za sada je Dorian nevjerojatna beba te se roditelji čude koliko sve mirno teče – osim očekivanih buđenja noću svakih par sati zbog hranjenja, njihov se ritam nije drastično promijenio. Trude se odmarati kad beba spava, a ostatak vremena provode u uživanju i maženju, svjesni da će se to sve vjerojatno mijenjati s prvim skokovima u razvoju. No, na to ne gledaju kao na problem ili izvor stresa.
"Svaki njegov plač ili punu pelenu dočekujemo s entuzijazmom jer znamo da su to sve znakovi da on raste i da se dobro razvija. Ne želimo glumiti da sve znamo, nego jednostavno uživamo u procesu učenja i trudimo se biti najbolja moguća podrška jedno drugome i našem sinu. Imamo sreću da nam je puno toga u stanu automatizirano, pa nam ostaje puno slobodnog vremena za uživanje u zajedničkim trenucima. Fokusirani smo na to da budemo podrška jedno drugome i da Dorian odrasta u okruženju punom ljubavi i mira", zaključuje Darko Kontin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....