Povodom 20. obljetnice postojanja razgovarali smo s Ivanom Novoselom iz grupe Zaprešić Boys, koji je u bendu od samih početaka, a koji se osvrnuo na karijeru, obitelj, obožavatelje i najnoviji projekt koji će svjetlo dana ugledati u listopadu.
Dvadeset godina, pet prijatelja i pjesme koje su obilježile ne samo glazbenu i navijačku scenu u Hrvatskoj, već i odrastanja generacija – tako bi se najkraće mogla sažeti priča Zaprešić Boysa. Od lokalnih tribina do Trga Josipa bana Jelačića i svjetskih pozornica, njihovi stihovi postali su himne zajedništva, euforije i ponosa. Ono što je počelo kao entuzijazam skupine zaljubljenika u nogomet i glazbu, postalo je prepoznatljiv brend i simbol jedinstvene navijačke kulture, koji slave svoju okruglu obljetnicu.
Remake kultne pjesme
Tim su povodom pripremili pravu poslasticu za svoje obožavatelje – remake pjesme "Duša moga grada" i novi glazbeni video koji će biti objavljen u listopadu i za koji su okupili jaku ekipu, među kojima je i glumačka ekipa sitcoma "Bitange i princeze".
"Ponosni smo na činjenicu da smo ih ponovno okupili jer se radi o seriji s pravom zagrebačkom spikom i humorom. Tematiku i scenarij spota osmislili smo sami, uz podršku naše snimateljske ekipe Nevija Smajića i Marija Borščaka, a u spotu nam osim njih gostuju i drugi poznati sportaši, glazbenici i glumci koje smo vezali uz tematiku pjesme. Tu pozitivnu priču prepoznao je i sponzorski podržao GNK Dinamo Zagreb", otkriva Ivan Novosel iz benda u čijem su sastavu i Marko Novosel, Bojan Šalamon Shalla, Saša Pleše te Zdeslav Klarić.
"Duša moga grada" je pjesma o ljubavi prema Zagrebu, o njegovoj duši i ponosu, o ljepotama, ali i ono najbitnije – o ljudima. Nastala je 2009. godine, ima posebno mjesto u našim srcima i zato smo je odabrali za proslavu. Naime, prva postava benda i današnja četiri od pet članova benda su rođeni Zagrepčani. Odrasli smo u Zagrebu, išli u osnovne i srednje škole jer sve do kraja naših srednjoškolskih dana – Zaprešić je bio zagrebački kvart. Naravno da smo danas ponosni građani Zaprešića i obožavamo ga, ali Zagreb je ipak, kako se kaže – prva ljubav", govori Ivan.
Hitovi koji su obilježili generacije
Dvadeset godina na sceni je zaista puno, imali su brojne hitove, ali koji im je najdraži, teško im se odlučiti. "Imamo naša ‘četiri asa‘: ‘Srce vatreno‘, ‘Samo je jedno‘, ‘Neopisivo‘ i ‘Igraj moja Hrvatska‘, a s druge strane i pjesme poput ‘Duša moga grada‘, ‘Kada otac zavoli‘ i ‘Moj Vukovar‘ koje izazivaju najveće emocije. Sve ovisi o trenutku i situaciji u kojoj se izvode. A ako gledamo općenito, onda je nastup na Trgu i doček Vatrenih 2018. godine pred nekoliko stotina tisuća ljudi u Zagrebu s pjesmom ‘Igraj moja Hrvatska‘ bio neki vrhunac", zaključuje.
Nesuglasica među članovima je bilo, nećemo se lagati, a u tim situacijama vladalo je uvijek jedno pravilo. "Ovisi o situaciji, ili su se rješavale većinom ili se vjerovalo članu koji je više uključen u problem, ali je prevladalo ono što je najbolje za bend, a ne za pojedinca", dodao je Ivan.
Uskladiti glazbenu karijeru s privatnim životom, redovnim poslovima i obitelji bio im je veliki izazov, toliki da je svatko od njih barem jednom razmišljao da odustane.
"Prvih deset godina sami smo financijski održavali bend na životu, a onda je krenulo na bolje 2014. godine. Često se šalimo, kako smo govorili jedno drugome – ajde još ovo doživimo i onda odustajemo. Ali ta reakcija ljudi na naše pjesme, reakcije djece koja su naši najveći fanovi, ta naša iseljena Hrvatska, velika baza obožavatelja u Češkoj i Slovačkoj koju smo stvorili... Sve to nam ne daje pravo da odustanemo pa guramo dalje. I drago nam je da je tako, jer to radimo iz ljubavi", poručuje.
Život izvan pozornice
Glazba je dečke oblikovala kao osobe, jer priča Zaprešić Boysa jedno je veliko životno putovanje i iskustvo. "Svatko od nas ima život van benda i svoje izazove i iskustva. To što smo prošli zajedno, to je zaista životno iskustvo koje se ne može ispričati nego ga moraš proživjeti i preživjeti", dodaje Ivan.
Njihove obitelji nekako su navikle na navijački život i brojna putovanja, no kako je rasla priča Zaprešić Boysa, postajali su zreliji i stariji pa je njihov navijački stil života kopnio. "S vremenom je bend rastao medijski, bilo je sve više projekata, putovanja, trpio je i privatan život – od obiteljskih druženja, dječjih rođendana, zajedničkih ljetovanja, sve je u nekom trenutku patilo. To je jednostavno tako, ali bez odricanja nema ni uspjeha", smatra naš sugovornik. "Naravno, baterije se pune u obiteljskom okruženju, s prijateljima, neki od nas planinare, vježbaju u teretani, a poneka piva i druženje također imaju relaksirajući moment", govori Ivan.
Dvojica od pet članova benda su glazbenici i bave se isključivo glazbom, to je njihov životni put, posao i hobi. Oni stvaraju glazbu i produkciju, dok ostala trojica imaju redovne poslove. "Svatko u bendu ima svoje mjesto i zadatak, ali nemamo iste životne priče kad je u pitanju glazba, ali ni život van benda. Ono što je dodatna vrijednost su tekstovi svih pjesama koje piše naš Marko pa volimo reći da je sve nastalo iz naše radionice", pojašnjava.
Na koncertima se vidi posebna energija između njih i publike, susreta za pamćenje s obožavateljima ima bezbroj i teško ih je sve nabrojati. Ali reakcije Hrvata iz Australije i Kanade koji su rekli da im djeca kroz njihove pjesme uče hrvatski jezik, te da odgajaju jednu novu generaciju iseljenih Hrvata, nikada neće zaboraviti.
Zahvalnost prije svega
"Bili smo i gosti iznenađenja na vjenčanju Hrvata i Čehinje u Pragu gdje je mladoženja bio naš fan, a supruga ga je iznenadila. Zatim na našem nastupu u Češkoj čovjek je zaprosio djevojku nakon pjesme ‘Igraj moja Hrvatska‘, susreli smo se s Hrvatima i Maorima na Novom Zelandu koji su u zboru pjevali ‘Neopisivo‘... Zaista se puno situacija dogodilo u 20 godina. Ali ima i onih malih, ali dragih momenata kada nam za vrijeme ručka na papiriću napišu poruku ‘dečki, kad završite s jelom mi bi se slikali s vama, ekipa za stolom do vas‘. Brojni pozivi i čestitke koje nas traže za rođendane, autogrami koje smo morali potpisati i na čudnija mjesta od same majice ili papirića... Sve nas to raduje i na svemu tome smo zahvalni", ističe Ivan.
Kada se osvrnu iza sebe, pitaju se bi li možda jednu stvar napravili malo drugačije. "Da možemo vratiti vrijeme vjerojatno bismo puno ranije počeli cijeniti svoj rad, s obzirom na to da smo prvu pjesmu napravili 2005. godine i nismo se željeli javno pojavljivati niti nastupati sve do 2012. godine. Ranije bismo i naučili neke stvari, ali onda opet, možda bismo i prije ‘izgorjeli‘ i odustali. Tako da sve se dogodilo s razlogom, u vremenu u kojemu se trebalo i dogoditi. Izabrali smo ovaj put i ovu priču, jer ta priča je naš život koju nastavljamo", zaključuje Ivan Novosel.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....