Zvijezda serije ‘Seks i grad‘ nedavno je izjavila da žali što nije deblja, što je kuriozitet s obzirom na to da je opsesija vitkošću u zadnje vrijeme dobila novu dimenziju: cijeli Hollywood, ali i ‘obične‘ žene koriste Ozempic, a body positivity pokret i plus size modeli stvar su prošlosti.
Glumica Sarah Jessica Parker rekla je da ne voli što je mršava. "Mnogi ljudi imaju svoj križ. Ne mislim da trebam slaviti svoju mršavost. Radije bih da imam više kila, ali moje tijelo naprosto drukčije funkcionira", izjavila je neki dan gostujući u podcastu Caroline Hirons "Glad we had this chat". Vjerujemo li joj? U "Seksu i gradu", seriji koja ju je proslavila, Sarah je bila poznata po glamuroznoj estetici i odjeći koja naglašava njezinu vitkost. Bez daljnjega, riječ je o talentiranoj glumici koja traje desetljećima, ali vjerojatno je prva stvar na koju pomislite kad netko izgovori njezino ime – mršavost. To je njezin zaštitni znak. Možemo li onda povjerovati da je mršavost nečiji križ? Pa naravno. Parker ima 59 godina. Da je u njezinom DNK zapisano da će imati problema s viškom kilograma, namjerno ili ne, dosad bismo to već vidjeli - ali ih nema. Čak ni Hollywood ne može natjerati glumice da budu tako mršave s 49. Zanimljivo je da je to uopće spomenula. Kulturološki gledano, izgleda da smo dosegnuli još jednu prijelomnu točku kad je mršavost u pitanju. Čini mi se da je prošlo nekih 15 godina otkako smo prihvatili pokret koji potiče žene da se osjećaju dobro u svome tijelu – ako računamo da je trend pokrenut rođenjem Instagrama 2010.
U to vrijeme je osmišljen hashtag #bodypositivity, uz mnoge fotografije žena čija su tijela bila obla, sočna i veličanstvena – u odnosu na mršavice poput Kate Moss, Paris Hilton i Sare Jessice Parker – i stvorile su prototip poželjne figure u zadnjih 15 godina. Negdje 2014. na velika vrata pojavio se tip tijela kakav su afirmirale sestre Kardashian, što je dosta zamutilo feminističke vode. One su proslavile obline u stražnjici i bedrima. Je li to bilo manje stvarna i više restriktivna ideja ženskog savršenstva u odnosu na ultramršavost koja joj je prethodila? O tome još treba odlučiti. Bez obzira na to, reklame su se promijenile, baš kao i modne revije i ženski časopisi. Pjevačica Beth Ditto nosila je 2010. reviju Jean Paul Gaultiera, manekenka Tess Holliday slikala se 2018. za naslovnicu Cosmopolitana, plus-size influencerice pokorile su društvene mreže. Svijet se činio i izgledao drukčije. A danas? "Angažiranje plus size modele za nošenje revija je stvar prošlosti", napisala je prošli tjedan u svojoj kolumni za Daily Mail Alexandra Shulman, koja je bila glavna urednica britanskog Voguea 25 godina, od 1992. do 2017.
Shulman je 2009. poslala oštro pismo modnim dizajnerima prozvavši ih da je odjeća za snimanja toliko mala da je jedva i Kate Moss može odjenuti. Ako bilo tko ima utjecaj na mijenjanje trendova i nametanja estetskih aspiracija u javnosti – onda je to ona. "Od 8800 lookova prikazanih u Parizu, Milanu, Londonu i New Yorku tijekom prošlih tjedana mode, samo nešto više od 3,5 posto odjeće bilo je veće od onoga što se naziva ‘straight size‘ (veličine od 32 do 36). Bilo je nekoliko plus size modela koje su nosile konfekcijski broj 44 i nekoliko njih u kategoriji, za koju sam otkrila da je riječ o srednjoj veličini – 38 i 40, što se smatralo veliko gestom u slavljenju prihvaćanja tijela. Popularnost Ozempica i drugih lijekova koji pomažu pri mršavljenju je simptomatičan društvu koje i dalje žudi za mršavošću", napisala je Shulman u svojoj kolumni. Žena je u pravu. Prije 12 godina smršavjela sam 12 kilograma (imala sam 70 i došla na 58), i priznajem, osjećala sam se sjajno! Nisam se izgladnjivala, iako su mnogi komentirali da sam premršava. A to mi je pokazalo, ako ništa drugo, da smo stvarno opsjednuti mršavošću. Bilo da je slavimo ili preziremo. Za vrijeme body positivity pokreta, mislila sam da su se stvari promijenile. Bilo mi je drago vidjeti ideale ljepote koji su doslovno i metaforički postali širi. Svaka estetika koja predugo prevladava postaje dosadna. Tijela bi trebala biti različita – to ih čini privlačnima. Okej mi je vidjeti mlade žene na ulicama svih veličina i oblika, istetoviranih trbuha i bedara, u topovima i bickama, mišićavih i opuštenih tijela. Sigurnih u sebe i bez trunke srama.
No onda su se stvari počele mijenjati. Plus size manekenka Tess Holliday prije dvije godine objavila je priču o svojoj anoreksiji, dok su "stručnjaci" procijenili da je glazbena zvijezda Adele izgubila 45 kilograma. Do 2023. svatko tko je mogao nabavio je Ozempic. Opsesija mršavošću dobila je novu dimenziju. Bogate žene su privatno plaćale recepte za Ozempic, kao što su ranije radile s botoksom. Pola Hollywooda bilo je na Ozempicu. Barbra Streisand izazvala je incident nakon što je na Instagramu pitala glumicu Melissu McCarthy koristi li ga. Estetski liječnici rade prekovremeno kako bi popravili "Ozempic lice" što označava opušteno i upalo lice koje se javlja kod ljudi koji naglo izgube kilograme.
Danska farma kompanija Novo Nordisk koja proizvodi injekcije Ozempica i Wegovyja, lani je imala tako golemu burzovnu vrijednost da je premašila vrijednost BDP-a Danske. Moja prijateljica, koja smatra da se žene imaju pravo osjećati dobro u svome tijelu, neki dan mi je rekla da ljudi na kraju samo žele biti mršavi. Doduše, danas izbjegavamo izraz mršav jer ne djeluje primjereno. Umjesto toga govorimo o zdravlju, o smanjenju upalnih procesa, o prevenciji dijabetesa i srčanih bolesti – sve ono što mršavost jamči. Prema posljednjem istraživanju koje je naručio Novo Nordisk, čak i oni koji ne mršave koristeći Ozempic smanjuju rizik za nastanak srčanih bolesti. Ljude koji su smršavjeli koristeći čarobni lijek vjerojatno zdravstveni aspekt lijeka ne zanima. Ako će zbog korištenja biti "samo" zdravi ali ne i mršaviji, zašto se uopće mučiti...