Veronika Rosandić i Vlado Mance vjenčali su se u bajkovitoj Istri koju obožavaju i gdje su tri dana slavili svoju ljubav u krugu najbližih im ljudi.
Upoznali su se na Uskrs 2024. godine na rođendanu zajedničkog prijatelja, a dvije godine kasnije zagrebačka influencerica i magistrica novinarstva Veronika Rosandić (32) i njezin partner pilot Vlado Mance (30) započeli su najljepše poglavlje svojih života, izrekavši sudbonosno "da" jedno drugome, uplovivši u bračnu luku na bajkovitom vjenčanju u samom srcu Istre – Motovunu.
"Tada nisam tražila partnera niti razmišljala o vezi, ipak smo se povezali i ubrzo me pozvao da mu budem pratnja na svadbi njegova prijatelja. Tako je naš prvi službeni spoj bio na tuđem vjenčanju, među gotovo nepoznatim ljudima. Mladenci su nam u šali rekli da smo mi ‘sljedeći’", sa smiješkom se prisjeća Veronika.
Da je Vlado pravi čovjek za nju, znala je od trenutka kada ju je prvi put zagrlio. "Njegova blizina u meni je probudila osjećaj potpunog spokoja i pripadanja. Bio je moj dom i prije nego što smo to oboje u potpunosti shvatili", govori.
Zaprosio ju je na prvu godišnjicu veze, na temeljima kuće koju grade. "Doista je kleknuo na njezinim temeljima, na vrhu planine u šumi Gorskog kotara. Predosjećala sam da bi me mogao zaprositi jer smo od samih početaka razgovarali o budućnosti, ciljevima i o tome kako želimo da se naš život i odnos razvijaju", otkriva Veronika.
Prosidba je bila intimna, bez gledatelja, što si je i priželjkivala. "Znam i da je iza svega stajala prava mala avantura, kaos oko preuzimanja prstena, u koji je bilo uključeno više ljudi. Prsten se dugo izrađivao i čekao, ali na kraju se svaka sekunda čekanja itekako isplatila", govori.
Trodnevna svadba
Vjenčanje je održano u motovunskoj crkvi svetog Stjepana, a slavlje se nastavilo u ROXANICH Winery and Design Hotelu. Goste je od hotela do crkve vozio autobus, dok je za mladence i užu obitelj bio organiziran prijevoz Land Rover džipovima u starinskom i vintage stilu. Imali su sedamdesetak gostiju za koje su zakupili cijeli hotel, što je svima olakšalo i uljepšalo svadbeni vikend jer su imali potpunu slobodu i komfor tijekom boravka.
"Odabrali smo ovu lokaciju jer obožavamo Istru i njezinu gastronomiju, a koncept butik hotela u koji smo mogli smjestiti sve goste bio je pun pogodak. Vlado je iz Gorskog kotara, a ja sam Zagrepčanka. Morali smo naći kompromis koji bi obje strane zadovoljio i mogu reći da smo uspjeli u tome", zadovoljna je Veronika.
Svoju vjenčanicu iz snova odabrala je i prije nego što su organizirali i definirali lokaciju svadbe. "Imala sam viziju savršene haljine, ali nakon što sam je isprobala, shvatila sam da mi takav model ne pristaje. Na kraju sam izabrala onu koju sam prvu ugledala u salonu, a zadnju probala. Bila je savršena, baš za mene", prisjeća se.
Pronašla ju je u salonu vjenčanica The One u Zagrebu čija je vlasnica njezina prijateljica. "Imala sam tu privilegiju pa nije bilo upitno gdje ću pronaći haljinu, već kakvu ću odabrati. Kada sam vidjela da je i prijateljica zasuzila na probi, dobila sam dodatnu potvrdu da sam dobro odlučila, a uz nju sam odabrala još jednu kratku vjenčanicu u koju sam se kasnije preodjenula", otkriva Veronika.
Vjenčanje su uspjeli organizirati u pola godine. Odlučili su se za rano proljeće i prvi vikend nakon Uskrsa, taman oko druge godišnjice njihova poznanstva. "Bez stresa sam pristupila organizaciji, uživala u njoj. Vlado mi ju je u potpunosti prepustio i na kraju smo oboje bili zadovoljni", ističe.
Svadba je bila zamišljena kao trodnevni boravak u Istri i ključno im je bilo da svi uzvanici imaju osiguran smještaj, hranu, neograničeno jelo i piće te vrhunsku uslugu.
"Htjeli smo im omogućiti mali godišnji odmor u sklopu kojega ćemo i svi zajedno proslaviti našu ljubav. Točno to smo i dobili", govori Veronika.
Spoj tradicije i modernog
Naglasak je bio na gastronomskoj ponudi i ponudi vrhunskih vina. Osim u samoj ceremoniji, mogli su uživati u razgledavanju vinarija, wellnessu i spa centru, a dojmovi su se sutradan prepričavali na zajedničkom doručku. Na vjenčanje je bilo dozvoljeno povesti i krznene ljubimce. "Ljubitelji smo životinja i nezamislivo mi je bilo da naši četveronožni članovi obitelji nisu uz nas."
Veronika je brinula i za najsitnije detalje pa su imali i personaliziranu zastavu, vintage kutak za fotografiranje, projekciju njihovih zajedničkih videa te posebno osmišljenu rasvjetu. Vjenčanje je bilo zamišljeno kao moderno trodnevno, talijanskog duha s tradicijskim elementima.
"Svakako smo htjeli crkveno vjenčanje i da me otac vodi do oltara, kao i ulazak u salu sa zastavnikom i vijorenjem zastave. Imali smo prvi ples, rezanje torte, bacanje podvezice i buketa. Nismo htjeli ‘lažnu mladu’ kao ni povorku vozila iz sigurnosnih razloga. Svadba je bila spoj naših osobnosti koje su toliko različite, a zajedno se toliko dobro upotpunjuju", govori Veronika.
Vlado je prema tradiciji prije zaruka zatražio Veronikinu ruku od njezina oca, što je njemu puno značilo. "Meni je to sve bilo jako simpatično. Ušli smo zajedno u crkvu uz pjesmu ‘Evo me’, a izašli uz pjesmu ‘Dubine’, dvije pjesme uz koje je teško ne zaplakati. Dobro je da sam gostima nabavila maramice za ‘suze radosnice’ koje su svima itekako dobro došle", smije se Veronika.
"Tango" za prvi ples
Prvi bračni ples otplesali su na veselu i brzu pjesmu koja opisuje njihov odnos. "Odabrali smo pjesmu ‘Tango’ grupe Vatra koja je bezvremenski hit i koja je rijedak odabir za pjesmu za prvi ples mladenaca", otkriva.
Mjesec dana su pohađali tečaj plesa kako bi se što bolje pripremili. "Mislila sam da će Vladi to biti najneugodniji i najnaporniji dio priprema, no toliko se uživio u vježbanje koreografije da je čak pred kraj i mene poticao da ‘izbrusimo’ te korake do savršenstva", smije se Veronika.
"Stihovi iz pjesme: ‘Plesao bih s tobom kroz najprometnije ceste. Jedan tango kroz crveno, tamo gdje nitko ne bi plesao’ opisuju naš život koji su u kratkom vremenu obilježile prekrasne situacije, ali i tragedije kroz koje smo očvrsnuli i odlučili se zajedno boriti kroz sve što nam život servira", poručuje.
Od svadbe je prošlo tek nekoliko sati i dojmovi im se još uvijek sliježu. "Mi smo čistih namjera i s iskrenom ljubavlju odlučili uploviti u bračnu zajednicu. Na tom putu okupili smo najbliže ljude iz svog života. Jako sam se veselila crkvenoj ceremoniji jer je to bio trenutak kada smo postali ‘jedno’. Njega je posebno dirnuo moj govor u kojem sam pročitala crticu iz svog dnevnika u kojem opisujem naše upoznavanje i u čijem sam naslovu napisala ‘On je taj, on će biti moj muž’. Tako je i bilo, rekla bih, ženska intuicija", smatra naša sugovornica.
Nakon vjenčanja, prioritet im je dovršavanje kuće, no sigurno će i otputovati negdje. "Spontani smo putnici koji najviše vole neplanirana putovanja. Iza nas su mjeseci intenzivnog rada, što na privatnim projektima, što oko vjenčanja. Sada je vrijeme da kao supružnici odmorimo, udahnemo i krenemo u nove zajedničke bračne pobjede", zaključuje Veronika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....