Operna pjevačica Sandra Bagarić (45) koja ove sezone obilježava veliki jubilej - četvrt stoljeća karijere u zagrebačkom kazalištu Komedija - primadona je samo na sceni. Kod kuće životni prostor dijeli s tri muškarca i psom Čupkom, mješancem japanskog čina i pekinezera, pa njezina svakodnevica mnogo više nalikuje bajci o Pepeljugi. Sandra, naime, svakog jutra ustaje prva, već u pola šest, kako bi prije nego što odjuri na probu pozavršavala sve kućne poslove, prošetala psa te svojim muškarcima - suprugu Darku Domitroviću (54) te sinovima Marku (19) i Lovri (14) - ostavila kompletan ručak, koji si oni trebaju samo podgrijati.
- Dečki su sada u onoj fazi odrastanja kad mogu pojesti slona pa sam čak razmišljala da si nabavim vojnički kazan kako bih bila sigurna da u mojoj kući nitko neće ostati gladan - smije se Sandra, koja prije desetak dana proslavila, koncertom “The Best of Opereta&Musical” s orkestrom Zagrebačke filharmonije u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog u sklopu Off ciklusa Zagrebačke filharmonije.
- Taj program presjek je moje 25-godišnje karijere. S kolegama Đanijem Stipaničevom, Vlatkom Burić i Draženom Bratulićem, pod ravnanjem maestra Krešimira Batinića, izvodim lepršave melodije Kalmana, Straussa, Lehara... u rasponu od čardaša do valcera, kao i domaće operetne evergreene iz opusa Tijardovića, Albinija, Kabilja, Jusića, Domitrovića... - nastavlja Bagarić, koja je paralelno započela i probe za operetu “Groficu Maricu”, prvi premijerni naslov u novoj sezoni svog matičnog kazališta.
Premijera je zakazana 23. studenoga, a riječ je o predstavi koju je izvodila još dok je bila Komedijina stipendistica, na samom početku karijere. Od 1995. do 2003. u kazalištu na Kaptolu izvedena je čak 291 put. Do kraja godine snimit će i operetni CD sa Zagrebačkom filharmonijom, te promovirati album hrvatske vokalne lirike sa skladbama Zajca, Hatzea, Gotovca, Papandopula, Pejačević...
- Moj najdraži skladatelj je Emmerich Kalman: smatraju ga Verdijem operetnog repertoara jer su njegove “Grofica Marica”, “Kneginja čardaša” i “Bajadera” strastvena i melodramatična djela kompleksne partiture i jakih karaktera. Izvođački je iznimno zahtjevan jer uz pjevačku vještinu traži vladanje govornom tehnikom te gracilnost i koketnost u scenskom pokretu. A njegov mizanscen zapravo je moj idealni svijet kočija, balova, haljina sa šlepom, porculanskog posuđa, teških tepiha i zastora..., kojem definitivno pripadam više nego digitalnom dobu - nastavlja Bagarić, koja se smatra privilegiranom jer zahvaljujući životu u stalnom pokretu i dobrim genima nikad nije morala na dijetu. Iskreno sumnja da bi uopće mogla izdržati bilo kakav režim ograničenja u prehrani jer osjećaj gladi ne podnosi i tada se, kaže, u njoj budi agresivnost, a pogledu na pun tanjur ne može odoljeti.
- Moj glavni favorit je domaći ajvar koji peku moja mama Lidija i tata Božo. Njega nikad dovoljno u smočnici jer se u našoj kući staklenka isprazni čim se otvori - nastavlja pjevačica, koja je u Zagreb stigla 1992. kao izbjeglica iz Sarajeva, doslovce s vrećicom u ruci. Rođena Zeničanka u Sarajevu je završila srednju muzičku školu za flautisticu, a u Zagrebu je za samo pet dana uspjela pripremiti program za prijamni ispit solo pjevanja na Muzičkoj akademiji.
- U prvo vrijeme stanovala sam u Krapini, kod tetke Ivanke i njezine obitelji: velika im hvala što su kod sebe zbrinuli mnoge Bagariće, tako da mi je prva hrvatska adresa na osobnoj iskaznici bila - zagorska. Moja scenska majka pak bila je profesorica Ljiljana Molnar-Talajić: od nje sam naučila sve tajne zanata, ali mi je bila i iskreni kritičar te prijateljica, koja me, kad bih pretjerala sa svojim hirovima, tjerala iz klase. A scenski otac mi je Vlado Štefančić, otac hrvatskog mjuzikla, koji mi je otškrinuo vrata Komedije i s punim povjerenjem mi dao prvu glavnu ulogu u “Madame Troubadour” Srećka Albinija. Tako da do danas pjevam samo glavne uloge - govori. U Zagreb se definitivno zaljubila kad je na prvi sat pjevanja na Akademiji u sobu broj 13 ušetao njezin suprug, pijanist Darko Domitrović. Na prvi pogled shvatila je da je to muškarac s kojim želi provesti život, a zaručili su se čim su raščistili repove svojih prethodnih veza. Za naše prilike njihove su zaruke bile jedinstven slučaj, jer je Sandra zaprosila - svog dragog.
Zagreb, 300316.HOGL store, Ilica 14.Predstavljanje HOGL Shoe Fashion kolekcije proljece/ljeto 2016.Na fotografiji:Darko Domitrovic i Sandra Bagaric.Foto: Livio Andrijic / CROPIX
- Ne poznajem nijednu drugu ženu koja je to napravila, ali taj potez preporučujem. Shvatila sam, naime, da nemam što čekati jer Darko to nikad neće učiniti onako romantično kao što sam ja to sebi zamišljala, pa sam mu u tom trenutku izgovorila sve ono što sam sanjala da će moj muškarac meni reći. Darko se tome tada smijao, ali mu danas malo smeta kad ga podsjetim da sam ja bila brža i njega odvela pred oltar, a ne on mene - smije se.
Nakon 27 godina veze njihova je ljubav odavno zašla u mnogo mirnije, staloženije i sigurnije vode, a vatru u svojem odnosu potpaljuju razumijevanjem i smijehom te zajedničkim putovanjima i izletima u toplice, gdje se uz kupke, masaže i saune posvećuju isključivo jedno drugome. A uživa i kad u umjetničkoj ekstazi, zatvoreni u svom radnom prostoru, spremaju novi repertoar - to im je najbolji lijek protiv stresa i svakodnevnih briga, troškova, računa... Bezuvjetna partnerova podrška jedan je od glavnih razloga zašto se Sandra Bagarić u svojim zrelim godinama osjeća bolje, ležernije i samopouzdanije nego ikada. Usprkos prvim znakovima starenja, koje primjećuje pogotovo na kosi, toliko je sigurna u sebe da već ozbiljno razmišlja o tome da iz ormara izbaci sve cipele s visokom potpeticom, jer cijenu bola u križima - čime u njima izaziva wow efekt kod pripadnika suprotnog spola - smatra previsokom.
- Cipele su inače moja najveća slabost, ormari su ih prepuni, no u posljednje vrijeme najviše kupujem balerinke i tenisice - nastavlja pjevačica, koja je nedavno u Rimu sa suprugom održala koncert sakralne glazbe u Crkvi sv. Jeronima.
U Rim je povela i mlađeg sina Lovru, gimnazijalca čije su najveće strasti gastronomija i kuhanje, dok je Marko ostao u Zagrebu zbog prvih predavanja na Ekonomskom fakultetu.
- Njih dvojica su već odrasli ljudi, s jasnim idejama i planovima za vlastitu budućnost i jako su povezani. Iz današnje perspektive izgledaju mi smiješno prizori njihove bratske ljubavi sa širokim repertoarom verbalnog i fizičkog nasilja - od boksačkih udaraca i džiju-džicu gušenja i zahvata, od čega mi se svojedobno dizala kosa na glavi - govori Sandra i dodaje kako ih je Lovro nedavno počastio savršeno pripremljenim ručkom, biftekom za koji kaže da ga ni sama ne bi bolje ispekla.
Drago joj je i što su obojica sinova glazbeno pismeni jer su završili osnovnu školu klavira, a najveće joj je zadovoljstvo slušati ih kako doma sviraju omiljene skladbe.
- Blagotvoran i ljekoviti učinak glazbe na naše psihičko i fizičko zdravlje je neupitan. To je moj recept za sreću i zbog toga se smatram privilegiranom sretnicom. Živim okružena njezinom zvonkom radošću te ljubavlju i pažnjom svojih muškaraca, koje je svojom energijom naš Čupko dodatno potaknuo i harmonizirao.
