Charles je vjerojatno bio najomraženiji u vrijeme braka s Dianom, kada se ona prometnula u princezu naroda i pokupila sve simpatije javnosti Njihov brak nije potrajao, a miljenica monarhije je 1997. nažalost izgubila život u teškoj prometnoj nesreći.
Kad su princ Charles i mlada Diana Spencer 29. srpnja 1981. stali pred oltar u katedrali sv Pavla u Londonu, nadbiskup koji je predvodio obred ganuto je rekao: "Evo ovo je građa od koje nastaju bajke, vjenčaju se princ i princeza!"
I doista, sve je izgledalo baš kao u bajci: dražesna 20-godišnja mladenka velikih plavih očiju, plave krvi i po vlastitom priznanju djevica, udavala se za svojeg 13 godina starijeg princa, nakon godinu dana hodanja tijekom kojih je cijela nacija predvođena medijima složno navijala za brak, smatrajući Charlesa i Dianu idealnim parom. Mladoženja je djelovao odrešito i ozbiljno u svečanoj vojnoj odori, dok je Diana treperila kao djevičanska vizija bjeline u svilenoj vjenčanici izvezenoj sa 10 tisuća sitnih bisera koju su joj dizajnirali David i Elizabeth Emanuel, pod oblakom prozračnog vela i s buketom bijelih frezija, gardenija, ljiljana i stefanotisa u rukama. U katedrali se natisnulo 3500 uzvanika, oko crkve sigurno 600 tisuća ljudi, a još je 750 milijuna pratilo TV prijenos, sve do čarobnog trenutka kad su se mladenci poljubili na balkonu Buckinghamske palače.
I da je posrijedi bajka, tu bi završila, uz riječi "i zajedno su sretno živjeli zauvijek". Da je posrijedi bajka, Charles i Diana bi sad, nakon godina sretnog braka, u spokojnoj starosti cupkali unuke na krilu i najveći bi im problem bio što Charles brani djeci šećer, a Diana im potajno daje bombone. Ali pokazalo se da su riječi koje je nadbiskup također izgovorio pred oltarom bile proročanske, i to ne u dobrom smislu.
"Za našu kršćansku vjeru dan vjenčanja nije odredište, nego mjesto gdje pustolovina doista počinje", rekao je nadbiskup mladencima i okupljenima u sv Pavlu. Teško da je bilo tko tad slutio kakva će to dramatična pustolovina biti i kako će bolno završiti.
Možda je nešto slutila Dianina majka Frances Shand Kydd koja je pokušala odgovoriti kćer od udaje za Charlesa jer je vidjela previše sličnosti s vlastitim katastrofalnim prvim brakom s Dianinim ocem Johnniejem Spencerom - brzopletost, prevelika razlika u godinama, previše odgovornosti. Ali Diana je rekla: "Mama, ne razumiješ. Ja ga volim."
"Njega ili ono što on jest?", pitala je Frances, a Diana je znakovito odgovorila: "U čemu je razlika?"
Od tada je napisan cijeli niz knjiga i snimljeni su brojni dokumentarci koji su pokušali otkriti što je istina o vezi Charlesa i Diane i kako je moglo doći do tog nesretnog spoja koji je od samog početka, kako se sad čini, bio osuđen na propast. Mnogi biografi smatraju da je Diana u braku s princem tražila sigurnost, nadajući se zauvijek iza sebe ostaviti nesretno djetinjstvo u kojem su je napustili prvo majka, koja je nakon razvoda od Spencera izgubila skrbništvo nad djecom, a zatim i otac koji se ponovno oženio, ali je taj detalj propustio spomenuti djeci koja su iz novina doznala da imaju novu maćehu.
Tražila je i romantičnu ljubav o kakvoj je, emocionalno nezrela i neiskusna, imala tek mutnu sliku. Charlesa je Diana upoznala sa samo 16 godina, kad je posjetio njezinu roditeljsku kuću Althorp, a vezu su počeli kad joj je bilo 19. Britanci i britanski mediji smjesta su poludjeli za fotogeničnom djevojkom besprijekornog pedigrea, a Diana je, naivno ili proračunato, prihvatila ulogu idealne nevjeste za princa, pritom svjesno zanemarujući sve što se nije uklapalo u sladunjavu šablonu – kao na primjer to što je Charles bio nespretan i očito ne previše zagrijan udvarač, do te mjere da je na pitanje novinara da li je zaljubljen u buduću suprugu zagonetno odgovorio "Da, štogod ljubav zapravo bila".
Charles je, čini se, u brak ušao prije svega iz osjećaja dužnosti, u pokušaju da zaboravi prijašnje partnerice koje se nisu smatrale primjerenim prestolonasljedniku, naročito Camillu Parker Bowles, ženu u koju je očito bio zaljubljen preko ušiju i koja mu je ulila seksualno samopouzdanje navodno mu govoreći neka zamisli kako je ona "konjić za ljuljanje".
Stvar se još i mogla spasiti kad je nepunu godinu nakon vjenčanja, u lipnju 1982. rođen je prvi sin, William; kao pravi moderan otac, Charles je proveo 16 sati s Dianom u rađaonici i napokon izišao pred okupljene podanike nasmiješen od uha do uha da ih ponosno obavijesti kako je dobio sina. Ipak, premda se bavio Williamom i dvije godine mlađim Harryjem koliko je stigao, Charlesa je javnost doživljavala kao uglavnom odsutna oca, u tradicionalnom stilu britanske kraljevske obitelji gdje su se za djecu brinule dadilje; Charlesa je majka, zaposlena kraljica Elizabeta II, u cijelom djetinjstvu samo jednom okupala sama. Diana se pak prometnula u ikonu toplog i prisnog majčinstva i naveliko se pisalo o tome kako s djecom sklupčana na kauču gleda televiziju, igra se s njima, šalje im porukice na razglednicama sa slikama medvjedića. I ubrzo se stvorila uljepšana medijska slika o krutoj Tvrtki, kako su nazivali Windsore i njihova pravila, i o srdačnoj i prirodnoj mladoj ženi koja se nikako u nju ne uklapa, ženi koja nekako po svemu više pripada običnim ljudima i koja, za razliku od bešćutnih monarha, ima razumijevanja za ljudsku slabost, bolest, glupost; Diana je po vlastitom priznanju jedva završila srednju školu i iskreno govorila da je "glupa kao noć".
I tako je Diana postala narodna princeza, miljenica nacije, a Charles valjda najomraženiji pripadnik kraljevske obitelji. No, mnogo toga u toj pojednostavljenoj slici bio je čisti privid - Diana je tad već patila od ozbiljnih psihičkih problema, bila je bulimična, a k tome se i samoozljeđivala, katkad se režući sve dok ne bi obilato krvarila, kako tvrde neki biografi. Istina je da se zakopčani, suzdržani Charles kojeg nitko nije naučio kako se nositi s emocionalnim problemima drugih nije uopće snalazio pa je Diana sama opsesivno kopala po vlastitim osjećajima i satima s prijateljicama, astrolozima, frizerkama i osobljem analizirala samu sebe. I dok nema sumnje da je istinski voljela sinove i pružala im mnogo ljubavi, često je postupala nezrelo i osvetoljubivo pa je, kad je Williamu bilo pet godina, otpustila njegovu voljenu dadilju Barbaru jer je bila ljubomorna na njihovu bliskosti, a sobaricu i vozača je otjerala kad je doznala da su u vezi.
Čak se i pred sinovima često ponašala više kao njihova razmažena vršnjakinja nego kao majka i dopuštala da svjedoče njezinim ljubavnim dramama, tako da joj je mali William gurao papirnate rupčiće ispod vrata kupaonice u kojoj je ridala i govorio: "Mamice, ne volim da si tužna."
A ljubavnih je drama bilo bezbroj, prije svega Camilla, "treća osoba u našem braku", kako je Diana, trepćući očima uplašene srne, intimno povjerila milijunskom auditoriju 1995. u TV intervjuu na BBC-u. Istina je da je Charles želio Camillu tako silno da joj je u jednom trenutku priznao da sanja o tome da bude njezin tampon – kako je doznala cijela nacija kad su u javnost procurile snimke telefonskih razgovora - ali svi se slažu da je bio vjeran Diani dokle god je postojala mogućnost da se spasi brak. Možda je mogao učiniti više; u dokumentarcu "Diana svojim riječima", princeza opisuje kako se u braku borila ne samo s bulimijom i tjeskobom, nego i s Charlesovom ravnodušnošću.
"Seks se događao jednom u tri tjedna, a onda je i to nekako prestalo prije nekih šest, sedam godina", kaže Diana na snimci te tvrdi kako joj je muž, kad mu je predbacila što se viđa s Camillom, odbrusio: "Pa neću valjda biti jedini princ od Walesa koji nikad nije imao ljubavnicu!"
No, ako je Charles doista imao ljubavnicu, Diana mu je višestruko uzvratila. Prvo se, sa 24 godine, dok je još bila debelo u braku, zaljubila u zaštitara Barryja Mannakeeja. Kad su se palačom proširile glasine o toj aferi, Manakee je premješten na drugu dužnost, a nekoliko tjedana poslije poginuo je u nesreći s motorom; naravno, Diana je odmah posumnjala da ga je smaknula kraljevska obitelj.
Ljubavnik koji ju je seksualno probudio bio je časnik James Hewitt, poznati ženskar, s kojim je u vezi bila gotovo pet godina, sve dok ga nisu poslali u Zaljevski rat, i za kojeg su neki, neutemeljeno, nagađali da bi mogao biti Harryjev otac.
Slijedio je bogati nasljednik James Gilbey, igrač ragbija Will Carling, trgovac umjetninama Oliver Hoare. U kardiokirurga Hasnata Khana zaista se zaljubila. Dianin batler opisao je kako je krišom dovozio dr. Khana u Kensingtonsku palaču, gdje je Diana, premda ne baš vična kuhanju, vikendom pripremala male obroke za dvoje: tost sa sirom, grah na tostu, omlete i paštu, krumpir pečen u kori. Katkad je posjećivala ljubavnika u njegovu momačkom stanu, gdje je usisavala, brisala prašinu i glačala, zamišljajući se u ulozi obične kućanice i sanjareći o braku.
"Zamisli kako bi nam lijepa bila djeca", govorila je Diana premda je dr. Khan imao višak kilograma, puno je pušio i borio se sa zdravstvenim problemima.
Kad se u ljeto 1996. razvela od Charlesa uz otpreminu od 17 milijuna funti, Diana se htjela udati za Khana, ali on se povukao, zabrinut da će mu medijska pozornost i neželjena slava koja s tim ide uništiti liječničku karijeru na koju je bio silno ponosan. Izvan sebe i povrijeđena ponosa, princeza je ostavila Khana, a prazninu koja je nastupila popunio je Dodi Fayed, sin vlasnika robne kuće Harrods Mohameda Al Fayeda. Šarmantni Dodi sigurno Diani nije bio velika ljubav, nego neobavezna razonoda, a prije svega korisno taktičko sredstvo: mogla je pokazati Khanu da joj nimalo ne nedostaje, a malo i zapapariti Charlesu. I zato je veselo prihvatila poziv da u ljeto 1997. provede nekoliko dana s Dodijem na jahti Jonikal na jugu Francuske, baš u isto vrijeme kad je Charles upriličio proslavu Camillinog rođendana na svojem imanju u Highgroveu. Diana je priznala prijateljici da sanja o tome da iskoči iz Camilline rođendanske torte u bikiniju, a umjesto toga, dopustila je paparazzima da je snime u kupaćem kostimu s tigrastim uzorkom kako skače s palube jahte. Štoviše, obavijestila je fotografe kada je točno mogu snimiti kako se ljubi s Dodijem u moru kraj Korzike.
A onda su, na povratku s ljetovanja Diana i Dodi odsjeli u hotelu Ritz u Parizu, odakle su krenuli na posljednju, kobnu vožnju. Nesreća se dogodila pred jutro u pariškom tunelu Pont d‘Alma 31. kolovoza, a urednik u tabloidu Sun priznao je da je iste te večeri ponudio 300 tisuća funti za fotografiju okrvavljene princeze u slupanom autu. U dokumentarcu o Dianinoj smrti princ Harry je rekao: "Najteže se pomiriti s tim da joj oni koji su skrivili nesreću nisu pomogli, nego su je umjesto toga fotografirali kako umire na stražnjem sjedalu."
Točno je da mediji, baš kao i u bračnom brodolomu Windsorovih, dijelom snose odgovornost za nesreću jer su princeza i Dodi Fayed poginuli bježeći pred paparazzima koji su ih proganjali. No, temeljite istrage koje su proveli i Scotland Yard i neovisni istražitelji nedvojbeno su dokazale da je ipak posrijedi obična prometna nesreća koju je skrivila ubojita kombinacija nesigurnog auta, prebrze vožnje i alkohola: Mercedes u kojem je Diana poginula zapravo je bio rasklimana kanta, dva puta ukraden i nanovo sastavljan nakon totalke, vozač Henri Paul imao je više alkohola u krvi od dozvoljene količine i vozio je prebrzo.
Veličanstveni sprovod ujednio je naciju, pa gotovo i svijet, u paroksizmu boli, zasjenivši čak i smrt majke Tereze koja je umrla ni tjedan poslije Diane, a medijska prašina koja se podigla teško da je s bilo čim usporediva. Poslovnično suzdržani Britanci javno su ronili suze i zahtijevali od kraljice da im se obrati, da ih utješi, kao da su mala djeca, dok je na sprovodu postojani princ Philip hodao u povorci za Dianinim lijesom uz male prinčeve pomažući im da to dostojanstveno podnesu tako što im je tiho pričao o svakoj povijesnoj znamenitosti Londona kraj koje su prošli.
Danas, princ Charles živi svoju bajku: u sretnom je braku s Camillom, koja mu je očito ljubav života, i djed petero unučari, te će napokon postati kralj. Dianini sinovi odrasli su ljudi s vlastitim obiteljima koji ne donose uvijek najpametnije odluke. Ipak, najvažnije nasljeđe koje je Diana ostavila je ljubav. Harry se sjeća kako ga je mama stezala u zagrljaju, a William je izjavio:
"Jedno što mogu reći o majci je da nas je obasipala ljubavlju. Dvadeset godina poslije još osjećam ljubav koju nam je dala i to je testament njezinom velikom srcu i sposobnosti da bude sjajna majka." A ljubav je, kao što svi znamo, jedina prava građa za bajku.
Vratila bi se Charlesu
Pred kraj života, Diana nije bila emocionalno krhka osoba, kako je prikazuju u seriji "Kruna", već znatno staloženija i optimistična, a ona i Charles bili su u odličnim odnosima, tvrdi Tina Brown, autorica jedne od Dijaninih biografija.
Diana je prihvatila Camillu kao ljubav Charlesovog života i pomirila se s tim, a Charles, koji je u novom braku pronašao sreću, bio je spreman na prijateljstvo s Dianom pa ju je često posjećivao u Kensingtonskoj palači gdje su zajedno pili čaj, čavrljali, uzajamno se bockali i smijali. Ali Brown tvrdi još nešto: da se Diana bila spremna vratiti Charlesu. "Rekla mi je da bi mu se vratila u sekundi, samo kad bi je on htio".
Uvijek kao da ide na pir
Legendarni britanski dizajner Bruce Oldfield (70) dugo je odijevao princezu Dianu. "Bila je savršena klijentica. I mnogo je pretrpjela; doista smo je deset godina odijevali kao da svaki dan ide na vjenčanje", otkrio je Oldfield, koji je autor haljine od srebrnog lamea s otvorom na leđima u kojoj je Diana zabljesnula na dobrotvornom događaju 1985. i zasjednila čak i Joan Collins.
Nesuđena prva dama
Diana je bila oduševljena Amerikom, zato što je "društvo bez klasa, svježe i slobodno od tradicija koje guše", ali najviše zato što su je u Americi obožavali. Kad je 1994. upoznala Teda Forstmana, sjedokosog milijardera koji je bio vlasnik tvrtke mlaznih aviona Gulfstream, vidjela je novu priliku za sebe.
"Govorila je da bih se ja trebao kandidirati za predsjednika, a ona postati prva dama", rekao je Forstman koji je od 1994. kad su se upoznali tri godine slao Diani cvijeće te priznao kako je Diana maštala o tome da će se vjenčati, premda je on tad bio zaručen s manekenkom Debbie Hagerty. Nakon Dianine smrti, Forstman je hodao s indijskom manekenkom i glumicom Padmom Lakshmi, bivšom partnericom pisca Salmana Rushdieja. Umro je u studenom 2011. u dobi od 71 godine.
Zlosretni intervju temeljen na lažima
Smatra se da je isrcpni intervju s mnogo intimnih detalja što ga je Diana dala novinaru Martinu Bashiru u emisiji Panorama na BBC-ju i koji je u studenom 1995. pratilo 23 milijuna gledatelja bio presudan za raspad njezina braka s Charlesom. No, nedavno pokrenuta istraga utvrdila je kako je Bashir nagovorio naivnu i tad već paranoičnu Dianu na zlosretni nastup pred kamerama nizom nevjerojatnih laži: između ostalog tvrdio joj kako ima dokaze da je uhode tajne službe, otvaraju joj privatnu korespondenciju, prate joj auto i prisluškuju mobitel te da Charles kuje planove s MI6 kako uništiti obitelj Spencer. To je pojačalo Dianinu psihozu pa je, nakon savjetovanja s gatalicama i astrolozima, pristala na razgovor kako bi na neki način zadala prvi udarac neprijatelju, tim više što ju je Bashirom upoznao njezin brat, lord Spencer, kojem je vjerovala. U istrazi se, međutim, ispostavilo da je Bashir, trenutačno urednik za vjerska pitanja na BBC-ju, prevario i Spencera tako što mu je predočio krivotvorene račune za novac kojim su navodno potkupili njegove osobne čuvare.