Tri mjeseca nakon vjenčanja s glazbenikom Šimunom Matišićem, glumica kazališta Gavella otkriva kako izgleda braka dvoje umjetnika i što publiku očekuje u novoj predstavi Carmina Burana, čija je premijera najavljena 12. ožujka.
U zagrebačkom Kazalištu Gavella ovih se dana priprema predstava „Carmina Burana“, autorski projekt redatelja Kokana Mladenovića, čija je premijera najavljena 12. ožujka. U njoj igra većina glumačkog ansambla, a među poznatim imenima i prezimenima pojavilo se i jedno novo – Anja Matišić (35). No, ne radi se o novoj glumici, već o dugogodišnjoj članici Kazališta Gavella Anji Đurinović, koja se prije tri mjeseca udala za glazbenika Šimuna Matišića.
"Vjenčali smo se u najužem krugu obitelji i prijatelja i nismo, kako bi se reklo, svadbu dali na sva zvona", smije se glumica koja je s udaraljkašem, kompozitorom i sinom dramskog pisca te svestranog glazbenika Mate Matišića u vezi četiri godine. Spojilo ih je, naravno, kazalište, odnosno predstava „Zagreb 2020“, autorski projekt Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića, u kojoj je Anja glumila, a Šimun skladao glazbu.
Ljubav iz kazališta
"Da, i nama je presudilo kazalište", smije se Anja i dodaje kako joj je drago što je u vezi s osobom koja razumije glumački i kazališni tempo bez klasičnog radnog vremena. "Kada sam pred premijerom, kao ovih dana, nemoguće je posao ne nositi kući. To je proces iz kojeg glumac teško može izaći, a u Šimunu imam podršku i razumijevanje jer je i njegov posao vrlo sličan. Trenutno priprema glazbu za jednu predstavu Enesa Vejzovića koja će se raditi u Osijeku, svira u nekoliko bendova, radi na doktoratu u Hamburgu, tako da nam je tempo rada vrlo sličan", ističe Anja i dodaje da joj je suprugova podrška neizmjerno važna.
"Bitno mi je da s njim mogu razgovarati o svemu, da me želi poslušati i čak savjetovati. Nekada prihvatim njegove primjedbe, a nekada ne. Razgovaramo i o njegovu poslu, no ja nisam toliko glazbeno potkovana da mu mogu davati baš korisne savjete. Jedino mi je neugodno kada pred njim moram pjevati, ako to uloga od mene traži, pa tada tražim njegovu pomoć. Za razliku od plesa, pjevanje nije moj jaki adut", smije se glumica koju se često može vidjeti na njezinu velikom crvenom biciklu. Vožnja joj je, kaže, poput meditacije u pokretu, kada otpušta stres od posla ili se za njega priprema.
"Obožavam bicikl i vožnja mi nekako služi za otpuštanje misli. Tada zapravo oštrim misli, ali se i opuštam. Svugdje idem njime, živimo na Trešnjevci, tako da mi je kazalište blizu, ali i Jarun, gdje se mogu i volim ‘ispuhati’ na dva kotača", govori Anja, kojoj je tjelovježba u krvi. Naime, kao djevojčica bavila se plesom, završila je Školu Ane Maletić i želja joj je bila nastaviti u tom smjeru. Treba napomenuti da joj je majka poznata plesačica i plesna pedagoginja Maja Đurinović, pa je Anja odrasla u okruženju plesa i teatra. No, ozbiljna ozljeda koljena krajem srednje škole zapečatila je njezine plesne planove i okrenula je prema glumi.
Ta odluka nije bila slučajna. Njezin je ujak glumac Hrvoje Zalar, dugogodišnji član ansambla dječjeg Kazališta Žar ptica, kasnije slobodnjak, uz čije je predstave odrasla. I danas glumi u predstavama njegova Kazališta Prijatelj, namijenjenima djeci. Kaže da joj je to veliki gušt jer kod djece nema licemjerja – ili te prihvate ili ne, a to se odmah vidi i čuje.
Anja je glumu upisala iz prvog pokušaja i ističe kako je imala veliku sreću s angažmanom koji joj se osmjehnuo već pri kraju studija. "U Gavellu sam došla još za vrijeme studija, kada je moj profesor Boris Svrtan postao ravnatelj kazališta. U slično su vrijeme Ivana Roščić i Dijana Vidušin ostale trudne i netko je trebao uskočiti u njihove uloge. Meni je ponuđena Irina iz Čehovljevih ‘Tri sestre’ i to je bilo moje vatreno kazališno krštenje. Divna predstava, divna uloga i divni kolege. Nije moglo ispasti bolje. Onda je došla druga zamjena, pa treća, sve dok me nisu primili u stalni angažman", govori Anja Matišić, koja je od tada iza sebe nanizala uloge u tridesetak predstava, među kojima se sada s nestrpljenjem iščekuje „Carmina Burana“.
Užurbani tempo
Na repertoaru su joj još tri naslova: njoj osobito drag „Mediteranski brevijar“, „Sokol ga nije volio“, u kojem tumači dječaka, te „Spaljena“, koju posebno voli, iako zbog logistike nije imala mnogo izvedbi.
Pojašnjava i što publiku očekuje u predstavi „Carmina Burana“, koju javnost najčešće povezuje s istoimenom operom njemačkog skladatelja Carla Orffa. "Iskreno priznajem da ni ja nisam znala da je ‘Carmina Burana’ zapravo zbirka srednjovjekovnih tekstova i pjesama raznih autora. Mi, naravno, ne radimo operu, već dramu. Bit će i songova, a mogu otkriti da se radi o kazališnoj družini koja zapravo prikazuje, upozorava i koristi humor kao zadnje oružje pred besmislom", kaže Anja, koja ovih dana gotovo cijele dane provodi na probama.
U takvim razdobljima nedostaje joj vremena za sebe. Iako više ne pleše, tjelovježba joj je važna zbog kondicije pa redovito ide na jogu. Sada nešto rjeđe, zbog nedostatka vremena, ali voli i masaže, koje su joj omiljeni tretman još od mladosti, kada se aktivno bavila plesom. S linijom nema problema – dijelom zahvaljujući genetici, a dijelom i zdravoj prehrani.
Samo domaće
"Volim kuhanu hranu, i Šimun i ja kuhamo kod kuće, a ono što pripremim uglavnom nosim sa sobom u kazalište. Ne jedem brzu hranu ni pekarske proizvode jer volim domaće pripremljena jela", kaže glumica koja ima još jedan, njoj izuzetno drag projekt izvan matičnog kazališta. S dvije kolegice napravila je predstavu „Pozdravi Pozdravima“ u Teatru &TD, nastalu kao hommage kultnoj predstavi Ivice Boban iz sedamdesetih godina.
"To je bila jedna od prvih predstava fizičkog teatra u Hrvatskoj. Nas tri, Marijana Matoković, Selma Sauerborn i ja dolazimo iz tog backgrounda – ples, fizički teatar i novi cirkus. Dvije godine smo s Natalijom Manojlović Varga radile na toj predstavi. Dobile smo dozvolu koristiti dijelove stare snimke u kojoj su igrali Mladen Vasary, Željko Vukmirica i Darko Srića, i jako mi je drago da je danas pokojni Vukmirica vidio predstavu i pohvalio nas", govori Anja, koja je ovih dana s tom predstavom gostovala u Dubrovniku.
Kaže kako joj uloga u teatru doista ne nedostaje, ali pomalo žali što je nema više na filmu i u dramskim serijama. "Na početku karijere nisam se osjećala spremnom da odmah nakon Akademije uskočim u sapunice. Bilo je prilika da nešto snimim, ali odlučila sam da to ne radim, već da se posvetim kazalištu. Mislim da je to bila dobra odluka. Nisam bila spremna za taj naporan žrvanj snimanja i ne znam bih li mogla biti dobra u tom tempu rada. Danas sam otvorenija prema kameri, voljela bih snimiti film, a jako sam bila sretna kada sam dobila ulogu u ‘Dnevniku Velikog Perice’. Nema me puno, ali rad na toj seriji bio je prekrasan. Bilo je divno snimati, a i lijepo se osjećaš dok to gledaš. Igrala sam manekenku i bila sam u scenama s Dušanom Bućanom", zaključuje glumica, koja sada najradije uživa u društvu svojega supruga Šimuna, koji joj je, kako kaže, srodna duša.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....