Otkrit ću ti tajnu, maškare su svaki dan. Kao što je i Valentinovo, samo što to nitko ne zna, naročito frajeri.
To ti je nešto poput javne tajne. Da ne bih javno baljezgala gluposti, prijeći ću odmah na stvar. Zapravo neću još. Tko je još vidio žensu da u dvije rečenice izgovara sve što misli?!
To sam i mislila. Nemaš odgovor na moje pitanje.
Kako ja vidim maškare? I kako ćeš ih ti gledati do kraja života, i to zahvaljujući meni?
Postoje maškare, poklade za koje se actually maskiraš. Od ninja kornjača, preko vještica, do kostura i dobrih vila (to je u najboljem slučaju). Uglavnom su to išarana djeca koja te uvjeravaju da su princeza Elsa ili Batman, a samo su proizvod svojih roditelja koji umjesto Else naprave djelo Pabla Picassa, ali neuspješno. I svejedno su simpatični. To su prave maškare. One uistinu jesu jedanput godišnje i traju od prve tamo do petnaeste, šesnaeste godine života.
Zatim kreću pubertetlija maškare.
U tom periodu ti ne treba maska za maskiranje jer ti je lice uzduž i poprijeko prekriveno prištićima i aknama. Ako si "onaj sretnik", onda su ti prištevi na leđima, a ne na faci. Jedina maska koju u tom periodu trebaš je maska za lice. Ali stani, nije uvijek sve tako kako pretpostavljaš. U razdoblju prepunom hormonalnih promjena, analiza i spoznavanja sebe, desi se da se zamaskiraš i u dane kada maškare nisu. Jer realno jedino zašto bi uzeo luk i strijelu u ruke i glumio propalog Robin Hooda, je da skupiš neku kunu i kupiš sve što ti je mama zabranila pa makar i kikiriki na kojeg si alergičan. Samo da prkosiš.
O kojem maskiranju pričam? Evo...
Treća faza maskenbala. Ovdje se već počinju stvarati ozbiljne maske. Više se ne čeka vrijeme prije korizme da bi se maskirao. Perike su out, osmijeh i slatke riječi su in. Vještičji šešir je out, ali su zato njene čari in.
Budiš se u jednoj koži, a navlačiš drugu. Prema svemu što čitaš, zaista bi čovjek pomislio kako je ovo jedina prava faza maskenbala. Ulaže se maksimalni trud da maske izgledaju što realnije. Picasso i ostala ekipa umjetnika padaju u drugi plan, a u prvom planu nalazi se nova grana umjetnosti: život.
Život se grana u: moja 4 zida, ostali zidovi.
Radnja koja se odvija u "moja 4 zida" uglavnom je vrlo sirova i gola. Nalik na ogoljeni kokošji batak spreman za pripremu ručka.
Radnja u "ostali zidovi" je uglavnom vrlo umjetnički nastrojena, ljudi postaju vrhunski glumci, a "ostali zidovi" kinoplatna. Tamo batak nije ogoljen, a ne!
Umotan je najfinijom pancetom, ispunjen sirom, serviran na slatkom krumpiru s dodatkom ružmarina i svakojakih začina. Samo da bi se svidio svakom nepcu.
A čemu to? Kada te svako nepce nakon što te prožvače, proguta i provari. Bio običan batak ili batak umotan u pancetu. Kažu manje je više. Odbaci sve dodatke, manje pancete i maski, više tvoga pravog lica.
Budi glavna glumica svojeg filma, ali bez maske.
Voli Te Paula Šik Sik