Iako je još pri vrhu liste najbogatijih živućih literata, J. K. Rowling nisko je pala na ljestvici najomiljenijih. Proslavila se i obogatila nizom knjiga i filmova o malom čarobnjaku Harryju Potteru, a simpatije javnosti počela gubiti kad je sredinom 2020. nekim opaskama na društvenim mrežama povrijedila osjećaje LGBTQ+ zajednice. Budući da ne podržava favoriziranje rodnih identiteta na račun biološkog spola, ironizira rodno neutralne neologizme (“ljudi koji menstruiraju”) te izražava zabrinutost da rodna ideologija ugrožava borbu za ženska prava, optužili su je za transfobiju.
"Govoriti istinu nije govor mržnje", smatra Rowling. "Poznajem i volim transrodne osobe, poštujem svačije pravo da živi na bilo koji način koji smatra autentičnim i ugodnim, ali brisanje koncepta biološkog spola mnogima ukida mogućnost da smisleno raspravljaju o svojem životu. Moj je život oblikovalo to što sam žena".
Prijetnje smrću
Što se više branila od optužbi za transfobiju, više su je napadali, pred kućom joj prosvjedovali, čak i smrću joj prijetili, i to ne samo transaktivisti, nego i fanovi Harryja Pottera. Nekad su je obožavali kao kraljicu, a danas je uspoređuju s Voldemortom. Među ostalim, kritizirali su je Daniel Radcliffe i Emma Watson, glumci koje su iznjedrili filmovi snimljeni prema njezinim bestselerima. Posvađala se zbog svojih stavova i s kolegom književnikom Stephenom Kingom. Novu kontroverzu pokrenulo je otkriće da je u njezinom novom romanu glavni zlikovac - psihopat i serijski ubojica - muškarac koji se odijeva kao žena. Kako je to iščitala transrodna zajednica, majka Harryja Pottera zapravo poručuje: čuvaj se muškaraca u suknji.
U ozračju takvog (ne)raspoloženja prema J. K. Rowling, stigla je nova holivudska ekranizacija njezine čarobnjačke proze - film Čudesne zvijeri: Dumbledoreove tajne. Britanska se spisateljica pojavila na londonskoj premijeri filma i premda je nitko od prisutnih nije otvoreno izbjegavao, otrpjela je mnogo prijekih pogleda. Preostaje vidjeti hoće li se žučna debata oko njezine navodne transfobije odraziti i na prodaju karata za treći nastavak franšize “Čudesne zvijeri”.
Buntovnica plave krvi
Da se za svoja uvjerenja i svjetonazore treba boriti čak i kad te svi zbog toga osuđuju, načelo je što ga je Joanne Rowling, rodom iz gradića Yate pokraj Bristola, usvojila još s 14 godina. Tada je prvi put čula za Jessicu Mitford, englesku komunistkinju plave krvi, koja je s 19 godina pobjegla od kuće da bi se u španjolskom građanskom ratu borila protiv Francovih falangista. Mitford je postala i ostala njezin idol.
"Neizlječivo i instinktivno buntovna, hrabra, pustolovna, duhovita i bezobzirna, ništa nije voljela više od dobre borbe, po mogućnosti protiv pompozne i licemjerne mete", govorila je Rowling o svojoj heroini, po kojoj je nazvala i svoju kćer iz kratkog i mučnog braka s portugalskim televizijskim novinarom Jorgeom Arantesom. Vjenčali su se u listopadu 1992. i živjeli u Portu s njegovom majkom u malom dvosobnom stanu. Nedugo nakon što je prvi put ostala u drugom stanju, Joanne je spontano pobacila, što je dodatno unazadilo brak već uzdrman Jorgeovim nevjerama i nasilnom ćudi. U srpnju 1993. rodila je kćer Jessicu, a samo četiri mjeseca kasnije zatražila razvod. Naknadno je Arantes jednom tabloidu bez imalo grižnje savjesti opisao njihov rastanak: u pet ujutro izvukao ju je iz kuće i ošamario.
"I nije mi žao", naglasio je. Joanne je s bebom u naručju pobjegla u Edinburgh svojoj dvije godine mlađoj sestri, medicinskoj sestri. Arentes je došao za njom i maltretirao je sve dok mu sud nije zabranio da joj prilazi. Bez posla i na rubu siromaštva, sama s malim djetetom, Rowling je proživljavala najcrnju fazu života, u kojoj joj je jedina utjeha bila urođena strast prema pisanju.
Spisateljica sa šest godina
Prvu priču, o zecu koji je obolio od vodenih kozica, napisala je kad joj je bilo samo šest godina i otada je stalno nešto stavljala na papir. U osnovnoj i srednjoj školi nije se osobito isticala, osim na satovima engleskog. Pokušala se 1982. upisati na Oxford, no nije prošla. Više sreće imala je na sveučilištu Exeter, gdje je studirala francuski i klasičnu književnost, a u slobodno vrijeme čitala Dickensa i Tolkiena, slušala glazbu rock grupe The Smiths i bilježila svoje priče. Bila je prva u obitelji sa završenim fakultetom. Njezin otac Peter Rowling radio je kao mehaničar u tvornici Rolls-Royce, a majka Anne Volant bila je laboratorijska tehničarka. Joanne se sa svojom diplomom nije mogla nadati nekom osobito unosnom radnom mjestu. Radila je neko vrijeme za Amnesty International u Londonu, a potom je dobila posao tajnice u gospodarskoj komori grada Manchestera.
"Bila sam grozna, užasno neorganizirana. Nisam se mogla koncentrirati na posao pa mi se često događalo da na sastancima ne sastavljam bilješke, nego crtam likove iz mašte", prisjetila se kasnije. Dok je 1990. putovala iz Manchestera u London vlakom koji je kasnio zbog zastoja, izmaštala je lik Harryja Pottera, no proći će još sedam godina do objave prve knjige o malom čarobnjaku, knjige koja je omađijala cijeli svijet. Nakon što joj je 1990. umrla majka, koja je dugo bolovala od multiple skleroze, odlučila je nešto promijeniti u životu.
"Užasno sam se osjećala. Odjednom mi se dogodilo nekoliko ružnih stvari: majčina smrt, prekid dugogodišnje veze i otkaz u Manchesteru. I još mi je provalnik odnio sve što mi je majka ostavila. Jednostavno sam morala nekamo pobjeći". Javila se na oglas za podučavanje engleskog u Portugalu, gdje ju je loša karma spojila s Jorgeom Arantesom. Kad se poslije razvoda preselila u Edinburgh, već je imala tri gotova poglavlja prve knjige o Harryju Potteru. Nastavila ju je pisati u nezavidnim uvjetima.
Borba s depresijom
"Bila sam bez posla, samohrani roditelj i siromašna koliko god je moguće biti siromašan u modernoj Britaniji a da nisi beskućnik... Po svim uobičajenim standardima bila sam totalni promašaj. Život mi se raspadao. Opsjedale su me crne misli, bojala sam se da će se Jessici nešto loše dogoditi, da će umrijeti. Svako jutro sam trčala do njezinog krevetića provjeriti diše li", opisivala je to razdoblje, tijekom kojeg je pala u depresiju, toliko tešku da je čak razmišljala o samoubojstvu. Stručna pomoć i pomisao na dijete pomogli su joj da se ne prepusti sudbini. Živjela je od socijalne pomoći, a pisala po kafićima.
"Stavila bih Jessicu u kolica, odvela je u park, a čim bi zaspala, odjurila bih u kafić i pisala. Nisu svi kafići odobravali da im tamo sjedim nekoliko sati uz samo jednu šalicu kave. Ali moj šogor je upravo otvorio svoj kafić - Nicolson’s - i mislila sam da mi on neće zamjeriti. Pazila sam da im dolazim kad nije gužva, a osoblje je bilo jako ljubazno. Premda nisam bila sigurna da će knjiga ikad biti objavljena, dovršila sam je u kafiću Nicolson’s".
Rukopis je zgotovila 1995. i poslala ga na adrese 13 izdavača; odbili su je svi osim londonske izdavačke kuće Bloomsbury. Platili su joj 1500 funta, a na njihov se zahtjev pod knjigu potpisala kao J. K. Rowling, kako bi prikrila da je žena. Objasnili su joj da dječake, njihovu ciljanu publiku, ne privlače knjige ženskih autora. Inicijalu svog imena pridodala je inicijal imena svoje bake Kathleen i tako je nastala J. K. Rowling.
Ostvarenje njezinog sna počelo je 26. lipnja 1997., kad je u knjižare stiglo 1000 primjeraka prvog izdanja danas antologijske i kolekcionarima dragocjene knjige “Harry Potter i Kamen mudraca”. Svega tri dana kasnije njujorški je izdavač Scholastic za 105.000 dolara kupio pravo da knjigu objavi na američkom tržištu. Nikad prije nitko nije toliko skupo platio licencu za neku dječju knjigu. A vječita podstanarka Joanne, ošamućena neočekivanim uspjehom, napokon je imala dovoljno novca da si kupi stan.
Nezapamćen uspjeh
I djeca i odrasli podjednako su nestrpljivo čekali što će se još dogoditi s Harryjem Potterom, Ronom Weasleyjem i Hermionom Granger. Do srpnja 2007. Rowling je ispisala ukupno sedam knjiga o Harryju Potteru, prevedenih na 70 jezika i prodanih u gotovo pola milijarde primjeraka, te postala najuspješniji dječji autor svih vremena. Forbes ju je 2011. stavio na listu milijardera, gdje se nije dugo zadržala zato što je novac neštedimice davala raznim humanitarnim organizacijama i lijevim političkim strankama.
"Nisam zaboravila kakav je osjećaj brinuti se hoćeš li imati dovoljno novca da platiš račune. Ne moram više razmišljati o tome i to mi je najveći luksuz na svijetu", veli J. K. Rowling, nastanjena u raskošnoj, bršljanom obrasloj te visokim zidovima i živicom zaklonjenoj vili s 13 soba u Edinburghu.
Od znatiželjnika je čuvaju bivši pripadnici britanske specijalne jedinice SAS, a svoj dom dijeli s drugim mužem, pet godina mlađim škotskim kirurgom Neilom Murrayem. Upoznala ih je njezina sestra. Neil je također imao jedan propali brak, a Joanni je otvoreno priznao da nije pročitao ni jednu njezinu knjigu. Vjenčali su se 2001. i dobili dvoje djece - sina Davida i kćer Mackenzie.
Pošto je poosvajala sve moguće nagrade za doprinos dječjoj književnosti, Rowling je počela objavljivati i knjige za odrasle, uglavnom kriminalističke romane, pod muškim pseudonimom Robert Galbraith. Kad se doznalo tko je pravi autor tih knjiga, i one su postale bestseler. Od 1998. Warner Bros njezinu čarobnjačku prozu pretvara u filmove, odreda blockbustere. Da se nije uplela u kontroverze oko rodnog identiteta, život bi joj i dalje bio čarolija, a reputacija neokrnjena. Kako je sad doživljavaju neki bivši obožavatelji, opisala je poznata britanska dječja književnica Joanna Nadin.
"Radim s mladim ljudima, od kojih su mnogi transrodni, a oni osjećaju da ih je izdao netko tko im je bio zvijezda vodilja, tko im je stvorio svijet gdje su se osjećali sigurno, gdje se slavila različitost. Sada na našim radionicama više ne spominjemo ime J. K. Rowling niti koristimo njezine radove".