Nezaobilazni vitez HRT-ovih kulturnih emisija, Dražen Ilinčić (56), posao shvaća ozbiljno. Toliko ozbiljno da ga izjednačava s bračnim vodama. Iako ga mnogi znaju kao novinara, okušao se kao i književnik, a u 2019. starta kao urednik emisije 'Kultura s nogu' čiji je koncept sam osmislio. U novinarstvu nema mantru koje se drži, a najvažnije mu je, privatno i poslovno, da izbjegne dosadu...
Prestaje se emitirati emisija 'Pola ure kulture' nakon 24 godine, što ćete pamtiti iz tog dugotrajnog angažmana?
- Pamtit ću to da sam najveću afirmaciju u svom radu stekao upravo u toj emisiji.
Kako će izgledati emisija 'Kultura s nogu', kome je namijenjena?
- Emisija ima dva bloka razgovora uživo, s ljudima iz kulture, umjetnosti, društva... Trebala bi biti ležerna i brza, baš onako 's nogu', no možda ja sebe, s obzirom na karakter i na godine, precjenjujem. U emisiji je i jedan prilog, pregled aktualnih kulturnih događanja. A namijenjena je što širem broju ljudi, jer svatko želi publiku koja je izvan ciljane.
Za mnoge ste vitez kulture, osjećate li se nekada kao da se borite s vjetrenjačama?
- Dobro je da ste spomenuli vjetrenjače, jer onaj španjolski smiješni vitez jedini je vitez s kojim bih se mogao poistovjetiti. Ali ni izbliza nemam njegovo uvjerenje ni upornost.
Možemo li novogodišnjom odlukom postati bolji konzumenti kulturnih sadržaja? Na koji način?
- Teško mi je zamisliti da bi netko to poželio kao novogodišnju odluku.
Kojom se mantrom vodite u novinarstvu?
- Budući da nikad nisam ni mislio da ću završiti u novinarstvu, nemam ni mantru.
Je li teško pisati knjige? Za treći roman 'Neobičan slučaj novinara N'. trebalo vam je deset godina, kako je s ostalim bilo?
- Meni je pisanje hobi, pišem kada imam nešto reći, tako da mi to nije teško. Osobito zato što pričekam da se knjiga ugrubo ispiše u glavi, a onda tek ide 'na papir'. I nikad ne žurim.
U životu imate podršku svog partnera Alena, slavili ste dva dana nakon što ste ozakonili vašu vezu 2015.godine, osjećate li pomak u ljudskim slobodama u Hrvatskoj?
- Svakako, veliki su pomaci u odnosu na situaciju otprije petnaest, dvadeset ili više godina. I nadam se da će tako biti i dalje, unaprijed, a ne unatrag.
Dražen Ilinčić sa suprugom Alenom
Dražen Ilinčić i Alen Kovač
Jeste li osjetili diskriminaciju na svojoj koži? U kojoj mjeri?
- Ne mogu reći da sam osjetio diskriminaciju. Što, naravno, ne znači da je nisu osjetili drugi.
Zašto je važno govoriti o tome i biti društveno aktivan?
- Dobro je da o tome govori svatko tko je u mogućnosti o tome govoriti. Ne držim da bi svi trebali biti društveni aktivisti, ni sebe ne smatram jednim od njih, ali potrebno je progovoriti o nepravdi ako je to ikako moguće.
Volite li društvene mreže ili više zagovarate privatnost?
- Više zagovaram privatnost, u tome sam potpuno 'stara škola'. S druge strane, svako vrijeme nosi svoje oblike komunikacije, te ih treba prihvatiti u onoj mjeri koliko tko već može. Ne treba se ljutiti na njih.
Što vam je važno u poslu, karijeri, privatnom životu?
- Da mi nije dosadno.
Gdje se najbolje osjećate?
- Gdje se zabavlja - bilo gdje.
Jeste li nekada htjeli preseliti van Hrvatske?
- Ne, volio sam putovati, ali nikad nisam razmišljao da negdje odem trajno. Vjerojatno zato što me za ovu sredinu uvijek vezao posao – a posao je kao i brak, ne odlazite samo tako. A taj posao vezan je uz jezik, tako da nemam što tražiti negdje drugdje.
Što volite pogledati na TV-u?
- Serije, serije, serije... Najviše kriminalističke.
Trenutačno se na mom noćnom ormariću nalazi...
- Svakako ne knjiga.
Jeste li mislili da ćete ostati toliko na televiziji?
- Nikad nisam razmišljao unaprijed, idem kako život već odredi.
Koji trenutak biste izdvojili kao najveću radost u karijeri?
- To još uvijek čekam.
Što si priželjkujete u 2019.?
- Da dođem do 2020.