Sa samo 19 godina, kao klavijaturist grupe Boa, nastupio je na stadionu Dinama pred više od 60.000 ljudi, kao predgrupa Davidu Bowieju. Ubrzo nakon toga producirao je prvi album svoje grupe Funny Hill ‘Vrijeme novih ljubavi‘, s Ivanom Plechinger kao vokalom, a sredinom 90-ih radio je s Oliverom (na albumu ‘Neka nova svitanja‘), Ivanom Banfić, Ninom Badrić (svirao joj je klavijature na koncertu u Kulušiću, a poslije radio na njezinu nagrađivanom albumu ‘Personality‘), Ilanom Kabiljom, Sandyjem, Tonyjem Cetinskim, dok hitovi ‘Brod u boci‘, ‘Dobro jutro, tugo‘, ‘Ako odeš ti‘, ‘Trebam te‘, ‘I‘m so excited", ‘Šumica‘, ‘Bivše djevojke‘, ‘Ja sam zaljubljen‘, ‘Nek‘ ti bude ljubav sva‘ također nose umjetnički pečat Zvonimira Duspera Dusa. Kao nevjerojatno plodan autor s impresivnim brojem suradnji, opet iznenađuje i sebe i druge. Naime, posljednjih godinu dana radio je na projektu ‘Dussanova‘, a riječ je o, kako kaže, njegovom životnom projektu, bossa nova obradama velikih domaćih hitova u izvedbama originalnih izvođača.

Album ‘Dussanova‘

"Prvi album donosi 30 vokalnih obrada i predstavlja prvi dio šire cjeline. Cilj je domaće autorske pjesme smjestiti u precizan produkcijski okvir bossa nove, uz poštovanje originala i ozbiljan aranžmanski pristup", otkriva zagrebački glazbenik, dodajući da je bossa nova glazbeni jezik koji ga prati od početaka i kojem se želio vratiti na sustavan način. Album ‘Dussanova‘ izlazi 21. ožujka za Aquarius Records (svaka pjesma ima i instrumentalnu verziju, ali neće biti objavljene na prvom albumu), a na njemu gostuje cijela plejada sjajnih glazbenika i zvijezda: Darko Rundek, Gibonni, Jurica Pađen, Mladen Bodalec, Sanja Doležal, Vladimir Kočiš Zec, Dino Dvornik, Neno Belan, Sacher, Vanna, Nina Badrić, Denis & Denis, Ilan Kabiljo, Divas, Ivan Dečak (Vatra), Nola, TBF, Songkillers, Ljubica Gurdulić (Svadbas), Detour, Ivana Babić (ex Yammat), Natali Dizdar, Eni Jurišić i Matija Cvek, Miach, Hiljson Mandela, Zsa Zsa, Albina i Luka Tomaš (Kino klub). Završetak ovog prekrasnog projekta, kaže Dus, ne bi bio moguć bez podrške Borisa Horvata iz Aquarius Recordsa, Daniele Dvornik, koja je odobrila korištenje snimki vokala Dine Dvornika, Silvane Polich, vršiteljice dužnosti veleposlanice Brazila u RH.

S prijateljem Ilanom devedesetih je izlazio u Saloon pa do njemu glazbeno najdražeg kluba Kulušić i Aquarius, a tada je Zagreb bio jako mjesto elektroničke scene

PRIVATNI ALBUM

"Pozivam sve ljubitelje dobre glazbe da nam se pridruže na koncertnoj promociji 21. ožujka u Petom kupeu uz veliki bend i brojne goste. Sretan sam što mogu najaviti da će nam se na sceni pridružiti i Antonio da Padua, brazilski multiinstrumentalist", najavljuje Dus, dodajući da će se program večeri temeljiti na instrumentalnim verzijama pjesama, uz naglasak na bossa nova estetiku, kao i na utjecaj Radija 101 čiji je programski identitet snažno obilježio njegovo profesionalno formiranje. A ono je za njega bilo snažno na zagrebačkim ulicama devedesetih. Odrastao je u obitelji u kojoj se uvijek cijenila glazba. Njegov otac Hrvoje, majka Ana i brat Dario ekonomisti su po profesiji, ali, naglašava Dus, svi odreda odličnog sluha. Za sebe govori da je bio baš jako tvrdoglavo dijete, ali nezahtjevno i super u školi, a sve zbog svojih roditelja koji su divni ljudi. Tako su prepoznali njegovu strast za glazbu pa je već s devet godina dobio prvi kompjutor. Zbog toga je bio, smije se, prava avangarda.

"Za izvođača iz male zemlje poput Hrvatske to je ekvivalent tome da modni dizajner dobije reviju na pariškom Tjednu mode ili da film bude prikazan u glavnom programu u Cannesu", objašnjava Dus koji je s Eddyjem i Dusom nastupao na engleskom Glastonburyju

DARKO TOMAŠ CROPIX

"U osnovnoj školi bio sam među najboljim učenicima, ali sam se družio s lošima jer su bili zabavniji. U srednjoj školi, popularnom zagrebačkom MIOC-u, bio sam predsjednik razreda i u prvoj klupi, a družio sam se s onima iz zadnjih. Dakle, često u blizini problema, ali kao dobro odgojeno i voljeno dijete, srećom izvan njih", prisjeća se Dus, koji je u srednjoj školi počeo otkrivati zagrebački noćni život. Izlazilo se od Saloona pa do njemu glazbeno najdražeg kluba Kulušić. Tada je Zagreb, prisjeća se, bio snažan centar elektroničke glazbe u regiji, uz jaku domaću scenu i redovita gostovanja inozemnih izvođača. Nedjeljom je nastupao u Aquariusu, dok su se ostalim danima održavali programi u različitim klubovima i alternativnim prostorima. Na jednom privatnom događanju upoznao je DJ Dmitryja iz grupe Deee-Lite (‘Groove Is in the Heart‘), kojem je tada predao svoj vinil. U to vrijeme nosio je dužu kosu, šarene košulje, šire traperice s povišenim strukom, popularan model u ono vrijeme, a kreativne je noći osim u klubovima provodio s drugim glazbenicima i prijateljima. Jedan od najznačajnijih bio je plavokosi Ilan Kabiljo. Kod njega u stanu, gdje je glazbu stvarao i Ilanov otac - genijalac Alfi Kabiljo, produciralo se, udarao ritam, smišljali su se stihovi i note, pa je iz takvih muziciranja proizašla i kultna ‘Kad nema ljubavi‘, za koju je radio produkciju i aranžman.

Zvone s Andyjem Wrightom, producentom Simple Mindsa i Darkom Juranovićem D‘Knockom

PRIVATNI ALBUM

Nastup na Glastonburyju

"Uz Ilana me vežu i posebne uspomene na njegovog oca Alfija Kabilja, koji nam je bio velika podrška u stvaranju modernog, svjetskog zvuka. Širom nam je otvorio vrata svog studija, zahvaljujući čemu sam već u vrlo ranoj dobi imao priliku raditi na vrhunskoj glazbenoj opremi iz SAD-a", govori Dus, sretan jer je s Ilanom nedavno obnovio suradnju kroz autorsku pjesmu ‘Ljubav može bolje‘, realiziranu u suradnji s grupom Groovetastic. Ono što mu je otvorilo vrata svjetske scene bio je duo Eddy i Dus, kada se sredinom 90-ih povezao s DJ-om Edijem Ramićem kao duo - poznat po produkciji house/jazz/funk glazbe. Zajedno su napravili 50 remikseva, desetak singlova i album za svjetsko tržište, dok su svijet pop i rock glazbe otvorili kroz projekt PlayOne, a njega su pak pokrenuli Darko D‘Knock Juranović i DJ Fresh. Kroz tu suradnju upoznali su britanskog producenta Andyja Wrighta preko kojeg su surađivali s bendovima Simply Red (Mick Hucknall) i Simple Minds - kroz remikseve i edit. Ništa od toga, govori, nije utjecalo na njega da mu slava udari u glavu, jer u to vrijeme elektronička scena nije funkcionirala po današnjem modelu DJ superzvijezda, premda su neki od tadašnjih Dusovih suradnika kasnije postali globalno poznati. Riječ je o Martinu Solveigu koji je bio dio pariške faze nastupa Eddyja i Dusa u Rexu, jednom od tada najvažnijih europskih klubova za elektroničku glazbu. Kad spominje najveće uspjehe s Eddyjem i Dusom, izdvaja pjesmu ‘Starlite‘ s Igorom Geržinom na saksofonu i čudesnim vokalom Valerije Nikolovske. Dosegla je 7. mjesto UK klupske liste, a pamti i nastup na Glastonburyju.

Kao nevjerojatno plodan autor s impresivnim brojem suradnji, opet iznenađuje i sebe i druge. Naime, posljednjih godinu dana radio je na projektu ‘Dussanova‘, a riječ je o, kako kaže, njegovom životnom projektu

DARKO TOMAŠ CROPIX

"Za izvođača iz male zemlje poput Hrvatske to je ekvivalent tome da modni dizajner dobije reviju na pariškom Tjednu mode ili da film bude prikazan u glavnom programu u Cannesu", objašnjava Dus koji je s Eddyjem i Dusom nastupao i u raznim klubovima u Francuskoj (jedan od prvih bio je u Papagayu u Saint Tropezu), UK-u, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Mađarskoj, Hrvatskoj, a imali su energije i osnovati festival Kontrapunkt u klubu Aquarius. Pamti jedan od prvih inozemnih nastupa u Papagayu, legendarnom klubu u Saint Tropezu, a remiks njihove pjesme velikana free jazza Archieja Sheppa ‘Hipnosis‘ otvorio im je vrata Japana. Unatoč tome što je bio faca u svom poslu, nikad nije bio prevelik zavodnik, već više, priznaje, ‘kompjutorski miš‘.

"Zapravo sam uvijek čeznuo za nekim s kim ću osnovati obitelj. Mislio sam da je najveća vjerojatnost upoznavanja nekog u noćnom izlasku. Međutim, svoju suprugu sam upoznao spontano, jednog subotnjeg popodneva na Cvjetnom trgu. U tom razdoblju bio sam potpuno fokusiran na rad i bez posebnih očekivanja u privatnom smislu. Susret je bio jednostavan i nenametljiv, ali naš je odnos odmah imao jasnoću i stabilnost koja je s vremenom samo rasla. U to sam vrijeme zbog internacionalne karijere već bio poznato ime. Međutim, ona nikad nije čula za mene i to mi je bilo jako simpatično, jer me gledala prvenstveno kao osobu, a ne kroz moje dotadašnje uspjehe. I danas sam kod kuće jednostavno Zvonko - suprug i tata sa svojim dnevnim obavezama i odgovornostima, što mi jako pomaže da ostanem čvrsto na zemlji. Makar smo dijametralno suprotne osobe - ja uvijek u nekoj kreaciji, a Martina čvrsto u realitetu - imamo zajednički prioritet, a to je obitelj. Danas smo gotovo dva desetljeća zajedno. Zahvalan sam svojoj obitelji na stabilnosti i podršci jer bez toga ne bih mogao voditi projekte ovakvog opsega", kaže Zvonimir.

"Uz Ilana me vežu i posebne uspomene na njegovog oca Alfija Kabilja, koji nam je bio velika podrška", prisjetio se

PRIVATNI ALBUM

Ponosan otac

Vjenčali su se nakon šest mjeseci, a nakon tri godine dobili su sina kojem su dali ime Noah, danas 15-godišnjaka kojeg ponosni tata opisuje kao momka od 180 cm u prvom razredu gimnazije. "Glazbu sluša i njome se bavi kao svaki prosječan tinejdžer – intenzivno, svakodnevno i kroz platforme koje su njegovoj generaciji prirodne. Ne planira profesionalni glazbeni put, ali glazba mu je važan dio identiteta. Zanimljivo mi je promatrati kako njegova generacija doživljava produkciju, ritam i zvuk. To mi daje dodatnu perspektivu i pomaže da ostanem u kontaktu s promjenama koje se događaju u glazbenom jeziku. Karakterom je kombinacija nas oboje, ali već sada gradi vlastiti put. Nisam znao da je moguća tako velika i duboka ljubav kao ljubav prema djetetu. Uz sva moja profesionalna postignuća, njega ipak smatram svojim najvećim životnim uspjehom", govori Zvonimir. Zahvalan je supruzi na podršci kojom ga je tijekom 20 godina obasipala. Veliku radost daju mu i dva psa; mađarska vižla Ziggy i jorkširski terijer Iss. A tu je i kuhanje koje obožava.

"Zapravo sam uvijek čeznuo za nekim s kim ću osnovati obitelj, a svoju suprugu sam upoznao spontano, jednog subotnjeg popodneva na Cvjetnom trgu", prisjetio se Dus

DARKO TOMAŠ CROPIX

"U dvadesetima sam se zainteresirao za makrobiotiku pa sam završio tečaj kuhanja. Sljedećih desetak godina većinom sam jeo veganski, ali nikad potpuno striktno. Sada, otkad imam svoju obitelj i neki drugi životni ritam, spontano sam prešao na normalnu lokalnu prehranu koju sam obogatio saznanjima iz makrobiotike, pa tako u našoj kuhinji uvijek mora biti umeboshi ocat i raznih japanskih čajeva", govori Zvonimir Dusper Dus, koji u svojoj biografiji ima još manje poznatih činjenica. Dosad je napravio glazbu za 77 kazališnih predstava (i to bez dana formalnog obrazovanja), autor je uvodne špice za Dnevnik Nove TV, skladao je glazbu za otvaranje Azijskih igara u pijesku (azijska zimska olimpijada) u Omanu 2010., u režiji Krešimira Dolenčića, surađuje i s projektom Jukebox.hr za interijere hotela Maistra grupe, a prošle godine ‘ubio se od posla‘ producirajući pet albuma, među ostalim benda Sacher Srđana Sachera, Kristijana Beluhana, ‘Mangroove‘ - nominiran za šest Porina

"U dvadesetima sam se zainteresirao za makrobiotiku pa sam završio tečaj kuhanja. Sljedećih desetak godina većinom sam jeo veganski, ali nikad potpuno striktno. Sada, otkad imam svoju obitelj i neki drugi životni ritam, spontano sam prešao na normalnu lokalnu prehranu", otkriva Dus

DARKO TOMAŠ CROPIX

Drago mu je da je na novom materijalu Nine Badrić pjesma ‘Eto nama lijepih dana‘, čiji aranžman i produkciju također potpisuje. Za proslavljeni duo Eddy i Dus (razišli su se davnih dana zbog drugačijih pogleda na daljnju suradnju, ali bez konflikta) napominje da postoji mogućnost ponovne suradnje jer je s Edijem prije nekoliko godina objavio afro-deep-house singl ‘A from B‘ za svjetsko tržište. Tu je, osim promocije ‘Dussanove‘, i želja za stvaranjem autorskog lounge repertoara visoke produkcijske razine, jer što je život, smatra Zvonimir Dusper Dus, bez dobre ‘mjuze‘? A njegov je potpun, govori za kraj, kad ima zdravlje, obitelj i stabilnost.