Zašto je Monica Lewinsky nakon preljuba postala drolja, a Bill Clinton ostao predsjednik SAD-a? Jer algoritmi potpiruju, anonimni raspiruju, a stradaju uglavnom - žene.
"Ako si zaljubljena u oženjenog muškarca, nemoj nositi maskaru", plačnim je glasom konstatirala Fran Kubelik u filmu "Apartman", otirući suze maramicom natopljenom crnim mrljama. Filmski klasik iz 60-ih, u kojem Shirley MacLaine glumi djevojku zaljubljenu u svog oženjenog, znatno starijeg šefa, u dotičnoj je rečenici sažeo čitavu dinamiku tog ljubavničkog odnosa. S jedne strane tu je mlada strastvena žena koju je lako fascinirati, s druge strane alfa mužjak koji smatra da mu pozicija moći dopušta što god – i koga god – poželi. Pokušamo li taj filmski scenarij prilagoditi današnjim vremenima, rečenica s početka teksta vjerojatno bi glasila: "Ako si zaljubljena u oženjenog utjecajnog muškarca, nemoj nositi maskaru - i nemoj ići na internet".
"Ja sam nulti pacijent gubitka reputacije na Internetu. Jedne sam večeri otišla na spavanje kao anonimna djevojka, a iduće sam jutro bila poznata cijelom svijetu, ali ne kao Monica već kao kurva, drolja, preljubnica i, naravno, ‘ona žena‘", konstatirala je ovih dana Amerikanka Monica Lewinsky, kojoj je afera s nekadašnjim predsjednikom SAD-a, oženjenim Billom Clintonom prije 25 godina umalo uništila život.
Atraktivna brineta imala je samo 22 godine kad je na nju – novu pripravnicu u u Bijeloj kući, bacio oko njezin slavni stanar, udvarajući joj na vrlo suptilne načine – darovao joj je zbirku pjesama Walta Whitmana „Vlati trave” i jednu lijepu malu iglu za šešir „jer joj tako ljupko stoje”, te se potrudio da se nađu u situacijama u kojima oko njih nema drugih ljudi. Bila je lak plijen za šarmantnog i moćnog 48-godišnjeg političara, kojem to nije bila ni prva ni posljednja izvanbračna afera. Njegova supruga Hillary godinama se svojski trudila okretati glavu kad bi pomislila da je Bill ponovno posrnuo, ne samo u ime zajedničke prošlosti i kćerke, već i blistave političke budućnosti.
Dvije su se godine - od 1995. do 1997. - Monica Lewinsky i Bill Clinton sporadično viđali, kad bi to dopustili predsjednikov pretrpani raspored i njegova osobna tajnica, koja im je često čuvala „stražu”. Kad se po Bijeloj kući pročulo da su u vezi, Monicu su preraspodijelili na drugo radno mjesto - u zgradu Pentagona.
Tamo se zaljubljena djevojka zbližila s 24 godine starijom kolegicom Lindom Tripp, kojoj je povjerila tajnu o svojoj vezi s predsjednikom. Bila je to velika pogreška, jer je Linda počela tajno snimati njihove telefonske razgovore, isprva kao „štof” za knjigu koju je planirala napisati, a kasnije kao dokazni materijal tužitelju Kennethu Staru koji je vodio istragu protiv Clintona o njegovim grijesima iz prošlosti. Naime, izvjesna je Paula Jones, Clintonova bivša suradnica iz vremena dok je on bio guverner Arkansasa, tvrdila kako ju je u to vrijeme on pozvao u svoju hotelsku sobu, gdje je preskočio klasično udvaranje, izvadivši penis uz očekivanje da ga oralno zadovolji. Paula je sljedeće dvije godine o tome šutjela a onda sve dala u novine, tražeći 750.000 dolara odštete. Taj skandal sam po sebi nije posebno naštetio Clintonu, no kad je Paula u sklopu svog slučaja tražila da o načinu Billovog ponašanja svjedoče druge žene – između ostalog i Monica, stvari su postale smrtno ozbiljne.
Monica je isprva pod zakletvom lagala kako nikad nije imala seksualne odnose s Billom Clintonom, a i američki predsjednik je ponovio isto. No kad su istražitelji spomenuli plavu haljinu s mrljama od predsjednikove sperme – znali su da su u ozbiljnim problemima.
O seks kandalu se te 1998. brujalo mjesecima, ne samo na hodnicima poslovnih zgrada i obiteljskim ručkovima već i na internetu koji tad još, srećom, nije poznavao društvene mreže. Možemo samo zamisliti do koje bi mjere - da ih je tad bilo - „gorjeli” Facebook i Twitter nakon Clintonove konstatacije da „oralni seks on ne smatra seksom” (što je rekao kako bi spasio glavu zbog laganja pod zakletvom). Te kakve bi sve gadarije o sebi morala čitati Monica, nakon što bi je se dohvatili internetski trolovi, ženomrsci i pravednički nastrojene kućanice.
Ovako su gorjele „samo” sobe za chat u kojima se nadugo i naširoko raspredalo o dotičnoj aferi, te ostali tad raspoloživi kanali komunikacije. Pogotovo su maštoviti bili kasnovečernji TV showovi, pronalazeći nove inovativne i duhovite načine da ponize gospođicu Lewinsky, koja im to do dana današnjeg nije oprostila.
"Jedni su me ismijavali, drugi mi prijetili... Bila sam šokirana količinom mržnje koja se nam mene sručila. Postala sam doslovno najomraženija osoba u Americi. Zbog svega što mi se desilo izgubila sam volju za životom. Majka mi nije dopuštala da zatvorim vrata dok se tuširam, a bojeći se da si nešto ne napravim, izvadila je i ključ iz brave moje sobe", otkrila je danas 50-godišnja Monica, dodajući kako tek sad, s odmakom od par desetljeća, shvaća koliko su ljudi prema njoj bili okrutni, dok se Clintonu, izuzme li se svjedočenje, zapravo ništa strašno nije dogodilo.
"Većina medija aferu je zvala „Aferom Lewinsky”, kao da Bill s tim nije imao apsolutno nikakve veze", konstatrala je Monica.
Dok je Clinton brzo nakon neugodne afere nastavio s uspješnom političkom, a kasnije i poslovnom karijerom, te ostao u braku sa suprugom Hillary, Monica Lewinsky je proživljavala pakao: zbog prijetnji se dugo bojala izlaziti u javnost, a zbog pravnih troškova vezanih uz aferu zapala u dugove iz kojih se morala izvlačiti na način zbog kojeg je samu sebe mrzila - eksploatiranjem iste te afere. Sve je to u njoj stvorilo užasan osjećaj srama s kojim se dugo borila. Od svega je 2005. pobjegla u London, gdje je završila Londonsku školu ekonomije te diplomirala socijalnu psihologiju, trudeći se izgraditi novi život. Danas joj je dom New York u kojem gradi karijeru kao spisateljica, producentica i aktivistica, čiji je Ted talk pod nazivom „Cijena sramote” iz 2015. dosad pogledalo 27 milijuna ljudi.
Ponekad ne mora čak ni biti internet u pitanju, ponekad je dovoljno da – upali radio. Naime, njezino ime i prezime u seksualnom kontekstu u stihovima svojih pjesama spominje niz poznatih pjevača – od Eminema i Kanyea Westa pa do Beyoncé, što ju je posebno pogodilo jer je riječ o – ženi.
U pjesmi „Partition” iz 2013. Beyonce izgovara Monicino ime i prezime u stihu koji aludira na mušku ejakulaciju: "Oh, on je tako napaljen, da, želi se ševiti, raspucao mi je sve gumbe i poderao mi bluzu, Monica Lewinskyrao je cijelu moju haljinu”, pjeva Beyoncé, aludirajući na Monicinu haljinu na kojoj su pronađeni tragovi Billove sperme. U intervjuu za Vanity Fair pod naslovom "Sramota i opstanak", Lewinsky je odlučila ispraviti pjevačicu u vezi toga.
"Hvala, Beyoncé ali ako govorimo glagolima, mislim da su ti stihovi trebali ići: ‘Bill Clintonizirao je moju haljinu", konstatirala je Monica, dodajući kako danas duboko žali zbog afere s Clintonom jer su joj mnogi poslodavci odbili pružiti priliku zbog njezine, kako su to nazvali, „povijesti”.
A kakva je to zapravo povijest? Povijest društva u kojem se žene optužuje, proziva, prokazuje i kojima se nikad ništa ne oprašta, dok se muškarcima i dalje sve tolerira, opravdava i daje druga prilika. Monica nije jedina, sličnu je sudbinu doživjela i Rebecca Loos, bivša ljubavnica Davida Beckhama. Nakon što je na Netflixu nedavno izašao novi dokumentarac o Beckhamovima, u kojem se spominje bivša nizozemska mankenka s kojom je David imao kratku aferu prije dvadesetak godina, ponovno su zasuli porukama mržnje, ovaj put na Instagramu – naravno ne Davida koji je izdao svoju suprugu i ugrozio brak, već Rebbecu.
Monica Lewinsky ima pravo - algoritmi potpiruju, anonimni raspiruju, a stradaju uglavnom - žene.