Andro Anić poznatiji pod nadimakom Hey Andro za Gloriju govori o povratku u Zagreb iz Berlina u kojem je živio i radio sedam godina, o karijeri influencera i aktivnom načinu života koji vodi nakon što je prije sedam godina izgubio više od 30 kilograma.
"Više nemam ideja za svoja predstavljanja, moje ime kao da se promijenilo. Krilatica i naziv ‘Hey Andro‘ toliko su se uvriježili da se više ni ne znam drugačije predstaviti. Postalo mi je smiješno jer sam se neki dan u jednoj državnoj tvrtki slučajno predstavio s: ‘Ja sam Hey Andro‘", govori nam kroz smijeh novinar i jedan od naših najpopularnijih influencera Andro Anić (31).
Na Instagramu ga prati više od sto tisuća ljudi, a na TikToku njih gotovo sto pedeset tisuća. Publiku je osvojio duhovitim videima inspiriranima fenomenima svakodnevice koje objavljuje pod krilaticom "dnevna doza svega", no njegova influencerska priča započela je sasvim neočekivano.
"Tijekom jednog svibanjskog popodneva s prijateljicom sam u kuhinji pregledavao TikTok. Snimili smo šaljivi video u kojem smo imitirali druge kreatore sa scene, a već sat vremena nakon objave postao je viralan. Svi koji su se u njemu našli reagirali su na njega, a ja sam iste večeri snimio novi video koji je u manje od 24 sata pregledan više od dva i pol milijuna puta. Od tog svibnja 2023. sve je krenulo i nastavilo se do danas", prisjeća se Andro.
Čar društvenih mreža
Toliku popularnost i gledanost svojih videa nije očekivao ni u najluđim snovima. "Čar društvenih mreža je u tome što nemaš pravi osjećaj koliko ljudi zapravo gleda tvoje videozapise. Ideja mojeg kanala bila je stvoriti ‘malu televiziju‘ koja istovremeno educira, informira i zabavlja. Vjerujem da sam upravo autentičnim pristupom i predanim radom na kanalu to uspio postići", govori.
Već dva mjeseca nakon prvog viralnog videa počeli su ga prepoznavati na ulici. Takvi susreti, priznaje, i danas su mu simpatični pa uvijek rado zastane i popriča s ljudima koji ga zaustave. "Isprva mi je bilo čudno, zatim zabavno, pa zanimljivo, a danas je to postalo normalno. Toliko mi se prolaznika javlja da ponekad ni ne primijetim koliko sam fotografija snimio tijekom jedne šetnje gradom", kaže Andro.
Sretan je što mu nijedan radni dan ne izgleda isto. Kada ne snima sadržaj na terenu, često radi iz zagrebačkih kafića Workshop i Luta, gdje za laptopom ostaje sve dok ga prazna baterija ne natjera na predah. "Često se dogodi da započnem jedan projekt, krenem realizirati drugi, a na kraju nastane nešto sasvim treće. Najviše volim dane za koje unaprijed ne znam kako će izgledati. Moj radni ritam, kako ga mnogi opisuju, nalikuje radnom vremenu velikih supermarketa – od sedam ujutro do deset navečer, uključujući vikende", otkriva.
Ideje mu najčešće dolaze spontano, iz svakodnevnih situacija, a inspiraciju i motivaciju pronalazi u trendovima koje među prvima predstavlja domaćoj publici. "Nerijetko se dogodi da baš neki trend koji sam snimio bude među prvima na našem tržištu. Bilo da je riječ o proizvodu ili usluzi, ljudi često nisu svjesni koliko zanimljivih stvari postoji oko nas. Fasciniraju me obični ljudi, lokaliteti, zanimljiva zanimanja, hobiji i različite ljudske osobnosti. Najviše me veseli kada uspijem otkriti emociju koja ljudima ostane u sjećanju", kaže Andro.
S negativnim komentarima, kaže, gotovo da i nema iskustva. "U mjesec dana dobijem možda dva ili tri negativna komentara. Većina poruka koje mi stižu dolazi od ljudi koji me dugo prate i vole moj sadržaj. Nekako sam zaobiđen na polju hejtera, vjerojatno zato što ne radim ragebait sadržaj, nego uglavnom pričam ljudske i tople priče", smatra Andro.
Životna prekretnica
Pred njim je i velika životna promjena. Nakon sedam godina provedenih u Berlinu odlučio se vratiti u Zagreb. "Preselio sam se 2019. godine jer sam se želio profesionalno usavršavati u inozemstvu. Berlin je bio logičan izbor budući da sam dobio posao u jednoj novinskoj agenciji, a nakon toga stigle su i nove poslovne prilike", prisjeća se. Jedna od njih bila je ostvarenje njegova sna – posao u njemačkom ARD-u, najvećem europskom javnom servisu nakon BBC-ja.
"Ondje sam radio kao asistent direktora produkcije i sudjelovao na projektima koji su obilježili moj profesionalni razvoj. Druga velika prilika stigla je u Sonyju, gdje sam nastavio razvijati znanja iz televizijske produkcije i surađivao s velikim medijskim kućama poput njemačkog RTL-a, Welta, Deutsche Wellea pa čak i Reutersa", govori.
Iako je živio u Berlinu, posao ga je vodio diljem Europe. Tijekom rada u Sonyju u njemačkoj je prijestolnici provodio tek nekoliko dana mjesečno, dok je ostatak vremena bio na putu, radeći s europskim televizijskim kućama. Specijalizirao se za televizijsku grafiku i edukaciju novinara za izvještavanje o prijelomnim vijestima.
Nakon što je objavio da se vraća u Hrvatsku, iznenadile su ga brojne pozitivne reakcije. Trenutačno traži stan, a do tada živi u bakinom stanu. "Sada živim u starom bakinom stanu dok ne pronađem svoj. Dolazim iz Berlina, gdje je pronalazak stana gotovo nemoguća misija, pa me fascinira što bih nešto za što bi mi u Njemačkoj trebali mjeseci u Zagrebu mogao riješiti za svega nekoliko dana", kaže Andro kojem su počele pristizati već i poslovne ponude.
"Nastavljam se baviti kreiranjem sadržaja, a dodatno ću se posvetiti savjetovanju medija u području produkcije. Uskoro pokrećem i edukacije za društvene mreže namijenjene tvrtkama i široj javnosti. S kolegicom iz Berlina bavim se i AI savjetovanjem. Ideja i posla ne nedostaje, a možda uskoro pokrenem i još jednu platformu", najavljuje.
Mirovanje mu nikada nije bilo jača strana pa slobodno vrijeme najčešće provodi aktivno. "Moj najveći problem je što ne znam mirovati. Nije mi problem pronaći energiju, nego je potrošiti. Obožavam raditi i stalno sam u pokretu", priznaje.
Ipak, takav tempo ponekad dođe na naplatu. "Tada odspavam 12 sati i krenem dalje. Zimi obožavam skijanje, a ljeti sam gotovo uvijek na moru. U Splitu, gdje ljetujem, redovito šetam Marjanom i dnevno napravim najmanje 30 tisuća koraka", govori kroz smijeh.
Najveći uspjesi
S osmijehom se prisjeća i svog odrastanja na Tuškancu, jednom od najzelenijih zagrebačkih kvartova. "Živio sam pravo zagrebačko djetinjstvo. Odrastao sam s roditeljima, trenirao tenis, uživao u snijegu, praznom gradu tijekom kolovoza, pohađao dramsku grupu u ZKM-u, završio V. gimnaziju i na kraju studij novinarstva. Zanimljivo je da sam prvo upisao ekonomiju na EFZG-u, ali sam odustao čim sam se susreo s matematikom. Očito mi je bilo suđeno završiti u društvenim znanostima", kaže.
Djevojku nema, a najveću podršku pružaju mu roditelji, majka Zrinka i otac Ante, od milja zvani Toni. "Imam sreću što imaju više od 60 godina, zdravlje sportaša i energiju tinejdžera. Privilegij je imati podršku ljudi koji su uz tebe od samog početka i to čuvam kao suho zlato", ističe.
Među najveće životne uspjehe ubraja odlazak u Njemačku, iskustvo života u inozemstvu, ali i osobnu transformaciju tijekom koje je izgubio više od 30 kilograma. "Morao sam promijeniti nezdrave navike koje sam stekao tijekom studija. Počeo sam redovito vježbati i paziti na prehranu, a s vremenom su se promijenili moje tijelo, zdravlje i način života. Kao dječak aktivno sam trenirao tenis i skijanje, no od trećeg razreda srednje škole stalno sam radio, prvo preko učeničkog servisa, pa su dugotrajno sjedenje i manjak kretanja učinili svoje", prisjeća se.
Danas redovito trenira, gotovo svakodnevno odlazi u teretanu, ljeti hoda Marjanom, a u Zagrebu mu je Sljeme omiljeno odredište. "Ja sam od onih koji biraju klasiku. Treninzi su mi uglavnom push-pull-legs, a ponovno se vraćam i utrkama trčanja, koje su mi velika strast. Sport sam prihvatio kao zabavu, a ne kao obvezu", objašnjava.
U životu danas zbog ničega ne žali, možda samo malo što se nije ranije vratio kući. "Poraza nemam, osobno smatram svako loše iskustvo životnom školom i lekcijom, bez koje ne bih bio osoba koja sam postao danas. Ne možemo biti uspješni ljudi ako nismo doživjeli neuspjeh", zaključuje Andro.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....