Getty Images/iStockphoto
Stručnjaci savjetuju

Strah i stigma: problemi koji nas vode do zaključka kako bi 'najbolje bilo da nas nema', a nije tako

Svima nam, hjteli mi to priznati ili ne, treba podrška u ovim teškim vremenima, pa nam stoga stručnjaci s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar i Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, donose novu kolumnu 'U svoja tri zida' u obliku kratke priče, koja nam može pomoći u donošenju zdravih i pozitivnih životnih odluka, ali i obogatiti naš duh.

Svi smo nekad u životu (neki više, neki manje) osjetili fizičke senzacije poput pojačanog lupanja srca, bolova u trbuhu, oblio nas je hladan znoj, lice nam je pocrvenilo, spustili smo pogled i/ili izbjegavali kontakt očima, zašutjeli smo, nismo bili spontani u svojim reakcijama, imali smo osjećaj da nam se "mozak zablokirao" - sve su to fizičke reakcije našeg organizma na intenzivni i duboki osjećaj kojeg nazivamo sram.

Sram je kompleksan osjećaj neadekvatnosti, bezvrijednosti, sumnje, odbacivanja, inferiornosti. To je onaj osjećaj kada govorimo da se osjećamo kao "greška" te se javljaju misli da bi "najbolje bilo da nas nema".


Slijedi priča...

"DOLAZIM, UČITELJU, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za što. Kažu mi da sam ni za što, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Što mogu učiniti da me više cijene?"

Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: "Baš mi je žao, momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije..." Malo je zastao i dodao: "Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći."

"V... vrlo rado, učitelju", oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.

"Dobro", nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: "Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i ne prihvaćaj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem."

Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega.

Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je htio pomoći te mu ponudio srebrnjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvaća ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.

Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, shrvan zbog neuspjeha, popeo se na konja i vratio se.

Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć!

Ušao je u sobu.

"Učitelju", rekao je, "žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrnjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena."

"To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju", odgovorio je učitelj. "Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovno uzjaši konja i idi zlataru. Tko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom."

Mladić je opet uzjahao konja.

Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljanice, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:

"Reci učitelju, momče, da mu ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika."

"Pedeset osam zlatnika?" uzviknuo je mladić. "Da", odgovorio je zlatar. "Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje..."

Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu što se dogodilo.

"Sjedni", rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao.

"Ti si poput ovoga prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takva može te procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da netko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?"

I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke.

Preuzeto iz knjige: Jorge Bucay - Ispričat ću ti priču


Za vas i ovog puta pišu...

Andreja Borovečki, spec. psihijatar, obiteljski, partnerski i bračni psihoterapeut i Anita Alegić Karin, prof. psihologije, klinički psiholog.

U kontekstu aktualne pandemije uzrokovane COVID-19 virusom, osobe pozitivne na virus, izložene su stigmatizaciji pojedinaca i okoline. Stigma je obilježje srama, a javlja se iz osjećaja straha i neznanja kada stigmatizirane osobe smatramo neodgovornima, lijenima i sebičnima te sklonima ugrožavanju drugih, zbog čega smo ih skloni izbjegavati ili "izbaciti" iz društvene zajednice. Takvim ponašanjem pojačavamo osjećaj straha od odbacivanja oboljele osobe, obojeno osjećajem često nametnutog srama.

Uslijed straha od bolesti i nesigurnosti izazvane nepoznavanjem virusa, svaki čovjek ima potrebu za kontrolom nad situacijom i smanjenjem vlastitog osjećaja neizvjesnosti i straha. Ljuti nas što nam je cjelokupan životni stil promijenjen i što se trebamo prilagoditi na novi stil života. U toj fazi prilagodbe, skloni smo prebaciti krivnju na druge kako bismo smanjili vlastitu tjeskobu te smo skloni imenovanju krivca, odnosno stigmatiziranju oboljele osobe, koja uopće nije kriva za to što je oboljela. Imajući to na umu posegnimo za empatijom i pružimo podršku tim osobama, ohrabrujući ih u bitci za ozdravljenje. Jer vodeći osobnu bitku oni na tom putu štite na neki način i nas, stvarajući kolektivni imunitet.

I na kraju, citat iz filma "Čudo" (Wonder) iz 2017. godine, dirljive priče koja poziva na empatiju i prihvaćanje različitosti, bilo one emocionalne, tjelesne ili karakterne naravi te rušenje predrasuda temeljenih na strahu od nepoznatog, stavljajući naglasak na ono pozitivno i dobro u ljudima koje ima svatko od nas za ponuditi. I zato molimo pljesak i za one koji su trenutno u vlastitoj borbi s virusom.

"Svatko na svijetu trebao bi dobiti ovacije barem jednom u životu, jer svi zajedno pobjeđujemo svijet." - Auggie


Telefonske linije za psihološku pomoć građanima

Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" uveo je osam telefonskih linija na kojima građani mogu dobiti psihološku pomoć.

Stručne savjete o tome kako se nositi sa ovom situacijom te kako smanjiti razinu tjeskobe svakodnevno će pružati psiholozi, psihoterapeuti i psihijatri Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti od osam do 22 sata.

Najbolja zaštita trenutno je ostati doma, stoga podržite kampanju #ostajemdoma

Čitajte i:

Linker
25. studeni 2022 17:06