Elizabeta II., kraljica Ujedinjenog Kraljevstva i 15 drugih zemalja Commonwealtha, uključujući Kanadu, Australiju, Novi Zeland i Južnu Afriku, rođena Elizabeth Alexandra Mary, umrla je u 97. godini, samo 15 mjeseci nakon odlaska njezinog voljenog supruga princa Philipa. U tisućljetnoj povijesti engleske monarhije niti jedan kralj nije vladao tako dugo, a potukla je i svjetske vladarske rekorde. Bez obzira na sablazan koju je izazvao kraljičin stric kad se odrekao krune zbog ledene, dvostruke američke razvedenice Wallis Simpson, koja je kasnije čak koketirala s nacizmom, ili sin, princ Charles, koji je svojoj ljubavnici šaptao u (objavljenim) telefonskim razgovorima kako bi najradije bio njezin tampon, kraljica je za konzervativne Britance spasila tu obitelj i monarhiju. Nikad nije bila pomodna poput mlađe sestre Margaret, čak ni kad je odjeća u pitanju - njezin stil nije se nimalo promijenio u posljednjih osamdeset godina. Pogotovo je nisu zanimale kulturne ili društvene mijene, način ophođenja i provoda, poput onih revolucionarne europske šezdeset i osme. Razumna, praktična, nimalo razmažena djevojčica Elizabeta aktivno je sudjelovala u ratu. Još kao 14-godišnja princeza obratila se preko radija drugoj djeci da ih ohrabri, da im poruči da se ne boje. Nakon 18. rođendana uključena je u peteročlani državni savjet koji je trebao zamijeniti kralja u slučaju da pogine. Bila je i obični vojnik, odnosno šofer i mehaničar pomoćnih teritorijalnih jedinica i marljivo, bez pogovora, izvršavala svoje zadatke.
Dan pobjede 8. svibnja 1945. Elizabeta i njezina sestra Margaret proslavile su s narodom na bučnim, nagužvanim ulicama Londona. Držale su se za ruke, možda i grlile i ljubile s nepoznatim vojnicima i sugrađanima, pjevale, plesale sretne... O toj noći ispričane su mnoge istinite priče, ali i legende, jer je to bio prvi i jedini put da je kraljevski bračni par dopustio svojim princezama da izađu same iz dvorišta Buckinghamske palače. Kad je na samom početku Drugog svjetskog rata predloženo da se princeze zbog bombardiranja evakuiraju u Kanadu, njihova mama to je odbila riječima koje su ušle u povijest: "Djeca ne idu nikamo bez mene. Ja ne idem nikamo bez kralja. A kralj neće nikada napustiti svoju zemlju."Elizabetina obitelj nije bila distancirana i hladna aristokratska obitelj s brojnim guvernantama i djecom koju se katkad vidi, ali nikad ne čuje. Kralj George VI. i njegova žena Elizabeta, kasnije omiljena, veoma dugovječna Kraljica majka, bili su nježni roditelji koji su voljeli jedno drugo i svoju djecu i puno vremena provodili s njima. Albert, vojvoda od Yorka (koji će kasnije promijeniti ime i postati George VI.) nije uopće očekivao da će postati kralj - i ne bi to ni postao da njegov stariji brat, nakratko okrunjen kao Edward VIII., nije abdicirao.
Kraljičina obitelj tu je abdikaciju doživjela kao golemu izdaju, i monarhije i obitelji. Naime, Elizabetin otac bio je onaj veoma introvertirani kralj s golemim problemom mucanja i javnog nastupa iz filma "Kraljev govor". Kraljica majka, koju su Britanci jako voljeli, prezirala je Edwarda do njegove smrti i smatrala da je njezin voljeni muž umro rano, u 57. godini, od raka uzrokovanog stresom jer se za ulogu kralja nije pripremao od djetinjstva.
Prije abdikacije Edwarda VIII., do Elizabetine 10. godine, mala obitelj živjela je veoma sretno, povučeno, u svoje dvije rezidencije, u jednoj od manjih kuća na velikom imanju dvorca Windsor i u Londonu. Elizabeta i Margaret nisu išle u školu, imale su privatne učitelje glazbe, slikanja, jezika, tek nešto pravog akademskog obrazovanja. Kad je Elizabeta već postala kraljica, shvatila je da se mora dodatno obrazovati i naučiti više o britanskoj povijesti, zakonima, političkom ustrojstvu, u čemu joj je diskretno pomagao njezin prvi premijer Winston Churchill.
Elizabetin otac obožavao je svoje kćeri. Margaret je oduvijek bila živahno, zaigrano dijete, a Elizabeta ozbiljna i staložena. Elizabetu je zato zvao "moj ponos", a Margaret je bila "moja radost". Churchill je upoznao buduću kraljicu kad su joj bile samo dvije godine, u posjetu kod njezina djeda, Georgea V. Svojoj ženi Clementini napisao je da "mala princeza zrači autoritetom i promišljenošću koja zapanjuje kod tako malog djeteta".
Kralj George VI. okrunjen je 1937. neposredno nakon Elizabetinog 11. rođendana. Bio je duboko nesretan jer je znao da "njegov ponos" čeka golemi zadatak i teret i da u tom trenutku prestaje njezino bezbrižno djetinjstvo u prirodi, s konjima, psima, malim brojem dobronamjernih i odanih ljudi. Da joj jednog dana bude lakše, nagovorio je djevojčicu da vodi dnevnik njegove krunidbe. Elizabeta je zapisala: "Tata je toga dana bio veoma lijep", a u Westminsterskoj opatiji "osjećalo se čudo u zraku". Samo 16 godina kasnije, 2. lipnja 1953., okrunjena je Elizabeta II., u dubokoj tuzi zbog smrti oca, u istoj crkvi u kojoj su se održale krunidbe svih engleskih kraljeva od 1066. Elizabeta se bojala da se svetost i čudo tog trenutka ne naruši kamerama, no Philip, oduvijek veoma tehnički napredan, nagovorio ju je da dopusti BBC-u prvi direktni TV prijenos krunidbe u povijesti. Krunidbu njezina oca gledao je mali broj okupljenih visokodostojanstvenika, a Elizabetinu je pratilo uživo 30 milijuna Britanaca.
Kraljicu su obiteljski skandali pratili od prvih dana na prijestolju. U početku ju je brinula nesretna, izgubljena Margaret koja se nije snalazila u ulozi mlađe, "nevažne" sestre. Zaljubila se u oženjenog oficira Kraljevskog zrakoplovstva koji je radio u Buckinghamskoj palači i započela ne tako tajnu ljubavnu aferu. Kad se oficir Townsend rastao, Margaret je preklinjala Elizabetu da joj dopusti da se vjenčaju. Kraljica je tad smatrala da ne može zanemariti stroga pravila Anglikanske crkve (zbog kojih je Edward abdicirao) i dozvoliti pripadnici kraljevske obitelji brak s razvedenim muškarcem. Margaret joj je to zamjerila, no prekinula je svoju ljubavnu vezu i ubrzo se udala za modnog fotografa Anthonyja Armstronga Jonesa u prvom kraljevskom vjenčanju koje je prenosila televizija. Tek tad su počeli problemi! Margaret i Anthony živjeli su za divlje partyje, a uskoro se i zasitili jedan drugog. Žestoko su se svađali i vrijeđali pred gostima i napokon i razišli. Živjeli su i putovali odvojeno. Pričalo se da Margaret ima 17 godina mlađeg ljubavnika. Kraljičina preklinjanja da se uozbilji nisu pomogla, New York Times je Margaretin brak nazvao "sve suludijim javnim ruglom". Margaret se napokon i razvela 1978., prva u kraljevskoj obitelji nakon krvavih razvoda Henryja VIII. Kao da je otvorila pipu! Uslijedio je čitav niz kraljevskih razvoda - kraljevski plasiranih u tabloidima. Kad je 1992. proslavljala svoju 40. godišnjicu na prijestolju, Elizabeta II. tu je godinu nazvala svojom annus horribilis, godinom užasa.
Razveo se njezin drugi sin, do danas problematični princ Andrew. Uskoro su tabloide preplavile skandalozne, seksualizirane fotografije njegove bivše supruge Sare Ferguson na jahti nekog američkog novog bogataša. Fergie, kako su je zvali tabloidi, bila je spremna na sve kad je veliki novac u pitanju. Desetak godina kasnije pisalo se kako je prihvatila novac lažnog biznismena, zapravo novinara, koji joj je ponudio 500.000 funti da mu omogući pristup princu. Te iste godine razvela se i kraljičina kći, princeza Anne. U tabloidima su se pojavili tračevi o brojnim preljubima s obje strane.
Tada je objavljena i Mortonova biografija, "Diana: istinita priča koju je sama ispričala", u kojoj je narodna princeza razotkrila brojne probleme u braku s princom Charlesom i sve detalje njegove besramne ljubavne afere s Camillom Parker Bowles koja je započela puno prije Charlesovog i Dianinog "vjenčanja stoljeća" i trajala čitavo vrijeme njihova braka. Nešto kasnije prijestolonasljednik Charles i Diana su se i rastali u neprijateljstvu.
Nestašni, voljeni unuk Harry priuštio je svojoj baki puno uzrujavanja i prije nastupa kod Opre Winfrey. Kad mu je bilo 17 godina, priznao je ocu da je pušio marihuanu i smjestili su ga na jedan dan u centar za odvikavanje od opijata gdje su mu trebali zorno objasniti sve o posljedicama drogiranja. Par godina kasnije Harry je snimljen u nacističkoj uniformi na nekom maskenbalu, a potom se i gol skinuo na divljem tulumu u Las Vegasu.
Kraljica, zaljubljena u ljubav, navodno je odmah zavoljela Meghan jer je u njezinim očima vidjela ljubav za Harryja, a njega nikad sretnijeg. No, ubrzo su počeli skandali s Meghaninim ocem i sestrom, a fotografije Meghan iz ovog ili onog razloga preplavile su tabloide.
A onda se javila žena koja je tvrdila da ju je Epstein natjerao da spava s uspaljenim, neobuzdanim princom Andrewom kad joj je bilo samo 17 godina. Priložila je i fotografiju. Andrew se potom pokopao bijednim intervjuom BBC-u i uskoro je kraljičin drugi sin lišen svih kraljevskih počasti i dužnosti.
Samo godinu dana kasnije vojvode od Sussexa, Harry i Meghan, "odvojili" su se od kraljevske obitelji i dužnosti i preselili se u Ameriku, a onda još sjeli s Oprom tračati obitelj.
No, bez obzira na sve te skandale, kraljica je do smrti ostala nacionalnim osloncem, jedinom čvrstom točkom u svijetu koji je u neprestanoj, neumoljivoj mijeni. Za starije generacije ona je bila simbol stabilnosti i decentnosti, željezne volje i tipično engleske samokontrole, kvalitete koja ubrzano nestaje, zalog i nada da "trajne, tradicionalne vrijednosti Otoka" neće zauvijek nestati.