Satnica Antonija ima više od 1400 sati letačkog iskustva te je obučila generacije mladih vojnih pilota.
 Mario Kučera
ni nebo nije granica

Vojna pilotkinja iz Slavonije nije požalila svoj izbor: 'Majci nije bilo drago, ali moja odluka dogodila se s razlogom'

Prije nego što je postala vojna pilotkinja Antonija Trupinić nije se vozila ni putničkim avionom, a kamoli helikopterom, no to je nije spriječilo da u tipično muškoj karijeri ostvari svoje snove.

Samo nebo je granica - izreka je koja ne vrijedi za mag. ing. aeronautike Antoniju Trupinić (35), satnicu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i vojnu pilotkinju helikoptera, ženu koja izgledom, toplinom i srdačnošću u sekundi razbija grube stereotipe o nježnijem spolu u vojsci. Naime, za tu instruktoricu letenja i probnu pilotkinju rodom iz Cernika pokraj Nove Gradiške nebo nije granica, nego drugi dom.

Dosad je u svojem helikopteru Bell 206B Jet Ranger III u zraku provela više od 1400 sati te preletjela oko 250 tisuća kilometara, a svoje golemo letačko znanje prenijela je na generacije mladih vojnih pilota. Posljednje dvije godine radi u Zapovjedništvu HRZ-a u Zagrebu, a samo je dani dijele da postane časnica za odnose s javnošću HRZ-a. Uz to, satnica Trupinić je instruktorica body buildinga i osvajačica brojnih medalja, poput srebra u kategoriji body fitness na državnom prvenstvu 2016. i zlata na međunarodnom natjecanju Maxximum Open 2017.


Sanjala je da će biti liječnica

A sve to je postigla nakon što je u lipnju 2009. doživjela tešku prometnu nesreću te zadobila četverostruki prijelom zdjelice i nakon što su joj liječnici prognozirali da možda neće moći ni normalno hodati, a kamoli letjeti. Svoju inspirativnu životnu priču podijelila je s javnošću na besplatnoj konferenciji “Žene u javnom sektoru”, koja se nedavno održala na Zagrebačkom velesajmu. Tom je prilikom objasnila zašto danas vjeruje da su jedine granice - one u našem umu. Doduše, ispočetka se nije činilo tako. Bilo je puno prepreka na koje je kao sitna i mršava djevojčica (danas je visoka 168 centimetara i teška 60 kilograma) iz malog mjesta nailazila na svojem putu. U osnovnoj školi je sanjala da će jednoga dana biti liječnica jer joj je majka Tonka, medicinska sestra u novogradiškoj bolnici, bila veliki uzor. Kao srednjoškolka, željela je studirati kroatistiku, kao i njezina tada omiljena profesorica Ljiljana Ptačnik.

Zagreb Pleso 17012020
Antonija Trupinic pilotkinja
Foto Mario Kučera
Mario Kučera / Mario Kučera
Intervju s Glorijinom novinarkom dijelom je vođen u helikopteru na Plesu

- Bila sam tipična odlikašica, svestrana i jako znatiželjna. Pisala sam pjesme, pjevala u zboru, išla na natjecanja iz geografije, kemije i matematike, vodila školske priredbe, plesala folklor, bavila se informatikom... Sve me zanimalo pa sam čak razmišljala o upisu na Akademiju dramske umjetnosti. No u četvrtom razredu gimnazije, u meni se probudila potreba da se izrazim potpuno drugačije. Zanimalo me što mogu napraviti i koliko daleko mogu ići, bez obzira na to što okolina od mene očekuje i što je najgore što mi se može dogoditi. Trebala su mi drugačija iskustva jer je do tada sve bilo poznato i očekivano - govori satnica Trupinić, na čiju su odluku da postane vojna pilotkinja utjecala i bolna iskustva koja je kao dijete doživjela tijekom Domovinskog rata u Zapadnoj Slavoniji.

Kad je u školi ugledala plakat na kojem je pisalo: “Prihvati izazov, postani vojni pilot”, njezin život je nepovratno krenuo novim putem.

Njezin otac Boris Trupinić, nekoć logističar u bolnici, bio je dragovoljac Domovinskog rata tijekom kojeg je ranjen. Zbog posljedica ranjavanja je nakon rata umirovljen, a iskreno domoljublje prenio je na sve troje djece: Antoniju, Ivanu (30), prvostupnicu sestrinstva, i Ivana (25), inženjera prehrambene tehnologije. U svakom slučaju, onog dana kad je njegova najstarija kći u školi ugledala plakat na kojem je pisalo: “Prihvati izazov, postani vojni pilot”, njezin život je nepovratno krenuo novim putem.


Nakon liječničkog nije bilo dvojbe

- Iz ove perspektive vidim da je odluka došla spontano, možda i nepromišljeno, ali danas znam da se dogodila s razlogom. Doduše, majci baš i nije bilo drago. Mislila je da je to opasno i teško, pogotovo zato što nisam bila fizički snažna. Otac je pak bio uvjereniji od mene da nisam mogla bolje izabrati - sjeća se satnica Trupinić i sa smiješkom priznaje da kad je odlučila da će postati vojna pilotkinja nije imala nikakvog iskustva s letenjem.

Dotad se nije vozila ni putničkim avionom, a kamoli helikopterom. No kada je prošla liječnički pregled za studij aeronautike na Zavodu zrakoplovne medicine u Zagrebu - a od prijavljenih 1200 kandidata primljeno je njih osam - nikakvih dvojbi više nije bilo.

Zagreb Pleso 17012020
Antonija Trupinic pilotkinja
Foto Mario Kucera
Mario Kučera

Završila je Fakultet prometnih znanosti i 2008. postala poručnica HRZ-a te započela karijeru u 393. eskadrili helikoptera u Zemuniku Donjem kod Zadra. Ondje je uskoro završila i specijalizaciju za nastavnicu letenja te se time bavila 10 godina, da bi potom prešla u Zapovjedništvo HRZ-a.

I danas dok letim osjećam se moćno, hrabro i potpuno ispunjeno

- Sjećam se da sam prvi samostalni let doživjela vrlo emotivno. I danas dok letim osjećam se moćno, hrabro i potpuno ispunjeno. Sama pomisao da sam u zraku i da se krećem u tri dimenzije onako kako ja to želim daje mi osjećaj da mogu učiniti baš sve na svijetu. Helikopter se može kretati u svim mogućim smjerovima, za razliku od automobila ili aviona. On može naprijed, nazad, okomito gore i dolje, a čovjeku je takav način kretanja neprirodan. Recimo, kao da dobiješ krila s 19 godina, određenu vrstu slobode s kojom nisi rođen i ne znaš je koristiti. Prvi letovi s kadetima uvijek budu dinamični i puni adrenalina, ali i veselja, osobito kad prvi put samostalno slete. To je kao da gledate svoje dijete koje ste naučili kako napraviti prvi korak - s ponosom kaže satnica Trupinić, koja priznaje da nikada nije željela postati civilni pilot jer svoj izbor smatra puno većim izazovom.

Srećom, dosad se nije našla ni u jednoj doista opasnoj situaciji. Sve je to, kaže, rutina za vojnog pilota: jak vjetar ili kiša, niska naoblaka, noćni letovi, bliski susreti s pticama...


Sada ih je sedam žena, no stiže pojačanje

Posebno uživa sletjeti na Vaganski vrh na Velebitu ili na neki otočić na koji se ne može pristati brodom, a dok leti kroz glavu joj prolazi svašta: od pomisli kako imamo lijepu obalu i more do toga što će skuhati za ručak i kako će provesti vikend s obitelji.

- Žena sam, a mi smo zaista sposobne istovremeno razmišljati o jednoj temi i obavljati neku nepovezanu fizičku radnju, poput kuhanja ili letenja u helikopteru - kaže satnica Trupinić i naglašava: - Nikada, niti jednom u karijeri nisam doživjela drugačiji tretman jer sam žena. Razlike među pilotima postoje, naravno, ali one nikada nisu uzrokovane muško-ženskim odnosima, nego time tko je odlučniji, asertivniji, skloniji riziku, ambiciozniji ili pak smireniji i predaniji. Trenutačno je u Oružanim snagama RH sedam vojnih pilotkinja, a dvije studiraju pa se uskoro nadamo pojačanju. Primijetila sam da su muškarci skloniji riziku, dok se žene odlično snalaze u multitaskingu. Sve su to - uz odgovornost, upornost, kreativno razmišljanje i traženje izazova - osobine dobrog pilota.

Antonija Trupinic_instruktorica voznje helikopterom i bodybuilding trenerica_privat
Privatne fotografije
Adria Classic IFBB Cup International, 1. mjesto u kategriji bodyfitness

Pred možda najvećim izazovom u životu našla se nakon što je 2009. pala sa skutera i teško se ozlijedila te mjesec dana provela u krevetu. Iako su prognoze bile loše, nepokolebljivo je vjerovala u najbolji mogući ishod i učinila sve da se to i dogodi.

- Čvrsto sam odlučila da ću se ubuduće brinuti za svoje tijelo kako najbolje znam te sam samo tri mjeseca nakon nesreće odradila prvi trening u teretani. Počela sam sustavnije vježbati, ali i pripremati zdravije obroke. Bila sam motivirana jer sam vidjela kako to utječe na kvalitetu života. Nisam samo ojačala, nego sam bila sretnija, ispunjenija, samopouzdanija. Moji odnosi s ljudima su se promijenili, postala sam zrelija verzija sebe - kaže satnica Trupinić, koju je to potaknulo na bavljenje body buildingom i body fitnessom. U tom je sportu postigla veliki uspjeh, a sada u teretanu odlazi 3-4 puta tjedno i više se ne natječe. To joj je uz posao postalo prezahtjevno pa na vježbanje danas gleda kao na oblik meditacije tijekom koje uči o sebi. No dobre navike vezane za prehranu je zadržala: obrok priprema kod kuće i nosi ga na posao, ne jede bijelo brašno, šećer, grickalice, slatkiše i mliječne proizvode... Doduše, kao prava Slavonka, ne može zamisliti Božić bez “pečenice”, a radi i odlične domaće kiflice punjene kulenovom sekom te sarmu i čobanac. Kako uskoro završava edukaciju iz nutricionizma, zna da slavonski specijaliteti nisu najbolji primjer zdrave hrane pa u njima najčešće uživa kad posjeti roditelje.

Antonija Trupinic_instruktorica voznje helikopterom i bodybuilding trenerica_Polleosport
Polleosport
da bi održala formu, tri do četiri puta tjedno vježba u teretani

Njena nježnija strana

Na njezinom savršeno isklesanom tijelu nema ni grama celulita, no po mnogo čemu ostalom je tipična žena: obožava lijepu odjeću, cipele i šminku, tretmane kod frizera, odlazak u wellness... Dobar spa toliko joj godi da je prije 10 godina završila i tečaj za aromaterapeuta. Doduše, ne voli hodati po shopping centrima, ali zato uživa u online kupnji.

- Volim se lijepo odjenuti, a najdraže su mi haljine. Sviđaju mi se i odijela, u kojima se osjećam vrlo ženstveno. Ipak, najčešće kupujem sportsku odjeću. Volim se šminkati, nažalost, na posao ne mogu s make-upom. Zato kad god imam priliku, šminkam se - otkriva svoju mekšu stranu satnica Trupinić.

Njezin vikend iz snova je u planinskoj kući s jacuzzijem, finskom saunom i parnom kupelji, ležaljkama, finim čajevima... A kad je u metropoli, koristi priliku za ženska druženja, čitanje knjiga (najviše je fasciniraju one o ljudskom umu i psihologiji), odlaske u kazalište i kino, gdje uživa u trilerima, znanstvenofantastičnim i akcijskim filmovima. Kako bi sve to stigla, satnica Trupinić spava u prosjeku pet sati, no ženi takve energije i strasti za životom ni nebo nije granica.

Arhitektica, alpinistica, pilotkinja i prvakinja u ronjenju Lidija Lijić novo je zaštitno lice brenda Maurice Lacroix

Odrasla je u siromaštvu: Od šeste godine sve je podredila karijeri

Linker
24. studeni 2022 05:48