Nekadašnji nogometaš Oélilton Araújo dos Santos i njegova supruga govore o svojoj velikoj obitelji, strasti prema sportu, razlikama u mentalitetima te bračnoj sreći.
Dovoljno je samo zakoračiti u zagrebački stan Oéliltona Araúja dos Santosa (45) i njegove obitelji pa da čak i sportski laici shvate na čijem su se terenu našli. Pehari i medalje te lopte i golovi u dnevnom boravku jasno pokazuju da se u domu iznad Maksimira nekadašnjeg igrača Dinama, a danas pomoćnog trenera mlađih uzrasta, živi za "najvažniju sporednu stvar na svijetu". Pritom bi Brazilac Etto, kako glasi njegov poznati nadimak, bez problema mogao formirati i vlastitu nogometnu momčad. Naime, on i njegova sedam godina mlađa supruga, zagrebačka ekonomistica Anja, imaju čak petero djece - i svi su talentirani za sport. Joakim, koji će uskoro imati osamnaest godina, nogomet igra rekreativno, dok je četiri godine mlađi Luiz Gabriel član pionirske selekcije Dinama i smatraju ga vrlo perspektivnim. Ostala djeca - devetogodišnja Beatriz te šestogodišnji blizanci Samuel i Otavio - pohađaju pak Dinamovu otvorenu školu. Vjerojatno im je sportski način života, uz, naravno, kućni odgoj, donio i odličnu organiziranost, jer je tijekom fotografiranja cijela ekipa djelovala toliko uigrano i disciplinirano da bi i za poziranje zaslužila zlatnu medalju.
"Stvarno su dobri, ali i živahni. Vole akciju i, ako nemaju trening, obavezno ih moramo voditi u park gdje mogu skakati ili Etto s njima igra nogomet na obližnjem terenu. No, vodimo ih i na druga mjesta u gradu, poput Bundeka i Maksimira. Uz to, naša Beatriz pleše folklor u KUD-u Bukovac", govori Anja Araújo Santos, brend menadžerica domaćih kozmetičkih proizvoda Kallos, koja zbog djece nije zapostavila vlastitu karijeru. Iako im je obitelj velika, uspijevaju se dobro organizirati: ona i suprug bude se već u šest, do sedam zajedno piju kavu, a onda svatko svojim obavezama. Anja radi od osam do četiri, pa tada Etto "hendla" djecu i kućanske obaveze - uključujući i kuhanje, koje je naučio od majke Aureline, a usavršio zahvaljujući samačkom životu nogometaša. Poslijepodne pak uskače Anja, a Etto se može posvetiti trenerskom poslu koji je preuzeo prije dvije godine.
"Krenuo sam s Limačima i Zagićima, a sada sam s mlađim pionirima Dinama, uzrasta do trinaest godina. Treninzi traju sat i pol do dva i održavaju se navečer, pa preko dana imam dovoljno vremena za kuhanje, pospremanje te vožnju djece u školu i vrtić. Na trening dolazim sat vremena prije, da se dogovorimo tko će što raditi, a nakon toga svatko preuzima svoje zaduženje, ovisno o dnevnom rasporedu glavnog trenera. Drago mi je da sam u Dinamu jer je to klub za koji cijela obitelj navija, koji volim i u kojem sam dugo igrao. Sada dajem sve od sebe da mlađim generacijama prenesem tu ljubav i znanje. Mislim da nisam ni prestrog ni previše popustljiv, već se trudim balansirati. U radu s mlađim kategorijama treba biti strpljiv, ali volim raditi s djecom i to mi nije problem. U konačnici želim da svi budemo zadovoljni: i roditelji, i klub, i ja", govori izvrsnim hrvatskim jezikom Etto, koji se rado prisjeća svoje profesionalne karijere u Dinamu, gdje je igrao od 2005. do 2011. U tom su razdoblju njegovi suigrači bili mnogi vrhunski nogometaši, među njima Luka Modrić, Dejan Lovren, Vedran Ćorluka, Gordon Schildenfeld, Silvio Marić, Ivan Bošnjak te Brazilac Eduardo da Silva, koji je Ettu i vjenčani kum. Zanimljivo je, međutim, da je sadašnju suprugu upoznao zahvaljujući jednom drugom sunarodnjaku i suigraču iz Dinama, Carlosu Santosu de Jesúsu.
"Carlos je tijekom izlaska upoznao jednu djevojku i pozvao je na piće. Kako, za razliku od mene, nije govorio hrvatski, zamolio me da pođem s njima kao prevoditelj. Bilo mi je glupo da budem sam s njih dvoje pa sam mu predložio da ta djevojka povede neku prijateljicu i u šali dodao da je još bolje ako bude plavuša. I tako je povela Anju", prisjeća se Etto, koji te 2006. nije mogao ni pretpostaviti da će mu plavokosa Anja Pavelić, maturantica zagrebačke X. gimnazije, jednog dana postati supruga.
"Htjela sam prijateljici iz razreda napraviti uslugu, a kako u to vrijeme preko tjedna nisam smjela izlaziti, starcima sam rekla da idem u Lisinski ili tako nešto. Uglavnom, te smo večeri popili kavu u jednom zagrebačkom baru, razmijenili brojeve i nastavili komunicirati. Godinu dana nakon tog susreta postali smo par", govori Anja, dodajući kako je nakon toga sve išlo brzo. Civilno su se vjenčali 30. travnja 2008. na Gornjem gradu, a crkveno 13. lipnja 2009. u crkvi Blažene Djevice Marije Kraljice mira u Gornjoj Dubravi, zagrebačkoj četvrti u kojoj je Anja odrasla. Etto nam je otkrio kako je oduvijek govorio da će sigurno imati petero djece, što mu se na kraju i ostvarilo. Zato je, govori njegova supruga, vrištao od sreće kad je doznao da će dobiti blizance - tim više što je ona bila sigurna da će stati na četvrtom djetetu. Dadilje im, kažu, nisu trebale jer su već imali dovoljno iskustva s bebama: jednostavno je svatko bio zadužen za jedno dijete. U ranijim fazama roditeljstva uskakale su bake, a sada im najviše pomaže Anjina majka Snježana. I to zato što njihov najstariji sin ima De Morsierov sindrom, rijedak prirođeni poremećaj zbog kojeg na jedno oko ne vidi, a na drugo vidi dvadeset posto.
"Tijekom osnovne škole ja sam bila doma i radila s njim, a sada mu u pisanju i učenju pomaže moja mama. Joakim ide u srednju Trgovačku školu i jako se trudi, što motivira i druge učenike. Zanimljivo je da mu jako dobro idu strani jezici, pa ‘rastura‘ engleski, španjolski i portugalski, a inače je vrlo funkcionalan i samostalan. Ima svoje društvo, ide s prijateljima na piće i igra nogomet amaterski jer ne može profesionalno. Jako je povezan s Luizom Gabrielom i prati ga na svaku utakmicu", govori Anja, priznajući da ona nije pratila nogomet dok nije upoznala Etta. Sada ga je pak toliko zavoljela da svi zajedno gledaju utakmice - što uživo, što na televiziji. Tijekom nedavnog Svjetskog nogometnog prvenstva stan im je bio okićen nacionalnim simbolima Hrvatske i Brazila jer se navijalo za obje reprezentacije.
"Kad igraju međusobno, nekako nam je svejedno tko će pobijediti. Tužni smo ako izgubi Brazil, a sretni ako pobijedi Hrvatska - i obrnuto. Jako volim Hrvatsku. Toliko sam se prilagodio životu ovdje da se nikada ne osjećam kao stranac. U šali volim reći da sam rođen u Dubravi. Kad odem u Brazil, već nakon dva tjedna bih natrag jer mi fali Zagreb i organiziran način života", priznaje Etto, čija majka i dvije mlađe sestre žive u Valenteu, u saveznoj državi Bahiji. Život mu ondje nije bio lak: kako je majka radila na plantaži, on je bio odgovoran za kuću i sestre, kojima je i kuhao, a do škole je pješačio šest kilometara.
"Ljudi se u Hrvatskoj previše žale. Čak i ako imaju dobar posao, stan, dva auta i mogućnost otići na more, stalno će tražiti još nešto. U Brazilu su ljudi mnogo pozitivniji i više se druže pa se čini da imaju sve, a zapravo nemaju ništa. Dovoljno im je da rade i žive, ne treba im najnoviji auto ili mobitel. Mnogi u Hrvatskoj ne znaju što zapravo znači kad ti je teško", govori Etto, čije riječi potvrđuje i Anja. Kaže da mnogi ljudi u kraju iz kojeg njezin suprug potječe i danas žive bez struje, vode i plina - čak i po najvećim vrućinama kuhaju na drva - ali su zadovoljniji, zahvalniji i sretniji od nas. Žive za nogomet, pa obitelj Araújo Santos prije odlaska u Brazil uvijek pokrene malu dobrotvornu akciju.
"Preko prijatelja i poznanika u Hrvatskoj skupimo dresove, tenisice, kopačke i druge stvari te ih podijelimo djeci u Brazilu koja nemaju ni ono osnovno. Svi se rado odazovu pa često putujemo s osam kofera. Jako smo socijalno osjetljivi i radije ne nosimo svoje stvari nego da nekoga tamo zakinemo. Kasnije našim prijateljima šaljemo fotografije i videa sretne djece pa je svima drago što su pomogli", ističe Anja, čiji je suprug nogomet počeo ozbiljnije igrati tek s osamnaest godina, a dotad je radio kao automehaničar. Počeo je u klubu Fluminense u gradu Feira de Santana, drugom najvećem u Bahiji nakon Salvadora, a potom je igrao za klubove Vitória Bahia, Criciúma, Paraná i Atlético Paranaense. U Dinamu je završio igrom sudbine. Imao je predugovor s Interom iz Milana, ali upravo je tada u talijanskom nogometu izbila afera s namještanjem utakmica, zbog koje klub više nije smio registrirati strane igrače. Etto je tada bio u Zagrebu sa svojim menadžerom Božom Sliškovićem i dobio ponudu da se ili vrati u Atlético Paranaense u Brazilu ili potpiše za Dinamo. Na Sliškovićev prijedlog susreo se s Eduardom da Silvom, koji mu je objasnio kako funkcionira klub i kako izgleda život u Zagrebu. Nakon tog razgovora odlučio je ostati.
"Odmah sam se snašao i naviknuo na život u Zagrebu, a već nakon godinu dana govorio sam hrvatski toliko dobro da sam bez problema mogao komunicirati i davati intervjue. Imali smo profesoricu u klubu, ali nisam mogao učiti s njom zato što je htjela da odmah savladam gramatiku, a meni su trebale riječi koje svakodnevno koristim na treninzima: ‘lopta‘, ‘leđa‘, ‘pazi‘... I onda sam hrvatski počeo učiti na svoj način, uz pomoć hrvatsko-portugalskog rječnika. Pisao sam riječi na papire i lijepio ih po cijelom stanu", prisjeća se Etto, čija je supruga, kako bi lakše komunicirala s njegovom obitelji, sama naučila portugalski. Tako i njihova djeca odmalena odrastaju dvojezično.
Etto je nakon Dinama od 2011. do 2013. igrao za PAOK iz grčkog Soluna, potom godinu dana za Baku iz Azerbajdžana, a 2023. nakratko i za međimurskog niželigaša Jadran Štefanec. Anja je cijelo vrijeme bila uz njega. Oproštaj od profesionalne karijere nije mu teško pao jer se želio posvetiti obitelji. Supruga i on puno se bave djecom pa s njima nikad nisu imali problema, čak ih nikad nisu morali ni kazniti. Sve rješavaju razgovorom, pa Etto kaže da mu jedna starija gospođa, koju viđa dok blizance vodi u vrtić, uvijek kaže kako su dečki dobri - a da on pritom nikad nije morao povisiti ton.
"Ne znam čime će se baviti ni gdje će ih život odvesti, ali prvenstveno želim da budu dobri i pošteni ljudi. Htjeli bismo i da ostanu u sportu, ali ne gledamo na to tako da moraju biti najbolji na svijetu i mnogo zarađivati. Važnije nam je da budu u zdravom okruženju te da se nauče disciplini i žrtvi", ističe Etto i na kraju dodaje kako je njemu i supruzi najveća želja da svi budu zdravi i sretni te da im obitelj, kao i dosad, ostane složna i na okupu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....