Velalučanke Ivana i Josipa Jurković prije šest godina su se s Korčule preselile u Zagreb, a ove sezone love normu za Olimpijske igre u Parizu.
Sestre blizanke, 23-godišnje Ivana i Josipa Jurković prije šest godina su akvatorij rodne Vele Luke zbog boljih uvjeta za treniranje zamijenile zagrebačkim jezerom Jarun, ali još nisu počele kajkati.
"Niti nećemo, to je nemoguće i zamisliti! U Zagrebu nam je jako lijepo, ali to bi bilo protuprirodno, jednostavno ne ide...", smiju se Ivana i Josipa Jurković, koje će u dvojcu bez kormilara predvoditi naše veslače na Svjetskom kupu na Jarunu. Prvo veliko međunarodno veslačko natjecanje ove godine mamac je za ekipe iz cijelog svijeta u sezoni u kojoj se lovi norma za plasman na Olimpijske igre u Parizu iduće godine. Ako u tome uspiju bit će naša prva ženska veslačka posada u povijesti koja će nastupiti na olimpijskim igrama.
Kako god, sestre su preklani iskoristile prednost nastupa na domaćem terenu pa su se na Svjetskom kupu na Jarunu u dvojcu bez kormilara okitile zlatom, a taj uspjeh žele ponoviti i ove godine u mnogo jačoj konkurenciji, jer na Jarun stižu najbolje svjetske veslačice iz cijelog svijeta. "Budimo se u šest, dok spremimo doručak i popijemo kavu u pola osam smo na Jarunu, jer želimo biti među prvima na vodi da nismo stalno u tuđim valovima, nego da u miru odradimo trening. Oko jedanaest smo doma, prošećemo psa i napravimo ručak, pa popodne opet isto", priča Josipa Jurković, studentica druge godine na Kineziološkom fakultetu.
"Dva puta dnevno smo na vodi, jer nam je važno da napravimo što više kilometara i uvježbamo tehniku. Snaga nije problem, a svaki zaveslaj je bitan. Naš trener Aleksandar Vukojičić - Saša nam je prijatelj, a u šali ga zovemo i trećim roditeljem, ne bismo ga mijenjale ni za koga i imamo sreću što smo se našli", kaže Ivana Jurković, studentica sportskog menadžmenta na sveučilištu Aspira, čiju je stipendiju dobila kad se 2018. okitila titulom Miss sporta. Premda je navijala za sestru, Josipi nije bilo ni na kraj pameti da se prijavi jer nju zanimaju jedino natjecanja na veslačkim stazama.
Uz fizičke predispozicije, upornost i želju njihova je velika prednost i to što jedna drugu toliko poznaju da međusobno mogu predosjetiti iduće poteze, a jedna drugoj su i najveća podrška. Na prvi trening 2011. ih je dovela prijateljica, a u veslanje su se zaljubile na prvi pogled te zbog njega prekinule s rukometom. Ivana je dvije minute starija i četiri centimetara viša od Josipe, koja je, pak, u čamcu od prvog dana - šefica. I kod kuće su podijelile poslove, pa uglavnom kuha Josipa, dok je Ivana zadužena za čišćenje i spremanje.
"Da se nismo preselile u Zagreb, sigurno ne bi bilo svih ovih rezultata u seniorskoj konkurenciji. Uvjeti su na Jarunu mnogo bolji nego na moru, gdje se događa svašta, a najveći je problem s turistima, kad krenu čamci i gliseri. Lani je recimo u Splitu čamac uglisirao u luku i prošao preko čamca, a na Korčuli je prije par godina jahta na autopilotu pregazila čamac u dublu. Ludom srećom nitko nije stradao", govori Ivana Jurković.
U Zagrebu su si sestre ostvarile i davnu želju da nabave psa, pa im doma sad društvo radi Nala, kujica bigla, o kojoj brigu - kad su one na natjecanjima izvan Zagreba - preuzima njihova majka Darinka, koja se trenutačno oporavlja od operacije kuka. Kad nije na putu, u Zagrebu im se pridruži i otac Ljubiša, pomorac na prekooceanskom putničkom brodu, a na Korčulu planiraju tek najesen, kad odrade sva svoja velika natjecanja ove godine.
"Bit ćemo sretne ako uhvatimo sedam dana na Korčuli, jer je obaveza svake godine sve više, a bez velike žrtve i mnogo truda nema ničega, ništa ne dolazi preko noći. A kako radite, tako vam se i vraća", zaključuju Ivana i Josipa Jurković.
