Royal Ascot se, uz prekide tijekom I. i II.svjetskog rata, održava više od 300 godina, a tijekom tog dugog razdoblja, trkalište se polako pretvaralo u modnu pozornicu na otvorenom, a razgledavanje i komentiranje šešira postalo glavna razbibriga posjetitelja.
Priča o šeširima na konjičkoj utrci u Royal Ascotu, koja se odražava ovaj tjedan, jedna je od najraskošnijih pripovijesti o evoluciji kitničarke mode. Ono što ga čini posebnim prstohvat je ekscentričnosti bez koje bi jedan od najekskluzivnijih društvenih događaja u Ujedinjenom Kraljevstvu, izgubio privlačnost. Damski šeširi jednostavno moraju biti drski i pomalo luckasti jer je promatranje aristokratkinja, ali i građanki sa stilom koje su si dale truda po pitanju maštovitog izgleda šešira, nezaboravan dio iskustva.
Budimo iskreni, utrka se iz godine u godinu kolokvijalno sve manje veže uz konjički sport (konji već dugo nisu u prvom planu), a sve više uz modu. Trkalište se tih pet dana trećeg tjedna u lipnju pretvara u modnu pozornicu na otvorenom, a razgledavanje šešira, kako su ukrašeni i kako se uklapaju ili tračerima još zanimljivije - kako se ne uklapaju u modno ozračje Ascota - postala je glavna razbibriga posjetitelja.
Priča počinje početkom 18. stoljeća, kad je utrku pokrenula kraljica Ana, strastvena ljubiteljica konja i jahanja, posljednja vladarica iz kuće Stuart (naslijedili su prijestolje Engleske, Škotske i Irske poslije smrti Elizabete I.). S obzirom na to da je Anu cijeli život mučilo loše zdravlje, legenda kaže da je baš zato 1711., kako bi se razonodila, pokrenula konjički događaj pod kraljevskim pokroviteljstvom u mjestu Ascott-under-Wychwood, udaljenom oko 120 kilometara od Londona. Šeširi su u to doba bili dio svakodnevice.
Kodeks odijevanja od 1807.
Nisu privlačili pozornost u mjeri u kojoj na Ascotu privlače danas. Naime, u ranim danima događaja, u prvom su planu bile sama utrka i klađenje, haljine, tračevi s dvora, flert – šeširi su se ionako nosili svaki dan.
Muškarci su na glavu navlačili za to doba uobičajena pokrivala za glavu: okrugli muški šeširi širokog oboda, ukrašeni s mnogo perja i vrpci kakvi su bili u modi krajem 17. stoljeća, postali su "out". Modno su evoluirali u trokutasti šešir s obodom okrenutim prema gore na sve tri strane. Dame su u drugoj polovici 18. stoljeća preferirale goleme šešire s mnogo perja, koketno nakošene na glavi prekrivenoj napudranom perikom, a pridržavale su ih posebne raskošno ukrašene kopče (sjetite se filma "Vojvotkinja" s Keirom Knightley u naslovnoj ulozi). Malo po malo primat su preuzeli praktičniji ženski šeširi s prema naprijed podignutim obodom (poput male školjke otvorene samo s jedne strane), s dugim vrpcama koje su se koketno vezale ispod brade: najbolji primjer su ekranizacije djela Jane Austen.
Budući da oduvijek postoje pojedinci čiji modni izričaj neugodno odskače, Beau Brummell, bliski prijatelj budućeg kralja Georgea IV. pokušao je stilski profilirati Royal Ascot: 1807. uveo je prvi kodeks odijevanja: odlučeno je da muškarci na utrci moraju nositi crne kapute s bijelim kravatama i hlačama, dok je ženama bilo dopušteno kreativnije odijevanje. Što je sa ženskim šeširima? Na modu tog doba utjecala je kraljica Viktorija: na Ascotu je nosila porter-kapu (nešto između kape i malog šešira s velom koji se spuštao niz leđa), pa su je kopirale dame s dvora. Kako su se približavale 1900., šeširi su ponovno postajali sve veći i raskošniji, dobili su novi dodatak – veo s prednje strane oboda ili preko šešira i lica. Damski struk oblikovao je čvrst korzet u obliku "S".
Gurao je bokove unatrag, a prsa prema naprijed dok je poprsje bilo dodatno naglašeno volanima i čipkom obogaćenom bluzama visokog ovratnika, piše Hello! Popularni su bili odvojeni komadi, sa suknjama koje su se spuštale preko bokova sljedeći liniju tijeka i bile nabrane poput obrnuto postavljene cvjetne "čašice" dužine do poda.
Ulaskom u novo, 20. stoljeće, dužina haljine značajno su se skratila: The Times je 1922. je proglasio utrke Royal Ascot "najboljim mjestom u Engleskoj za vidjeti lijepe žene u prekrasnoj odjeći", navodi Hello! Velik dio mode u Ascotu tijekom 1920-ih odražavao je kultni stil flappera po kojem je to doba poznato.
Obavezno je nošenje šešira - za žene
Žene su još uvijek nosile steznik za oblikovanje tijela, ali kruti korzeti gubili su na popularnosti, ustupajući mjesto oslobađajućim siluetama.
Ključnu ulogu odigrala je Coco Chanel, čija je karijera započela kreiranjem šešira. Popularizirala je flapper haljine od muslina i žerseja te duge niske bisera, a dame su nerijetko nosile šešire srednje širokog, katkad prozirnog oboda, ukrašene cvijećem od svile. Iako je bilo toplo (početak ljeta), na Ascot se dolazilo s luksuznim krznenim stolama, dodajući tako dodatni sloj raskoši ionako glamuroznoj prigodi.
Tridesetih godina šeširi su se postepeno smanjivali, tijekom I. i II. svjetskog rata, utrka se nije održavala, a krajem 40-ih i 50-ih godina 20. stoljeća, u modi su bila skromnija pokrivala za glavu.
I danas je uobičajeno pratiti utrku sa šeširom kako bi se pažljivim odijevanjem odala počast posebnoj prigodi. U Royal Enclosureu, najprestižnijoj zoni Ascota, nošenje šešira za žene je obavezno.
Pravila zahtijevaju šešir ili ukras za kosu s bazom od najmanje 10 cm, što isključuje premale fascinatore bez odgovarajuće velikog "oboda" odnosno ukrasa.
Meghan je prekršila pravilo
Muškarci s pravom ulaza u tu zonu moraju odjenuti frak i nositi cilindar (smiju ga skinuti u restorana ali na otvorenom mora biti na glavi). Frakovi i cilindri prisutni su i u drugim zonama na događaju.
Naravno da je bilo pokušaja da se stroga pravila olabave: među mnogim grijesima koje Britanci stavljaju na dušu Meghan Markle, ističe se navodno modno svetogrđe na Royal Ascotu 2018. godine. Izabrala je izrazito minimalistički šešir, provukla što se tiče "pravila od 10 centimetra", tehnički nije bila bez pokrivala za glavu, ali nije zadovoljila očekivanja.
Treba dodati i to da su lude 60., prijelomne za konjički događaj. Od tada pa nadalje, šeširi na Royal Ascota postajali su sve maštovitiji, ekstravagantniji i vizualno upečatljiviji. Pojavili su se dizajneri šešira poput Stephena Jonesa, Fredericka Foxa (dizajnirao je šešire za kraljicu Elizabetu, pazeći da ne pretjera, a od 2006. njena je omiljeni kitničarka postala Rachel Trevor-Morgan).
Pojavio se velikan Philip Treacy koji je uz kolege zaslužan za današnji, glamurozno-ekstravagantan imidž Royal Ascota. Recimo i to da su šešire za princezu Dianu oblikovali Philip Somerville i John Boyd, koji je bio omiljen kitničar i princezi Margaret.
Šeširi su zahvaljujući novom valu dizajnera postali nosiva umjetnost: dame su si napokon mogle dati oduška i posegnuti za modnim začinom s početka ove priče, ekstravagancijom. Danas scenom izrade šešira vladaju Jane Taylor (njene radove često nosi Catherine, vojvotkinja od Walesa), Lock & Co, Noel Stewart, Juliette Botterill, Sarah Cant, Edwin Ibbotson... Daju nemjerljiv doprinos umjetnosti zvanoj izrada šešira, kulturi njegova nošenja, lakoći i ljepoti življenja. Jer, što su Ascot i britanska tradicija, bez šešira?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....