Zagrepčanka koja je nedavno postala juniorska prvakinja Europe u bacanju koplja, otkriva kakva je izvan sporta, o čemu razgovara s ‘ekipom‘ i koliko joj je važno biti snažna osoba i ostati svoja
Kad bi se snimao film o mladoj sportskoj zvijezdi poput Vite Barbić, nešto što bi uspješna bacačica koplja i diska izbacila iz scenarija bio bi stereotip da djevojke u njezinim disciplinama nisu pretjerano ženstvene. I dalje prisutne predodžbe- ili bolje rečeno, prašnjava sjećanja na bacačice otprije tridesetak godina - potaknule su je na stilski besprijekoran otpor. Ukratko, uz sve na što na borilištu mora paziti (primjerice da koplje dobaci 55,26 metara, što joj je u Finskoj nedavno donijelo naslov europske juniorske prvakinje), vodi računa i o tome kako će se vizualno predstaviti. O čemu je riječ otkrila nam je dok smo razgovarali prije početka snimanja za Gloriju, u predvorju zagrebačkog hotela Canopy by Hilton, gdje je uočila razigran dizajnerski interijer. Pokušali smo joj, naime, laskati usporedbom s Hipolitom, kraljicom Amazonki iz grčke mitologije, za koju se vjeruje da je bila nenadmašna u bacanju koplja.
"To što se našminkam, nekad stavim male, ukrasne bisere na lice i pazim na fizičku prezentaciju radim zbog sebe. Kada se dobro prezentiram i izgledom, mogu dati još više i sportski, a pritom želim podići važnost cijelog natjecanja", kaže 18-godišnja Zagrepčanka i dodaje kako se na natjecanjima stvara pogrešan dojam da nisu dovoljno ženstvene ili atraktivne. Upravo zato svojim pažljivim odnosom prema izgledu 180 centimetara visoka sportašica nastoji srušiti te predrasude. Kosu joj u prepoznatljive pletenice plete dvije i pol godine starija sestra Klara, također atletičarka i studentica statistike na Harvardu, dok se uoči natjecanja Vita šminka sama. Naglašava izražajne tamne oči i pravilno oblikovane obrve, a za ostalo je, kaže, zaslužna majka priroda. Posebno za njezine skladne, duge noge.
Klarinet ili sport
Dočekali smo je na njezinom prvom velikom snimanju - s presvlačenjem, promjenom izgleda i modnim poziranjem. Glorijin estetski tim pratio je njezine upute o tome kako želi izgledati, a Vita je sve odradila besprijekorno: ispunila je viziju fotografkinje, a pritom ostala svoja. To joj je najvažnije - biti sto posto Vita, a ne samo persona stvorena za snimanje. Kad je sve bilo gotovo, razgovor se vratio na početno pitanje: kako bi izgledao scenarij filma o sportašici poput nje?
"U takvoj situaciji ne bih se dala ugurati u uniformiranu ladicu: sport, sport i samo sport. Maksimalno sam fokusirana na bacanje, ali to je samo dio mene. Postoji još puno neotkrivenog. Definitivno bih bila kompleksan filmski lik. Događa se, naime, to da vas kad postanete dobri u svojoj disciplini drugi gledaju samo kroz rezultate, a ne kroz osobnost. Svodi vas se samo na uspjehe, kao da ste jednodimenzionalni lik", govori juniorska europska prvakinja.
Razgovor se nastavio o Viti - koju ne poznajemo. Malo tko zna da svira klarinet, kojim je ovladala u glazbenoj školi. Dodaje pak da se ne može trenutačno smatrati izvrsnom, s obzirom na to da se tek nedavno vratila svom instrumentu. Omiljena skladba joj je klasik "Rapsodija u plavom" Georgea Gershwina. Otkrila nam je i to da je kada je morala birati hoće li uz redovnu osnovnu školu, a kasnije Prirodoslovnu gimnaziju Vladimira Preloga, nastaviti s glazbenom ili se s još više energije posvetiti treninzima bacačkih disciplina u svom Atletskom klubu Dinamo Zrinjevac, prevladalo potonje. Uz osmijeh kaže kako je za njezin odabir sporta "kriva" starija sestra Klara, jer se prva zainteresirala za atletiku. Trenirala je trčanje na srednjim prugama i skok u vis, a sportski rezultati i ponajviše zavidni akademski uspjesi - doveli ju je do studija na Harvardu.
Vita je, pak, bila šestogodišnja klinka kojoj se svidjelo dolaziti sa sestrom u današnji klub, gdje je završila atletsku školu i stasala u juniorsku šampionku. Koplje i disk nekako su se sami nametnuli, pokazalo se da joj te discipline leže i tako je počela njezina sportska priča. Kad smo je pitali što sluša dok putuje prema klubu ili kući, odvraća da je to teško pitanje.
Omiljena crvena
"Moj je glazbeni ukus širok, a preuzela sam ga od tate, koji je doktor veterine. Svojedobno je svirao klarinet i trubu, a sada svira gitaru. Glazbeno je potkovan, pa smo sestra i ja odmalena slušale sve - od jazza i bluesa do swinga i klasike. Najčešće puštam Louisa Armstronga, Eminema, Sade, jazz glazbenicu Melody Gardot i Amy Winehouse - nabraja Vita, koja je Amy otkrila u osnovnoj školi. Najprije pjesmu "Valerie", a potom i album "Frank", s kojeg je na playlistu uvrstila i hitove "What It Is" te "Love Is Blind".
"Uz Amy Winehouse našla sam svojevrsnu podršku zbog svog dubokog glasa. Shvatila sam da su različitosti poželjne i da se ne moram uklapati u kalup da bih baš uvijek bila prihvaćena - iskrena je sportašica, koja na pitanje koliko ima medalja ima samozatajno odmahuje rukom i odgovara - "puno".
No, zato smo otkrili da bismo, kad bismo zavirili u njezin ormar, vidjeli nekoliko lijepih crvenih odjevnih predmeta jer joj je to najdraža boja. I ne, nije pun trenirki i majica, premda ih često nosi kad svaki dan, poslije jutarnjeg turnusa u školi, trenira u klubu. Ima nekoliko omiljenih butika gdje pronalazi odjeću koja je krojem, teksturom ili ukrasnim detaljem drugačija. To joj je jako važno. Želi se decentno istaknuti, ali bez ulaska u modno riskantne amplitude jer je tinejdžerica i ne želi izgledati starije. S druge strane, ne sviđa joj se ni modna uniformiranost - ono kad sve curke nose isto. Njezine kupovine stvar su trenutačne inspiracije, odvijaju se po principu: kad u omiljenim mjestima naleti na ono što joj se sviđa, to uzme. Rijetko je impulzivna u shoppingu te priznaje da je u njezinu ormaru najviše hlača te dobrih majica i košulja, a ne suknji. Ne odabire ih baš često jer sa svojom ekipom ne izlazi u klubove zbog kojih bi to eventualno odjenula.
Nismo joj mogli obećati da to što nam je otkrila nećemo napisati: uspješna atletičarka ima društvo s kojim više voli pričati o složenim temama. Nalaze se i raspravljaju o proživljenim ili pročitanim situacijama iz knjiga: koliko god bili mladi, ne uzimaju svijet zdravo za gotovo.
"Privlači me dotaknuti se socijalnih pitanja i raspravljati o njima. I to je jedan od mojih interesa. Žao mi je što nemamo više prilike raspravljati o tim temama u školama", nerado priznaje atletska senzacija, koja je neko vrijeme razmišljala o studiju psihologije. Na njenom se noćnom ormariću ovih dana nalaze djela ruskih realista, a nakon što je zbog lektire u trećem razredu gimnazije apsolvirala "Zločin i kaznu" Dostojevskog, sada su na redu njegove "Bilješke iz podzemlja".
Inače ustaje oko pola sedam, potom s mamom Marijom, stomatologinjom, priprema doručak, međuobrok i ručak koje nosi sa sobom. Riječ je o sezonskom voću te nečem laganom, zdravom i hranjivom, poput tortilja s povrćem i piletinom. Poslije škole slijedi rad s trenerom Antom Pavkovićem, s kojim surađuje već sedam godina, a navečer uči, sprema stvari za školu i trening te, ovisno o drugim obavezama u danu (nekad je ujutro, a nekada navečer), pomaže mami pripremiti ručak za sutra. Vozi je gdje god je potrebno, a kad zatreba, uskače otac Ljubo. Oboje su sto posto uz Vitu, 365 dana, s tim da je sa starijom sestrom, koja studira u Bostonu, na videolinku tijekom cijele akademske godine. To je, uz njezin cijeli atletski klub i fizikalne terapeute, pobjednički tim Vite Barbić.
Plan za kasnije
Jedno ju je pitanje baš začudilo: što radi kad baš ništa nema na rasporedu? Tumači da jednostavno nije osoba koja može tako funkcionirati. Dobro, obožava filmove, ali rijetko ih gleda bez razmišljanja, samo da bi "pustila mozak na pašu". Njezin izbor omiljenih filmova definitivno nadilazi njezinu dob, no Vita je takva. Da nije, vjerojatno ne bi prošle godine oborila hrvatski mlađejuniorski rekord (koplje od 500 grama), popravila rekord europskih prvenstava u svojoj kategoriji i završila na vrhu juniorske svjetske ljestvice.
Doznali smo da joj se u posljednje vrijeme svidio film "Pravi trenutak", o mladiću koji ima sposobnost putovati kroz vrijeme, a sviđa joj se i kod nas manje poznato djelo "Charliejev svijet", američkog autora Stephena Chboskyja iz 1999., koje istražuje izazove i ljepotu odrastanja uz gotovo filozofski kontekst. Nije film koji zaboravite nekoliko minuta nakon gledanja - to joj je osnovni kriterij prilikom izbora. Budući da je čak i u slobodno vrijeme pred filmskim platnom ili laptopom, fokusirana, ustrajemo na pitanju o situaciji "ništa ne raditi ili ne misliti".
"Tada uzimam pribor za crtanje ili uljne boje i radim na nečemu. Obično planski razvijam ideje i skice za svoje slike jer se smatram perfekcionistom, ne krećem u veće crtačke projekte dok nemam sve razrađeno", govori atletičarka od koje se toliko očekuje. Prihvaća to kao dio života, a da pritom uspijeva ostati svoja i ne dopustiti da joj tuđa očekivanja postanu teret, koji bi joj mogao otežati zamah na natjecanju. Svjesna je i toga da sportska karijera ne traje vječno. Evo što planira za kasnije.
"Sada imam dvije opcije, što ne znači da će tako ostati. Prva je stomatologija, pa bih možda jednog dana radila u maminoj ordinaciji, a druga je dizajn. Privlači me studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu, od interijera do svakodnevnih predmeta", kaže sportašica, koja je svojedobno u školi voljela izrađivati makete od drveta, zadane teme, ali i nešto nalik na prostor u kojem bi mogla živjeti. Zato smo je, za kraj, pitali kako bi izgledao dnevni boravak u kojem bi se dobro osjećala.
"Bio bi jednostavan. Imala bih glazbeni kutak, gramofon s puno ploča, kao što imamo i kod kuće. Bilo bi puno biljaka jer ih volim, iako se ne znam dobro brinuti za njih. U središtu bi bila u krug raspoređena garnitura za sjedenje, da se na njima može sjediti i razgovarati. Tako funkcioniramo kao obitelj: nemamo naviku zatvarati se u sobe nego smo u dnevnom prostoru i pričamo ili gledamo filmove", zaključuje Vita Barbić.
Snimljeno: u hotelu Canopy by Hilton Zagreb
Frizura: Josipa Gečević, PRIMEvision SALON
Šminka: Morena Klanjec, Nobia atelier
Stilistica: Anela Martinović
Haljina i traperice: Won Hundred, Garderoba Concept Store
Top: Rabens Saloner Garderoba Concept Store
Sandale: Rodebjer, Garderoba Concept Store
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....