Naša Marta Dujmović, rođena Splićanka, otkriva nam koje su njezine omiljene ljetne destinacije u Splitu, gdje obavezno ide na ručak, ali i koje su joj omiljene splitske lokacija čak i kad je neviđena gužva i sparina u gradu.
Kada su se u redakciji dijelile teme za članke ljetnog specijala, za Split se nitko nije ni planirao javiti jer su znali da će pripasti jedinoj Splićanki u Gloriji - meni. Teško je pisati o nečemu što ne znaš, ali još je teže kad imaš toliko toga za ispričati, a ne znaš odakle početi. Pa krenimo od grada.
Zašto ćete me rijetko sresti u Splitu ljeti?
"Nije šta je vrućina, nego šta je sparina", poznata je rečenica koju svaki dalmatinski ćaća kaže nakon što izađe iz klimatiziranog stana na užegli balkon. No, visoke temperature nisu prepreka brojnim turistima da od ranog jutra ispune Dioklecijanovu palaču, pa dok oni trljaju palac kipa Svetog Grgura za sreću, ja se vjerojatno sunčam na novootvorenoj plaži Žnjan. Turiste i sparinu (i/ili vrućinu) u palači podnijet ću samo iz jednog razloga - ako idemo dobro pojesti. Ovo su tri lokacije u kojima skoro mogu osoblju reći "ono moje standardno" s obzirom na to koliko sam često tamo.
Mjesto gdje se jede skupo, ali dobro
Najfiniji rižoto od sipe koji sam ikad probala, a probala sam ih dosta jer mi se to nikad ne da raditi doma, je u restoranu Bokeria! Možda je do otopljenog parmezana sa svježim sipinim crnilom ili tajnom sastojku, ali ovu lokaciju ne propuštam ako se želim počastiti.
Mjesto gdje se jede jeftino, ali dobro
Titulu najboljih toplih sendivča u gradu, po mom skromnom mišljenju, odnosi Fast Food Popaj. Nekad je red duži nego na ulazu u elitne noćne klubove, ali zbog ovog hrskavog sendviča još nitko nije požalio. Nažalost, nemam sliku jer u ovom slučaju, camera does not eat first!
Nešto slatko
Kad napunim prvi želudac, onaj drugi moram napuniti s nečim slatkim. I Bokeria i Popaj smješteni su na desetak metara od najpopularnije gelaterije u gradu, Emiliane. Gelaterija Emiliana ima domaće, svježe kornete i najkremastiju ponudu sladoleda. Iako imaju stotinu okusa, uvijek se odlučim za Bounty s kokosom, ali isprobam i razne voćne opcije jer je moj dečko na zadatku da ih isproba sve (nije ni blizu kraju).
Kad više nisam gladna, idem...
Kad se dobro najedem, treba napraviti balans i prošetati gradom da se sve te fine poslastice malo "slegnu". Nikada ne propustim proći Prokurativama (i slikati ih da mogu obznaniti Instagram pratiteljima da sam na godišnjem) ili Rivom. Tamo se često mimoiđem s poznatim splitskim pjevačima i glumcima kojima se svakog puta javim kao da smo stari prijatelji, a zapravo o njima redovito čitam na Gloria.hr pa imam osjećaj kao da ih poznajem...
Split je grad s brojnim vidikovcima i točkama s kojih se prostire prekrasan pogled, ali ako ću biti iskrena, ne penje mi se na uzbrdicu Marjanske vidilice, pa svoju oazu mira pronađem na Sustipanu! To je mjesto gdje su se dogodili prvi dejtovi, prvi poljupci kao momak i cura, ali i prvi poljupci kao supružnici (ovo drugo mi se još nije dogodilo, možda bude uskoro ako se ovaj moj odluči koji okus sladoleda želi malo brže).
Šetnje gradom, koji je u sezoni uvijek dupkom pun turista, najčešće završavam chillanjem u Dioklecijanovoj palači - Peristilu.
Peristil je za vrijeme cara Dioklecijana bio prostor za javna okupljanja, a meni je drago da se tradicija nastavila. Tijekom ljetnih večeri, na Peristilu ćete zateći jako puno ljudi, ali bez pritiska gužve. Ne zato što je prostor prevelik, već zato što svi sjede na velikim skalinama Peristila i uz tihe razgovore uživaju s društvom u glazbi lokalnih gitarista. Na domaće i strane hitove nerijetko turisti koji znaju plesati zaplešu tango, valcer ili sambu, a onda im svi zaplješćemo i čekamo da na njihovo mjesto dođu drugi koji žele divnu uspomenu ispod Svetog Duje. Kad se ovako sve stavi "na papir", možda mi ipak nije toliko mrsko spustiti se ugrad i uživati u sparini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....