Dean Pelić, hrvatski voditelj, kolumnist, maneken i autor bestsellera "Njegova strana priče: Tebi", čiji uzbudljiv život pun putovanja na društvenim mrežama prati više od 110.000 fanova, upravo se vratio iz bajkovitog Pariza. Popričali smo s tamnokosim miljenikom žena i doznali što ga se najviše dojmilo, je li mu srce ostalo u Parizu i kako bi usporedio Francuskinje i Hrvatice.
Zašto ste za proslavu Nove godine odabrali baš Pariz, grad ljubavi i romanse? Je li vas tamo odvelo srce, posao ili želja za samostalnom avanturom?
Ni ja ne znam što je prevagnulo! Znao sam samo da želim negdje otići, jer se zbog brojnih obaveza od ljeta nisam stigao odmoriti. Pitao sam svoje followere na društvenim mrežama (njih je više od 110.000) za mišljenje i dok su većinom navijali za Amsterdam, ja sam se ipak odlučio za Pariz i kupio karte. Par dana nakon toga već sam krenuo iz Zagreba! I drago mi je da je ispalo tako, jer se privatno putovanje na kraju pretvorilo u poslovno na kojem sam dogovorio neke zaista uzbudljive suradnje.
Kako je izgledao vaš boravak u 'gradu svjetlosti' i što vas se najviše dojmilo?
Uvijek sam govorio da ću u Pariz ići tek kada budem u braku ili barem u vezi. No, kako se to ne događa, vrijeme leti, a mene sve više zanimaju i povijest i umjetnost, rekao sam da 'gibam' i ne čekam nikog. Tako već par godina funkcioniram. Samo odem. I na kraju se ispostavilo da Pariz nije nužno grad ljubavi i romanse, kako mnogi misle. Može biti, ali i ne mora. Pariz je čudo od grada, arhitekture i povijesti. Nema što me se nije dojmilo. Ima tu neku dobru energiju, odličnu vibru zbog koje se ne osjećaš kao stranac već kao da živiš tamo. Noćne šetnje po Parizu su najbolja stvar koju sam doživio nakon dugo vremena. Louvre, također. Oduševile su me vožnja rijekom, knjižara "Shakespeare and company", ali i njihove pekare s najfinijim pecivima na svijetu. Stvarno, Pariz je grad za uvijek i stalno - za sva godišnja doba.
Veliki ste obožavatelj Božića i blagdanskog razdoblja, što je poznato pratiteljima vaših društvenih mreža. Aktivno ste istražili zagrebački Advent, a imali ste priliku uživati i u pariškom. Možete li povući paralelu?
Oooo da! Moji follower znaju da sam najgori što se tiče tog dijela godine. Lud sam za Božićem i adventom. Stalno sam na nekom od štandova, jedem sve što se da pojesti, hahaha! Zagrebački advent mi je prva liga. Pariz je teško usporediti sa Zagrebom najviše zbog veličine jer na prvu možda izgleda da je manje okićen, odnosno da ima manje štandova. Puno je punktova po gradu gdje se osjeti dio Adventa samo što nisu jedan blizu drugoga pa se gubi dojam cjeline kao u Zagrebu. Iako se čini da Zagreb ima puno više lampica, ne treba zaboraviti da je Pariz sam po sebi 'grad svjetla'. Champs Elysees i kvartovi poput Montmartrea i St. Germaina izgledaju kao scene iz bajke. Meni je drago da sam mogao posjetiti oba i uživati u tim čarobnim danima.
U Hrvatskoj ste na glasu kao jedan od najzgodnijih slobodnih muškaraca, jesu li bilo zainteresiranih pogleda ili uleta i od strane Francuskinja?
I ja sam to više puta pročitao, hahah! Ma bilo je i pogleda, i uleta, i zaustavljanja na ulici kako bi se s nekim fotkao. Uvijek toga bude na putovanjima. Fora je.
Kako bi usporedili Francuskinje i Hrvatice?
Nisam bio dovoljno dugo da bih mogao napraviti neku konkretnu usporedbu, ali mogu reći da mi se sviđa ta neka opuštenost kod Francuskinja. Kao da ne drže do mode, a sve su sređene tip top. Ali ono u stilu 'nije me briga'. To mi je prva liga. Ne volim pretjerano sređene žene koje izgledaju kao da su se osamnaest sati spremale za izlazak. Iskreno, imam dojam da su i u Njemačkoj, Italiji pa čak i u New Yorku, žene puno opuštenije kad je dotjerivanje u pitanju od Hrvatica koje puno ulažu u izgled. Isto tako, prići će ti na ulici, tražiti te za fotku ili započet tek tako razgovor. Opušteno, normalno, jednostavno...to mi je simpatično. Kako god bilo, gdje god da krenuo, svugdje ćeš sresti lijepe žene, ali meni su Hrvatice ipak najljepše i mislim da će se mnogi složiti sa mnom.
Kakva vas žena može privući? Što bi vas ostavilo bez daha?
Otvorena, iskrena, da se zna zafrkavati, da je jednostavna, da je spremna za avanture, da je normalna, da ima neka tradicionalna, a opet moderna razmišljanja i da ima neke manire, kućni odgoj koji se danas sve više zanemaruje, a koji je po meni vrlo bitan. Izgled je bitan, neću lagati, to je prvo što te privuče i to je bez daljnjeg. Ali izgled ne zadržava. Baš suprotno, ako nema podršku karaktera ili onog nečeg, kao da ga i nema. Barem ako mene pitate. Dakle, kombinacija svega. A to se sve može svrstati pod 'ono nešto'. A to nešto je ključno. U to nešto se na kraju zaljubljujemo. Jer to 'nešto' na kraju i najvažnije.
Možete li nam opisati neku zgodnu anegdotu iz Pariza?
Najveća želja mi je bila posjetiti kultnu knjižaru "Shakespeare and company" i ispred nje se fotografirati s mojom knjigom "Njegova strana priče: Tebi", na koju sam jako ponosan. Prodana je u preko osam tisuća primjeraka u posljednje dvije godine i našla se na listi hrvatskih bestsellera, a na svako putovanje jedan primjerak nosim sa sobom. Kad sam krenuo s fotkanjem, ekipa koja je stajala u redu ispred knjižare shvatila je da sam ja na naslovnici knjige, odnosno da sam autor, pa su počeli vaditi mobitele i naslikavati me kao da sam neki celebrity, hahahaha!
Nakon posjeta Parizu, što bi savjetovali hrvatskim turistima koji uskoro namjeravaju posjetiti tu destinaciju? Što posjetiti, što pojesti, što izbjegavati?
Najvažnije je u startu shvatiti da je Pariz nemoguće 'pregledati' za vikend, pa čak i u pet dana. Pariz nije grad koji ćeš posjetiti, već grad koji ćeš osjetiti. A to znači da će vas srce vući da sjednete na klupicu u parku, uživate u noćnim šetnjama, probate njihove kolače, i još masu toga. A to sve nećete moći ako trčite od atrakcije do atrakcije kojih je u Parizu brdo. Važno je znati i da atrakcije nisu tako blizu jedna drugoj i da ćete morati koristiti prijevoz, ako vam je mrsko višesatno hodanje. Što sam ja odbijao jer je Pariz jedan od onih gradova u kojima je šteta koristiti Metro. Pariz je atrakcija sama za sebe. Sve je lijepo, sve je vrijedno fotke i na svakih par metara ćete poželjeti zastati i okrenuti se prema Eiffelu te pomisliti: "Wow, gdje se to nalazim!" Pariz je bajka. Neka vam ne bude žao ako ne stignete sve vidjeti, jer ćete se najvjerojatnije vratiti. Opustite se, uključite sva osjetila i doživite taj fantastičan grad umjesto da si stvarate stres.
Na kraju putovanja, fotografirali ste se u pilotskoj kabini. Kako ste uspjeli šarmirati osoblje da vam omogući takvu atraktivnu fotku?
To je bila najveća fora. Gušt samo takav. Često letim istom avio kompanijom pa smo došli na ideju da se nakon slijetanja fotografiram u kabini. I što da vam kažem...bilo mi je kao klincu koji je prvi puta došao u lunapark!
Možete li se zamisliti kao građanin Pariza?
Da. Bez razmišljanja. Iako me, iskreno, nikada nije posebno privlačio Pariz, i bio sam uvjeren da je grad klišej, sada jedva čekam da se vratim tamo. Mogao bih živjeti u Parizu. Mogao bih sjediti na klupici uz Seinu, jesti kroasane i pisati. Čitao sam negdje kako su svi pisci nekad davno boravili barem dio svog života u Parizu i stalno mu se vraćali kako bi dobivali inspiraciju za svoja djela. Razumijem zašto je to tako.
Što biste poželjeli čitateljicama Glorije u 2018. godini?
Zdravlje na prvom mjestu. I nove avanture. Život je jedna ogromna avantura, a vrijeme ne čeka nikoga. Svijet ne čeka nikoga. Putujte, družite se, jedite finu hranu, smijte se bez razloga, volite druge, ali prije svega sebe i svako malo izlazite iz svoje zone sigurnosti. Imajte velike ciljeve, ali znajte uživati u onim malim, sitnim, ali daleko najboljim stvarima. Ne čekajte nikoga, ne očekujte ništa nego jednostavno – živite. To je nekakav i moj princip kojeg se držim.
