Dovoljan je letimičan pogled na fotografije glumice Karen Grassle (79) sa seta popularne televizijske serije "Mala kuća u preriji" da je odmah povežemo s likom Caroline "Ma" Ingalls, američkom pionirkom, požrtvovnom majkom petero djece i skromnom životnom suputnicom glavnog junaka serije, Charlesa "Pa" Ingallsa s kojom je 'brodio' kroz izazovne životne okolnosti potkraj 19. stoljeća, na američkom Srednjem zapadu.
Doživljaji obitelji Ingalls u gradiću Plum Creeku u Minnesoti bili su toliko popularni da ih je NBC prikazivao devet godina od 1974. do 1983., a od tada do danas reprizirani su diljem svijeta, pa i kod nas.
No iza kulisa idiličnog malog grada čiji se set nalazio u ruralnom dijelu Kalifornije, bilo je pakleno zbog despotskog ponašanja Michaela Landona, izvršnog producenta, glavnog pisca te redatelja serije. Tumačio je i glavnu ulogu, oca obitelji Charlesa „Pa” Ingallsa, stoga je imao potpunu kontrolu nad projektom. Ukratko, bio je „bog i batina” svima na snimanju, a ponajviše Karen Grassle nad kojom se često iživljavao.
U svojim memoarima "Bright Lights, Prairie Dust: Reflections on Life, Loss, and Love from Little House's Ma" koji će se objaviti 16. studenog, glumica navodi da ju je Landon omalovažavao, ponižavao seskističkim komentarima i premalo plaćao, a kako se u isto vrijeme borila s alkoholizmom, nakon neuspješnog pokušaja oduprijeti mu se u drugoj sezoni snimanja i izboriti se za veću plaću, dugo je šutjela i trpjela nadajući se da će i tom zlu doći kraj.
Utjeha u boci
- Bila sam alkoholičarka koja je glavinjala kroz život drhteći na rubu očaja – pojašnjava svoj pasivni stav autorica knjige u ekskluzivnom razgovoru za "The New York Post". Danas, 38 godina poslije emitiranja posljednje epizode serije. Karen Grassle rijetko snima te živi u svom rodnom gradu Berkeley, u Kaliforniji. Premda ne pije od 1977. i danas je na oprezu zbog ovisnosti s kojom se borila i prije nego što je 1973., kao nepoznata kazališna glumica, dobila ulogu Caroline "Ma" Ingalls koja joj je promijenila život.
Njezin agent rekao joj je uoči audicije da svakako odjene haljinu i dođe bez šminke. Bio je to neobičan zahtjev početkom 70-ih u Los Angelesu, kad su u modi bile trapezice i oskudni topići, a bez umjetnih trepavica i puno šminke nije se išlo ni u dućan.
Kako je glumici tada očajnički trebao izvor prihoda - taman se razvela od prvog od tri supruga i iz New Yorka se preselila u Los Angeles - poslušala je savjet.
- Potrošila sam 40 dolara, što je za mene tih dana bio značajan iznos, u vunenu haljinu s visokim ovratnikom i širokom suknjom. Na kapke sam ipak nanijela malo smeđeg sjenila i pojavila se na audiciji. Strategija je uspjela. Nekoliko minuta nakon što sam završila probnu scenu, prišao mi je Michael Landon i uzviknuo: 'Pošaljite je u garderobu!” To je značilo da je dobila posao.
U početku se sve činilo idiličnim. Stvorila je posebnu vezu s glumicom Melissom Gilbert, svojom kćeri u seriji. Ona je tumačila ulogu Laure Ingalls, autorice knjige po kojoj je snimljena “Mala kuća u preriji”. Karen Grassle je uložila mnogo truda kako bi stvorila prijateljski odnos i sa dječjim glumcima Melissom Sue Anderson te blizancima Lindsay i Sidneyjem Greenbushom - mlađom djecom Caroline „Ma” Ingalls. Michael Landon bio je posebna priča. Nije joj teško padalo što je zahtjevan, no u isto vrijeme bio je i vrlo osoran te "nevjerojatna, multitalentirana osoba", tvrdi.
- Često je bio vrlo napet. Sam je nosio težinu cijele serije na svojim ramenima – kaže glumica za „The New York Post”.
Čitajte i: Bolno iskustvo pošlo po krivu: Sharon Stone otkrila da je s 18 imala tajni pobačaj
Seksistički komentari
Da situacija može biti gora, otkrila je kad je pokušala pregovarati o većoj plaći. Zarađivala je od 2000 – 4000 dolara tjedno, što je bilo dovoljno za koktele u šminkerskim losangeleškim barovima gdje je često odlazila, ali nedovoljno s obzirom na popularnost serije. I njezinog lika.
Postala je, naime, svojevrsna majka nacije, idealiziran lik američke pionirke koji su gledatelji obožavali. No, Michael Landon glatko ju je odbio. Tvrdio je da njezina zarada treba odgovarati iznosu koji su dobivali dječji glumci. Osjećala se uvrijeđeno i poniženo jer je iza sebe imala specijalizaciju za uloge u Shakespeareovim komadima u glasovitom Stanford Contemporary Workshopu u Engleskoj.
Bila je i dio stalne postave u Shakespeareovom komadu "Cymbeline" s Christopherom Walkenom i Samom Waterstonom na Broadwayu. Ali čim mu je to spomenula, otprije “težak” Michael Landon prema njoj je postao grozan.
Počeo je kratiti njezine scene, ismijavati je pred muškim članovima ekipe komentirajući njezinu figuru i izraze lica kada bi poslije snimanja scena pregledavali snimke.
- Najšokantniji je bio sve prljaviji jezik i nepristojno ponašanje tijekom scena snimanih u spavaćoj sobi Ingallsovih. Primjerice, odvratno bi komentirao kako žene mirišu nakon seksa uz glasnu podršku muških radnika na setu. Ali, kao žena u filmskoj industriji 1970-ih, bila sam se toliko navikla na seksističke izjave da mi nije palo na pamet ni da ga oštro prekorim – kaže.
Utjehu je pronalazila u boci. Tih Landonovgodina bilo joj je, tijekom putovanja zrakoplovom, normalno dobrano potegnuti u baru na zračnoj luci. A kad bi se ukrcala i stjuardesa bi joj ponudila piće, licemjerno bi zamolila da joj natoči samo malo. Tu molbu ponavljala je mnogo puta tijekom leta. Događalo se da se, omamljena pićem, počne ljubiti s neznancem koji je sjedi do nje, a kad bi zrakoplov sletio, otišli bi se poseksati kod nje ili kod njega, ovisno o situaciji.
Povijest opijanja
Autorica knjige navodi da je počela piti još tijekom studija glume i umjetnosti na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu, a uz to je bila sklona tjeskobi i povremeno se samoozljeđivala. Kad se poslije studija iz rodnog grada preselila u New York, nadajući se karijeri na Broadwayu, njezino “cuganje” privremeno je onemogućila besparica. Stalno se, kaže, morala brinuti o plaćanju stanarine i troškova popravaka svog starog automobila.
- Stanovala sam u blizini East Rivera, nedaleko od klinike za liječenje narkomana, gdje su dolazili po metadone – prisjeća je glumica dodajući da onesviješteni “narkići” na koje je nailazila u veži svoje zgrade, nisu bili ugodan prizor. Zato je potrebu za bocom uspijevala držati “na uzdi”.
Sklonost piću naslijedila je od oca Eugena, trgovca nekretninama. Bio je, kaže, samoubilački alkoholičar. Njezina majka Frae bila je, pak, čvrsta i odlučna učiteljica koja joj je poslužila kao uzor prema kojem je u slavnoj seriji izgradila lik Caroline „Ma” Ingalls.
Ali, majčin primjer koristio joj je samo pred kamerom. Bila je to vješto posložena krinka za pravu Karen Grassle, alkoholičarku koja bi se, da se istina o njoj tada otkrila, ogadila cijeloj Americi.
- Htjela sam piti onako kako su drugi ljudi uživali u piću – samo da bih se opustila. Ali nisam mogla. Na kraju bih se užasno napila i jecala, ali sam i dalje pila. Osjećala sam se kao da je sve u mom životu pogrešno – priča glumica.
Zakrvavljenih očiju i natečenog lica, glumica se oslanjala na frizere i šminkere na setu serije uz čiju je pomoć prikrivala tragove pijančevanja.
- Uzela bih kavu i otišla do prikolice za šminkanje gdje su me Larry i Whitey, koji su se bavili mojim izgledom, ponovno sastavljali – priznaje.
Neželjena uspomena
I njezin privatni život bio je u kaosu. Iza sebe ima tri braka, mali milijun avantura, dva prekida neželjene trudnoće u Meksiku – u Americi bilo zabranjeno vlastitim izborom prekidati trudnoću do 1973. - te jedno dijete, sina Zacha Radforda koje je dobila u drugom braku, s trgovcem nekretninama Jamesom Radfordom. Brutalno iskrena, otkrila je kako joj je iz avanture s kolegom Gilom Gerardom koji je sredinom sedamdesetih gostovao u "Maloj kući u preriji", ostala neželjena uspomena.
- S njim sam prevarila je svog tadašnjeg zaručnika. Kasnije mi se javio s uznemirujućom viješću da mi je prenio gonoreju – tvrdi glumica dodajući kako godinama nije uspijevala dobro procijeniti muškarce.
- Bila sam očajna. Mrzim to reći, ali i muškarci s kojima sam tada izlazila bili su vrlo zbrkani.
Oprost na kraju
Život u ritmu opijanja i triježnjenja prekinula je krajem 70-ih, uz pomoć prijatelja i kolege, bivšeg alkoholičara čije ime ne navodi iako bi to mnogi htjeli doznati. Uz njegovu pomoć othrvala se zovu boce. Vjetar u leđa dala joj je pobjeda nad Michaelom Landonom koji joj je uz blagoslov vrha NBC-a, nakon dugih pregovora udvostručio plaću. Činjenica da je profesionalno cijenjena pomogla joj je izgraditi samopoštovanje, bez čega nema ni bijega iz zamke ovisnosti. Kao poseban detalj na kraju razgovora za „The New York Post”, glumica je otkrila iznenađujuć detalj.
- Kasnije smo se Michael Landon i ja pomirili. Drago mi je da smo to učinili jer je 1991. podlegao raku gušterače u dobi od 54 godine – zaključuje glumica, zahvalna na prilici da prije smrti kolege koji ju je toliko izmučio, raščisti sve prijepore i oprosti mu.