Hrvatski tenisač Ivan Dodig osvojio je Australian Open u paru sa Slovakom Filipom Polašekom i tako zaradio već peti Grand Slam naslov u karijeri. To do sada nije uspjelo niti jednom hrvatskom tenisaču pa je Dodig time postao najuspješniji hrvatski tenisač na Grand Slam turnirima u seniorskoj konkurenciji.
Dodig i Polašek kao par dobili su 600 tisuća australskih dolara, što je oko 3,75 milijuna kuna. "Otkad smo počeli igrati prije godinu i pol dana, uživamo i igramo stvarno dobar tenis. Odlično se zabavljamo i nadam se da će tako biti i nadalje", rekao je Dodig.
Zanimljivo je da je Polašek pet godina bio u mirovini prije nego se 2018. vratio tenisu. 2019. se tako udružio s Dodigom i s njim osvojio svoj prvi Grand Slam.
Iako sada živi svoj san i to zahvaljujući upornosti i neodustajanju, počeci ovog 36-godišnjeg tenisača iz Međugorja nisu bili baš laki. Tenis je volio odmalena te ga je počeo igrati već s osam godina. Zainteresirao ga je teniski teren koji je napravio njegov stric Željko i tako je sve počelo.
No, talent koji je već tada pokazivao nije bio dovoljan zbog nedostatka novca u tamošnjem bosanskohercegovačkom teniskom savezu. Ipak, Dodig je uspio nastupati na turnirima i to zahvaljujući svojoj obitelji koja ga je financijski potpomagala. Sada uspješan sportaš iz prve ruke je iskusio kako je to spavati na kolodvorima jer si putovanje do udaljenih turnira nije mogao priuštiti. Zbog teške situacije propustio je dvije godine juniorskog tenisa.
"Nije bilo novca, igrao sam sitno samo u susjednim državama, dalje nisam mogao putovati. Troškovi su bili previsoki. Nikakvu logistiku nisam imao, nikakvu podršku struktura. Nije to uvijek lako, gledaš oko sebe i vidiš igrače kojima su u pratnji trener, kondicijski trener, fizioterapeut, maser, psiholog. Na njemu je samo da igra, sve drugo oko njega savršeno je posloženo. Što se mene tiče, slobodno mogu reći - da mi nije bilo obitelji, ni mene danas ovdje ne bi bilo.
"Uvijek su me bezuvjetno podržavali, a do kraja života zahvalan ću biti i Juraju Ivankoviću. On je jedan od rijetkih izvan kruga rodbine koji je bio uz mene kad sam najviše trebao pomoć, kad je bilo najteže, kad nisam imao ni za sendvič, bezuvjetno mi je pomogao...", ispričao je jednom prilikom.
Preko trnja do zvijezda
Naravno, ponekad su ga znale primiti crne misli i želio je odustati, ali ipak nije. S 19 godina odlučio se profesionalno baviti sportom i polako se uspinjao na ATP-jevoj ljestvici. Do 22. godine igrao je za BiH - osvojio je čak 200 medalja, no od 2009. odlučio je nastupati za Hrvatsku.
Došao je i do ATP Toura 2008. godine u Marseilleu, gdje mu je protivnik bio najbolji tenisač svijeta Novak Đoković, koji je danas deveti put u karijeri osvojio Australian Open. Naravno, tada je pobijedio Đoković. S njim se ponovno susreo 2011. na Australian Openu, na kojem ga je Đoković opet uspio poraziti.
Na ATP-jevom turniru u danskom Koldingu Dodig je bio diskvalificiran i to zbog svog ishitrenog ponašanja. U meču se svađao sa sucima i publikom, dok nije prešao granicu. Na proglašenju pobjednika je jednostavno "pukao" i svoj pehar za osvojeno drugo mjesto bacio o zid i izašao iz dvorane.
Ipak, kako je jednom rekao, da nije razbio taj trofej, ne bi bio tu gdje jest danas jer je morao izbaciti sve frustracije iz sebe i nastaviti drukčijim, boljim putem. Iako je tada također razmišljao o kraju karijere, nešto ga je zaustavilo.
Nastupanje u parovima mu najbolje leži
Dodig je pokazao interes za igranje u parovima te se udružio s Brazilcem Marcelom Melom te 2013. s njim stigao i do Wimbledona i osvojio ATP Masters 1000 u Šangaju.
"Melo i ja imamo kemiju u tenisu koja funkcionira iako imamo različit pogled na taj sport. Ono što nas čini puno boljima činjenica je da smo izvan terena veliki prijatelji, puno toga prolazimo zajedno. Ako želite funkcionirati, ne smije biti napetosti, mora biti apsolutna sloga te mir, a mi to imamo. To nas čini uspješnijima", rekao je tada Dodig.
Dodigova karijera je od tada procvjetala. Skupljao je Grand Slam trofeje, čak tri u samo dvije godine! Nastupao je s raznim tenisačima, no samo je s Tajvankom Latishom Chan 2019. osvojio Wimbledon u Londonu.
Podrška obitelji je bezuvjetna
Osim podrške njegovih roditelja, koji su zaslužni što je Dodig tu gdje jest, puno mu je značilo i mentorstvo prijatelja, kuma i rođaka, tenisača Marina Čilića. Upravo on ga je "gurao" kad mu nije išlo najbolje, a i obratno - Dodig je tu kad Marinu treba pomoć.
"Odrastali smo gotovo kuću do kuće, stotinjak metara udaljeni jedan od drugog, i Marin mi je najbolji prijatelj na Touru. Međusobno se motiviramo i to nam puno znači, tenis je individualni sport, svatko gleda na sebe, ali vrlo je bitno imati nekoga s kime o svemu vezanom za tenis u svakom trenutku možeš razgovarati", otkrio je Dodig.
Kada je riječ o njegovom privatnom životu, Dodig ne govori previše, no kad ga pitaju za obitelj, uvijek ističe da mu je ona najbolje utočište.
Dodig je jednom priznao kako mu je odgoj djece ipak najteži posao jer su Petar i Josip karakterno različiti - Petar je željan akcije, dok je Josip mirniji. "Istina je da je u današnje vrijeme možda i najteži posao odgoj djece. No dijete samo treba usmjeravati na pravi put i nema bojazni od nečeg negativnog", poručio je Dodig. Iako su mu sinovi još premali da bi ga pratili na turnire, jedva čeka da ih vodi sa sobom. Zato, kada je kod kuće, s njima provodi najviše vremena.
"Prisutnost obitelji puno mi znači. Opušteniji sam, sretniji i ispunjeniji kada smo zajedno. A kad je riječ o mojoj supruzi... Jednostavno volim sve kod nje. Najviše cijenim to što je uvijek uz mene i što mi je bezuvjetna podrška u svemu", rekao je Dodig.
Iako ne zna kad će se prestati baviti tenisom, siguran je da će nekim dijelom ostati u svom omiljenom sportu.