Najdublji trag u srcima Britanaca, u novijoj britanskoj povijesti ostavile su dvije žene, pokojna kraljica Elizabeta II. i princeza Diana. Premalo je reći da im je odnos bio kompliciran: pokušavale su postići balans između početne naklonosti i netrpeljivosti, frustracija i prezira, bijesa i stoicizma, težnji za oslobađanjem od stega i sveprisutnoj dužnosti prema monarhiji kojoj je kraljica podredila cijeli život. Pokazalo se da je izazova bilo previše. To je kao da u bočici skupog parfema pomiješate kerozin i šibice naivno se nadajući da neće biti eksplozije.
Najveća kraljičina pogreška bila je pretpostavka da se Dianu može oblikovati prema kalupu prijašnjih princeza od Walesa. Kako? Najbolji primjer je Dianina podjednako nesretna prethodnica, Alexandra od Danske čiji je suprug Edward VII. (naslijedio je kraljicu Victoriju) bio serijski preljubnik. Danas bi ga, zacijelo, prozvali ovisnikom o seksu: sramotio je Alexandru opijanjem u bordelima i zagorčavao joj život ispadima u javnosti. Jedino što je princezi preostalo u nesretnom, dogovorenom braku bilo je stoički gutati gorčinu i praviti se da je sve u najboljem redu. Isto se očekivalo od mlade, nevine i osjetljive Diane nakon što Kruni rodi nasljednika, što joj je bila primarna funkcija. Čim to ‘odradi‘, trebala je pustiti Charlesa i Camillu na miru, kraljica Elizabeta zauzvrat bi okrenula glavu nađe li diskretnog ljubavnika, a Dianina nagrada trebala je biti titula kraljice kad Charles jednog dana stupi na prijestolje.
Koliko god to nama izgledalo smiješno, stvari su tako funkcionirale. Bile su to utabane ‘tračnice‘ koje se moralo pratiti: Diana ih je, srećom po Kate Middleton i Meghan Markle, raznijela u prah - što joj kraljica nikad nije oprostila. Ne zato što se slagala s ‘tračnicama‘ već zbog činjenice da se njena nesretna snaha urotila s medijima u (uspješnoj) pobuni protiv Krune.
Mnogi griješe vjerujući da su se upoznale tek uoči zaruka za Charlesa u veljači 1981. Naprotiv, poznavale su se od Dianinog djetinjstva. Njen otac, grof James Spencer, bio je kraljičin dvoranin te izvanbračni potomak engleskog kralja Charlesa II. i škotskog kralja Jamesa II. Daljnji rođak bio mi je i premijer Winston Churchill. Uspon obitelji Spencer počinje u 15. stoljeću pa je rečenica kojom je Diana spustila princu Philipu kad joj je uoči razvoda od Charlesa zaprijetio oduzimanjem titula, definitivno stoji: "Moje je plemstvo starije od vašeg". Windsori su puno kasnije zadobili moć.
Kako god bilo, kraljica je sve to uzela u obzir kad se 1980. povela riječ o Charlesovoj ženidbi. Godinu dana kasnije Dianu su mu jednostavno izabrali.
Nakon udaje, kraljevska nevjesta isprva se bojala svekrve. Strogo se držala etikete i duboko joj se klanjala vjerujući da će je jednog dana prihvatiti kao osobu. Naivno je vjerovala da će pobijediti Camillu. Na nesreću, što ju je suprug više odgurivao, ona se više zaljubljivala. Upoznala ga je na obiteljskom imanju Althorp tijekom lova na tetrijebe 1977., kad joj je bilo 16 godina. Tada je izlazio s njezinom starijom sestrom Sarah, nije ju zamjećivao, a sirota Diana beznadno se zatreskala. Kasnije je neuzvraćena, odbačena ljubav postala, početkom 90-ih, okidač za njenu pobunu protiv kraljevske obitelji i objavu rata kraljici. Više je se nije bojala: htjela ju je uništiti.
Zašto? Zato što je Diana tražila pomoć, a ono što je dobila bilo joj je nedovoljno. Plakala je pred kraljicom, molila ju da urazumi Charlesa i udalji Camillu, pomogne im spasiti brak. Stvar je bila u tome da ako je Elizabeti II. išta išlo na živce, bile su to suze, otvoreno pokazivanje ranjivosti, gotovo javni pozivi upomoć. Kraljica je tip žene koji bi vas, dok se utapate u očajnom braku, bulimiji, preziru dvora jer vas mediji obožavaju i popularnost vam raste dok vi samo sjedite i cmizdrite - ponudila toplim mlijekom ili čajem. Rekla bi vam da se saberete, sredite si živce i sačuvate dostojanstvo. Elizabeta nije znala drugačije. Nije mogla grliti Dianu i biti joj topla, majčinska figura jer to nije uspjela s vlastitom djecom. Primjerice, kad se kraljica sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća sa suprugom vratila u London poslije šestomjesečne turneje po svim zemljama Commonwealtha, na svečanom dočeku bio je i šestogodišnji Charles.
Umjesto da poleti roditeljima u zagrljaj, morao im je prići i rukovati se. Najprije s kraljicom, pa onda s ocem, princem Philipom. Što reći osim to da je Diana previše htjela. Kraljica je od svog djetinjstva istrenirana ne pokazivati osjećaje. Nije mogla narediti sinu da zavoli suprugu koju mu je odabrala obitelj - iako su znali da voli drugu. Rekao im je. Nesretna Diana nije htjela prihvatiti da se ljubav ne može zadobiti dekretom.
Kraljica je do početka 90-ih vjerovala da su svakom članu njezine obitelji dužnost i Kruna iznad svega. A onda joj je Diana priuštila osvetu kakva se na dvoru ne pamti. Kad je Andrew Morton objavio knjigu "Diana: Njezina istinita priča", nastala je konsternacija. Kraljica je bila izvan sebe! Objavljen je i Dianin kontroverzan intervju s Martinom Bashirom, a onda im Elizabeta naredila da se razvedu. Napravila je to i zato da povrijedi Dianu: slutila je da još uvijek, u dnu srca, voli Charlesa i da će ju razvod zaboljeti koliko god bio nužan. Vratila je snahi milo za drago.
Ono što je uslijedilo, poznato je. Diana se zaljubljivala, odljubljivala, tražila sebe do tragičnog kraja. O tome kako je kraljica doživjela njezin odlazak, snimljen je relativno točan film "Kraljica". Narodna princeza utjecala na promjenu ponašanja ljute suparnice na žalost, iz lijesa. Elizabeta je tek poslije njene smrti shvatila da njezin narod želi drugačiju kraljicu. Otvorila je srce narodu, a Britanci su joj stostruko uzvratili.