Dolazak proljeća sa sobom nosi energiju, svježinu, optimizam i buđenje prirode, a ona pak šarenilo raznobojnog cvijeća i povrtnih plodova. U takvom ozračju dolazi i Uskrs – blagdan nade, obnove i zajedništva koji u našoj tradiciji čuva običaje bojenja jaja, cvjetnih aranžmana i ukusnih slastica... Na to su ‘slabi‘ i naši poznati koji se za Gloriju prisjećaju uskrsnih slika iz djetinjstva, omiljenih delicija, šarenih pisanica, pa otkrivaju kako danas provode ovaj najveseliji blagdan. Za Svena Pocrnića, glazbenika, pjevača i vokalnog pedagoga, Uskrs ima posebno značenje. Kako je ispričao, dok je bio dijete, slavio se kod njegove pokojne bake Ane u rodnom selu njegova tate – Velika Pisanica. “Mislim da ne postoji prigodnije mjesto za slaviti Uskrs! Sjećam se da su baka Ana i teta Kaja imale metalna uskrsna jaja raznih boja koja su se otvarala poput Kinder jajeta. Moj brat i ja bismo iz košare izvlačili ta jaja, a unutra bismo pronašli poruke, slatkiše, a često i svaki po 50 kuna. E, to bi onda bilo veselje”, prisjeća se glazbenik, sudionik aktualne sezone u "Tvoje lice zvuči poznato".

"Moj brat i ja bismo iz košare izvlačili metalna jaja, a unutra bismo pronašli porukice, slatkiše, a često i svaki po 50 kuna", sjeća se Sven

PRIVATNI ALBUM

Uspomene iz djetinjstva

Za njega Uskrs ima i jednu dublju dimenziju, kako kaže, ‘osobnu tišinu i zahvalnost koja se ne mora nužno vezati uz formu, već uz osjećaj koji nosimo u sebi i način na koji živimo jedni za druge.’ Nostalgično govori i o uskrsnim detaljima u bakinoj kući: grančicama za Cvjetnicu, ukrasnim zečićima i šarenim pisanicama. Kao klinac, kaže, teško je odolijevao čokoladnim jajima i drugim uskrsnim slatkišima. “Bakini kolači uvijek su imali posebno mjesto. Moja prabaka radila je oblatne, baka Ana najbolje polumjesece i raspucance, a baka Branka nezaboravan kolač s keksima i pudingom. To su okusi koje pamtim s ljubavlju i radošću”, kaže Sven.

Za Svena Uskrs ima i jednu dublju dimenziju, kako kaže, ‘osobnu tišinu i zahvalnost koja se ne mora nužno vezati uz formu, već uz osjećaj koji nosimo u sebi i način na koji živimo jedni za druge’

LUKA DUBROJA/NOVA TV

Važno mjesto u njegovoj uskrsnoj tradiciji zauzimao je i odlazak na misu na Veliku subotu i zajednička molitva na Uskrs kod bake prije blagovanja. Na stolu Svenove bake u Velikoj Pisanici tada nije čega nije bilo: kuhane šunke, jaja, mladog luka, rotkvica, sira, vrhnja, domaće juhe s domaćim rezancima, purice ili patke s mlincima, ribanog krumpira, sarme s malo više papra i začina... Iako danas, govori Sven, živi u Zagrebu, a ostatak obitelji je na drugim adresama, ponosan je na bliskost koju je zadržao sa svojima, dok su blagdani idealno vrijeme da se opet okupe.

Važno mjesto u njegovoj uskrsnoj tradiciji zauzimao je i odlazak na misu na Veliku subotu, zajednička molitva na Uskrs kod bake prije blagovanja

PRIVATAN ALBUM

Uskrs kod djeda

“Ove godine Uskrs provodimo u Gorskom kotaru, u selu Crni Lug, kod mog djeda, i sigurno će pasti jedna duža šetnja, vjerojatno po stazi Leska u Nacionalnom parku Risnjak. To je kraj u kojem smo brat i ja provodili i ljeta i zime i koji na nas djeluje posebno smirujuće”, ističe svestrani glazbenik, napominjući da predstojećih blagdanskih dana neće paziti na kalorije i kako će sigurno pasti pjesma kad brat ili on uzme gitaru u ruke nakon uskrsnog ručka.