Najtrofejniji hrvatski skijaš svaki slobodni vikend provodi na obiteljskom imanju u blizini Ivanić-Grada jer želi da njegova djeca uživaju u prirodi i nauče kakvog je izgleda i okusa domaća hrana na koju je naviknut
Predivan jesenski dan Ivica Kostelić (37) iskoristio je da s obitelji prošeće po Ivanić-Gradu. Kao kum ovogodišnje Bučijade odmah je dobio lentu ukrašenu bučicom i s velikim zanimanjem razgledao štandove prepune domaćih proizvoda s brojnih OPG-ova. A bilo je tu doista svega- od bučinog ulja i brašna do pekmeza, bučnica, tikvica kao ukrasa za kuću, ali i simpatičnih drvenih igračaka, čemu se najviše obradovao njegov trogodišnji sin Ivan, dok je jednogodišnji Leon mirno spavao u kolicima koje je gurala mama Elin. Za svaki slučaj bila je tu i baka Marica, ali ne samo da bi pripazila na djecu, već i kao najvažnija poveznica našeg najtrofejnijeg skijaša s ivanićgradskim krajem.
- Moja mama je iz Šarampova, naselja u Ivanić-Gradu u kojem sam proveo dobar dio djetinjstva. Čak sam treći razred išao u osnovnu školu u Ivanić-Gradu - kaže Ivica Kostelić.
- I dalje ondje imamo kuću i zemlju pa rado dolazimo, sada i češće nego prije. Baš smo posljednja tri vikenda bili. Predivan je to kraj: šume, polja, ribnjaci, rječica... i u tu sliku savršeno se uklapa idilična seoska arhitektura. Na Bučijadu su godinama išle njegova mama i supruga, koja je buče otkrila tek kad je postala hrvatska nevjesta. I jako su joj se svidjele – pripravljene na razne načine. - Ja najviše volim čušpajz s velikim komadima naribane buče i s malo vrhnja. Mogu pojesti cijeli lonac. To mi je varivo broj jedan među tradicionalnim jelima. Ali volim i bučnicu, po mogućnosti s doma razvaljanim tijestom - otkriva savjetnik mladim skijašima u Hrvatskom skijaškom savezu. Dok je aktivno skijao nikada nije jeo previše niti pazio na kalorije jer sve što bi pojeo, lako bi skinuo s nekoliko slaloma i spustova. Ni sada ne pazi previše na hranu, jedino izbjegava slatko. I uvijek daje prednost domaćim proizvodima.
- OPG-ovi su danas postali i malo pomodni, ali mi smo se uvijek tako hranili. Dok je djed bio živ i mogao raditi na imanju, imalo smo domaće mlijeko, voće i povrće, a ako nečega nije bilo kod njega, mogli smo nabaviti kod susjeda. I danas kupujemo domaće kokice i purice od susjeda iz Ivanić-Grada. Moja mama pak svaku jesen priprema zimnicu pa imamo domaći ajvar, pinđur, kiselo zemlje i razne pekmeze - od šljiva, marelica, grožđa i, meni najdraži, od krušaka. Ivica Kostelić priznaje da nije neki kuhar – zna ispeći jaja i skuhati tjesteninu - ali veliki je pobornik pravih prirodnih okusa. Tome uči i djecu. - Želim da moji klinci vide kako izgleda prava hrana i da upoznaju njezin izvorni okus. Zato ih često dovodimo. A što se mene tiče, nema mi bolje večere od sira i vrhnja. To jedem barem tri puta u tjednu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....