Kazalište u kojem je Mira Furlan odigrala svoju posljednju ulogu, Hrvatsko nacionalno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci, priredilo je toj umjetnici komemoraciju i oproštaj. To je jedina nacionalna i kazališna kuća u kojoj je Furlan nastupala od 2016. godine u predstavama "Kasandra“ i "Jesenja sonata“, a svoj posljednji kazališni nastup ostvarila je u predstavi “Vježbanje života - drugi put” u lipnju 2020. U tom je razdoblju ostavila trag na svoje suradnike, poznanike, a stekla i prijatelje koji su joj odali počast upravo s tih kazališnih dasaka. U riječkom HNK Furlan je dobila status prvakinje drame, čime je barem djelomično ispravljena nepravda koju joj je devedesetih nanio zagrebački HNK iz kojeg je protjerana.
"Mira je bila žena snažne energije, jedna od onih koja te odmah zadivi, i svojom glumačkom izvedbom i pojavom i svojim odnosom prema životu. Unatoč svim nepravdama koje su joj bile nanesene, kod nje nije bilo želje za revanšizmom već optimizam i nada u promjenu i život u kojem se više nikada nikome neće dogoditi ono što se dogodilo njoj i drugima koji su dijelili istu sudbinu“, kazao je gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel prisjećajući se svojih susreta s Mirom Furlan u riječkom HNK-u. Govoreći na komemoraciji velikoj glumici koja nas je nedavno napustila, istaknuo je njen "izniman talent ali i nemjerljivu snagu zbog koje 'Vježbanje života' nije samo glumila već istinski živjela i kojem nas je učila".
"Posebno mi je bilo drago čitati njene riječi o Rijeci koju je nazivala slobodnim i otvorenim gradom. Ovih pak dana čitamo zakašnjele upućene joj isprike kojima neki žele olakšati svoju savjest, a njihovu istinitost i iskrenost ostavio bih osobnom dojmu svakoga od nas", zaključio je gradonačelnik Rijeke.
Čitajte i: Skromna, ranjiva, a tako snažna: Grlić, Udovički, Tanović... govore nam o velikoj Miri Furlan
Dr.sc. Lada Čale Feldman, teatrologinja i sveučilišna profesorica, koja je pratila proces nastajanja Mirinog autobiografskog nastupa u predstavi "Vježbanje života-drugi put" izrazila je svoju tronutost njenim nenadanim odlaskom.
"Riječki HNK jedino je mjesto gdje se o Miri Furlan može govoriti bez potrebe pranja savjesti jer nju se ovdje doživljavalo kao živu i nasušno potrebnu umjetnicu", rekla je dr.sc. Čale Feldman te dodala kako je u trenutnoj medijskoj kakofoniji o Mirinoj glumačkoj karijeri, teško odati pravu počast njenom kazališnom radu.
"Kazališne uloge kronično su joj nedostajale, nedostajali su joj kazališni izazovi u kojima je uvijek neumorno tražila ono nešto što bi zadovoljilo njene kreativne apetite. Odupirući se zapravo likovima koje je igrala, jer za nju su to bile pasivne žene, kroz njih je pokušavala izraziti svoj protest i neukrotivost", pojasnila je dr.sc. Lada Čale Feldman i na kraju izrazila nadu da će trag Mire Furlan preživjeti te da će budućnost smoći snage dati mu monografski obol.
Čitajte i: Dva života Mire Furlan: ‘Ljubav je ključ svega, važnija od love i karijere‘
Dr.sc. Nikola Petković prisjetio se pak svog prvog susreta s Mirom Furlan kada je osamdesetih godina kao mladi novinar "Poleta" intervjuirao već poznatu glumicu. Potom su se zaboravljali, pa opet susretali, tri puta upoznavali iako su dijelili i zajedničko iskustvo Amerike. "Bili smo ponavljači vježbanja života, diskontinuitet naših sjećanja dolazio je iz iskustva raseljenosti, tog čudnog agregatnog stanja. Poput Odiseja, kako sam govorio svojim studentima, uhvaćeni između žudnje za mjestom i pripadanja mjestu, epizodičnog života u kojem se sve može i smije dijeliti osim sebe“, rekao je Nikola Petković, žaleći što više neće biti prilike ispuniti joj želju da vidi Veprinac "kada se vrati", kako su ljetos planirali, jer "povratak je negdje drugdje“.
"Mira je tu“, započela je dr.sc. Sanja Bojanić, "Mira je institucija. Govorili su da je osjetljiva. Ona nije osjetljiva, ona samo nije kalkulirala, nije docirala. Mira je pjesnikinja, spisateljica, ona je svaki svoj lik".
Prvakinja Hrvatske drame Tanja Smoje pročitala je tekst Heni Erceg u kojem je evocirala svoje ponovne susrete i druženja s Mirom u Zagrebu i na Šolti, ali, kao i uvijek, vrlo oštro i izravno komentirala ono što je uslijedilo u medijima nakon vijesti o Mirinom odlasku. "Zašto se ispričavati onome tko to više ne čuje? Zašto to nije bilo prije dvije, pet ili deset godina?"
Jelena Lopatić pročitala je tekst Mime Simić, također bliske Mirine prijateljice, koja je svoja sjećanja započela s "U Miru je nemoguće ne zaljubiti se", a završila "O Miri je nemoguće ne govoriti u prezentu“.
Doajenka hrvatskog glumišta Neva Rošić "Mirinim prelijepim plavim očima“ posvetila je ulomak iz Krležinih "Zastava“, a Louis Fantasia, dekan New York Film Academy Los Angeles, Shakespeareov 30. sonet.
Intendant Marin Blažević govorio je o ulogama koje je Mira Furlan htjela glumiti jer "te uloge govore o Miri kao osobi". "Kovali smo, s Nevom Rošić, planove za naše buduće zajedničke projekte u Rijeci. Razgovarali smo o 'Hamletu' u kojem bi Mira glumila Hamleta, a Neva njegovu majku Gertrudu. Razgovarali smo o 'Kralju Learu' u kojem bi Neva glumila Leara, a Mira, naravno, Ludu. Razgovarali smo o Elektri u kojoj bi Mira glumila Elektru, a Neva njezinu majku Klitemnestru.“
Na kraju komemoracije okupljeni su posljednji put zapljeskali glumici Miri Furlan.