Liječnik Matej Knežević, čiji je 30 metara dug konceptualni rad posvećen zahvalnosti izazvao veliku pažnju Zagrepčana, otkriva što ga je privuklo medicini, kad se zaljubio u umjetnost te kako spaja te svoje dvije velike ljubavi
Kada smo zagrebačkog liječnika, urologa i umjetnika Mateja Kneževića (43) nazvali za dogovor o razgovoru za Gloriju, intervju i njegov bolnički raspored bilo je gotovo nemoguće uskladiti. Ispričao se da baš taj dan ima operaciju, no srećom sve je dobro prošlo pa je i pronašao malo vremena da nam dočara svoju strast prema liječničkom pozivu koji paralelno gaji s onim umjetničkim. Svjestan je i zahvalan što ga je, osim velike želje za znanjem i učenjem, kao i pomaganjem drugima, kroz život pratila i sreća. A tu zahvalnost pokušava osvijestiti i primjenjivati u svakodnevici. Zato je ovih dana u galeriji Prozori na zagrebačkoj Peščenici postavio trideset metara dugačak rad s porukom: Thank you! Htio je, kaže, napraviti neku vrstu glomazne geste koja je otvorena iščitavanju, no koja traži reakciju prolaznika. Rad je nastao kao promišljanje o zahvalnosti - najprije kao podsjetnik samome sebi, a zatim i drugima koji su spremni u toj intervenciji prepoznati poticaj za razmišljanje o vlastitoj zahvalnosti. Njegov će rad biti izložen do 17. svibnja, a unutar galerije posjetiteljima je dostupna i umjetnička knjižica koja prati izložbu - niz posveta koje se obično nalaze na prvim stranicama medicinskih udžbenika i redovito su upućene obitelji, prijateljima, mentorima i kolegama.
Umjetnička intervencija
"Zahvalnost se često spominje gotovo automatski, ali rjeđe je stvarno osvijestimo. Mene zanima može li se taj osjećaj uopće vratiti u nešto stvarno i osobno, osobito u aktualnom vremenu koje je ispunjeno velikom količinom očekivanja, uspoređivanja i nezadovoljstva. Pokušavam se baviti tim promišljanjem svakodnevno. Prije svega mi je cilj uhvatiti te neke manje trenutke unutar prostora obitelji, obične rutine, razgovora... Svakodnevno radeći u bolnici vrlo brzo shvatite koliko se život može brzo promijeniti i to vas ipak malo prizemlji. Zahvale u umjetničkoj knjižici skupljene u cjelinu ove posvete ocrtavaju i moju osobnu poziciju i zahvalnost. Kako bih pojačao dojam rada i uspostavio odnos između knjige i publike, dijelio sam knjižicu posjetiteljima tijekom otvorenja u sklopu jedne performativne akcije", govori Matej Knežević.
Njegova instalacija privremeno mijenja vizuru Peščenice i svakodnevicu prolaznika, što autor smatra korisnim jer vjeruje da umjetnost ne bi trebala biti rezervirana samo za galerijske prostore i privilegiranu publiku. Kad rad susretne nekoga tko se vraća iz trgovine, ide na posao ili samo prolazi ulicom, tada ulazi u stvarni život i dobiva drukčiju energiju. Iako je iza Mateja već više od dvadeset izložbi, njegov rad i dalje obilježava slojevito promišljanje svakodnevice i brojnih uloga koje istovremeno živi - liječničke, obiteljske i umjetničke. Dobitnik nagrade Radoslav Putar 2017. za najboljeg mladog umjetnika u Hrvatskoj, još je tijekom studija medicine velik dio slobodnog vremena posvećivao umjetnosti: proučavanju teorije i povijesti umjetnosti, obilascima izložbi te istraživanju medija poput slikarstva, fotografije i grafičkog dizajna. Često ističe kako bi nakon svakog položenog ispita kupio knjigu o umjetnosti, kao mali odmak od intenzivnog studija medicine.
Danas se upravo ta isprepletenost interesa jasno reflektira u njegovu umjetničkom radu, gdje osobna svakodnevica postaje mjesto susreta medicine, vizualne kulture i suvremenog umjetničkog izraza. U središtu njegova stvaralaštva nije jedna tradicionalna umjetnička forma, već ideja i koncept, zbog čega njegova praksa obuhvaća različite medije - od slikarstva i objekata do instalacija, videa i prostornih ambijenata. U stručnim krugovima najčešće ga se opisuje kao vizualnog umjetnika koji oblikuje multimedijalne ambijente. Koji nema formalno umjetničko obrazovanje, već je samouk.
"Od ranog djetinjstva bio sam dosta uronjen u sve oblike umjetnosti, tako da je taj interes oduvijek bio prisutan. Nakon završetka medicinskog studija imao sam želju da paralelno pokušam i ozbiljno umjetnički djelovati te se to, srećom, i ostvarilo. Moj umjetnički put svakako je bio drugačiji, ali nemam dojam da je bio teži. Možda me je taj dolazak izvana, s jedne neočekivane pozicije, stavio u priliku da pružim drugačiji pogled, što je otvorilo mogućnosti za umjetničke realizacije", objašnjava.
S tom je idejom prije osam godina uspio dovesti umjetnost na odjel urologije KBC-a Sestre milosrdnice kroz galeriju Ligatura. Iako je ideja potekla od njegovih kolega, smatrao je važnim pokušati unijeti u bolnički prostor nešto poput suvremene umjetnosti koja komunicira na drugačiji način s ljudima koji tamo borave i čini taj prostor humanijim. Tako je postao kustos tih aktivnosti te galerija kontinuirano djeluje od 2018. godine.
Od medicine do suvremene umjetnosti
"Do sada sam ostvario dvadesetak samostalnih izložbi. Vrijeme je uvijek upitno, no srećom živim blizu bolnice pa ne gubim vrijeme na transport. Medicinska edukacija me naučila da budem dosta ekonomičan u korištenju onog vremena koje imam. S druge strane, umjetnost kojom se bavim primarno zahtijeva promišljanje o idejama, a potom materijalnu realizaciju. Za takav misaoni rad nekako uvijek ima vremena, posebno u periodima dana koji su negdje između: između posla i vrtića, između škole i kuće… Najčešće me zanima odnos svakodnevice, rada, obitelji i određenih emocionalnih stanja koja isprepliću ta područja. Pokušavam uzeti nešto vrlo uobičajeno i premjestiti ga u drugi kontekst gdje se to mijenja, postaje pitanje ili prostor za razmišljanje. Jako me zanima i estetsko promišljanje koncepta i stvaranje nekih drugačijih vizualnih odnosa", priča Matej.
Kako medicina nosi velik pritisak i emocionalnu težinu, umjetnost mu postaje svojevrsni prostor rasterećenja. Ali samo djelomično - jer, objašnjava, kreativni procesi u umjetnosti znaju biti teški i odgovorni na jednoj sasvim drugoj razini. "Umjetnost shvaćam kao priliku da neka iskustva obradim i prevedem u drugi jezik. Medicina traži preciznost i odgovornost, a umjetnost dopušta prostor nejasnoće, pitanja i sumnje. Taj balans puno mi znači", objašnjava.
Ustaje u pet ujutro
Njegova svakodnevica prilično je intenzivna; ustaje oko pet ujutro i rad u bolnici uzima mu dobar dio dana. U pravilu je svaki dan u operacijskoj sali, dok je jedan dan u tjednu rezerviran za ambulantni rad. Osim toga, tu su dežurstva i nastavni rad uz edukaciju studenata te znanstveni rad.
"Medicini me privukla kombinacija odgovornosti, znanja i osjećaja da nekome stvarno možete pomoći. Nisam iz liječničke obitelji, tako da to nisam naslijedio u klasičnom smislu. Moj otac je inženjer strojarstva, a mama je ekonomistica. Odrastao sam u Slavonskom Brodu, a djetinjstvo pamtim po slobodi, prijateljima i sportu. Sam grad me oblikovao na više razina i danas mu se rado vraćam s određenom emocijom. To je grad na sjecištu putova, kultura i s jednim specifičnim humorom, što je bilo dosta formativno za mene. Išao sam u opću gimnaziju u Slavonskom Brodu koja me također znatno oblikovala. Imao sam razne interese kao dijete, ali medicina me dosta rano počela zanimati. S vremenom je to postala vrlo jasna odluka", priča nam Matej, koji je medicinu završio u Zagrebu, specijalizaciju iz urologije u rodnom Slavonskom Brodu, dok u KBC-u Sestre milosrdnice radi od 2016. godine.
Doktorirao je na temu mišićno invazivnog karcinoma mjehura. Intrigirala ga je jer je riječ o ozbiljnoj bolesti koja i dalje nosi puno otvorenih pitanja, osobito u području personaliziranog liječenja i imunoterapije. Zanimalo ga je može li se na jednoj užoj, molekularnoj razini bolje razumjeti ponašanje bolesti i potencijalno pomoći u odabiru ciljane terapije.
Obitelj mu je najvažnije uporište - supruga i troje djece koji su najveća podrška na njegovu putu.
"Bez njihove pomoći teško bih mogao ostvariti svoje ideje. Oni su stalni suradnici u mojim projektima, tako da su uvijek na neki način uključeni u njih. Volim iskustva koja se zajednički obiteljski stvaraju i ta mala svakodnevica najbolji je način punjenja baterija. Osim obitelji, ispunjava me osjećaj stvaranja nečega rukama, kada se nakon dežurstva otvori mogućnost za uskakanje u prostor umjetnosti i kreiranje nečega novog. Medicina me naučila koliko je stvarnost fragilna, pa je stoga nužna usmjerenost i pažnja. Umjetnost je ponudila prostor šireg razmišljanja i naučila me važnosti sagledavanja nijansi i mogućnosti interpretacije", zaključuje Matej Knežević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....