Prije šest godina, za Božić, Mia Antunović napravila je svijeće. Ne zato što je planirala pokrenuti biznis — nego zato što je htjela nešto osobno pokloniti prijateljima. Iz te male geste nastala je ideja o brendu koja se realizirala godinu dana kasnije, nakon rodiljnog dopusta: Moel, brend koji je krenuo od svijeća, a danas je prepoznatljiv premium brend tekstila za dom koji oprema boutique hotele, jahte i vile diljem svijeta.

--> Od ideje do prvog računa koliko koraka zapravo stoji između sna i biznisa

Mia nas je dočekala u svom storeu u Vlaškoj ulici u Zagrebu i prvo što nam je rekla bilo je da loših komentara uoči pokretanja Moela nije bilo — jer je projekt tajila od svih, pa čak i od obitelji. Za sve je znao samo njezin suprug. No, priznala nam je i da je u trenutku kad je bila najviše poljuljana u svoje odluke, jedna rečenica njezinog svekra promijenila sve: "Nitko nikad nije donio sve prave odluke." To je rečenica koje se drži i danas — i misli da je svi, bili poduzetnici ili ne, moramo osvijestiti.

Nakon Europskog parlamenta i Bruxellesa, odlučili ste se vratiti u Zagreb i pokrenuti posao – kako je nastala ideja?

- Ideja o pokretanju privatnog posla je uvijek postojala jer sam jednostavno tip koji lakše funkcionira samostalno i u nešto bržem poslovnom okruženju. Prije šest godina, za Božić, ta se želja iskristalizirala u obliku svijeća. Od prve male kolekcije, ideja da imam vlastitu tvrtku za svijeće me konstantno pratila i realizirala sam ju kada sam rodila prvo dijete. Nakon godinu dana proširili smo asortiman na tekstil za dom koji nam je sada "core business".

Živjeli ste u Turskoj, Americi, Njemačkoj, Bruxellesu... Koliko su vas ta iskustva oblikovala kao poduzetnicu?

- Putovanja općenito, ne samo ona poslovna, utječu na našu percepciju svijeta, sebe, odnosa prema poslu, novcu, društvenom životu itd. Od svakog putovanja i posla sam uzela nešto što se meni činilo smisleno i pametno. Primjerice, od početka sam znala da će Moel imati „američki“ customer service, odnosno da odnos i briga za kupce mora biti besprijekorna. Također, znala sam da želim stvoriti brend koji je posvećen detaljima te da ću zbog toga napredovati sporije, ali mi je cilj da ljudi s Moelom dobiju cijelo iskustvo, a ne samo površnu, impulzivnu kupovinu nekog artikla.

VEDRAN PETEH CROPIX

Već za vrijeme rodiljnog dopusta znali ste da se nećete vratiti u korporaciju – odakle takva sigurnost?

- Sigurnost dolazi iz upoznavanja sebe, a sebe upoznajete kroz pokušaje i pogreške. Išla sam na sve zabave na koje sam bila pozvana, radila sam na svim mogućim poslovima - od konobarenja, skladišta, modelinga pa do community managementa. Na svakom od tih poslova sam vidjela što mi odgovara, a što ne i koji bi bio moj idealan posao. Pomoglo mi je i to što dolazim iz poduzetničke obitelji jer sam znala puno operativnih stvari koje su potrebne za održavanje poslovanja, ali odluka o poduzetništvu mora doći od nas samih.

Moel je počeo kao DIY projekt – božićni poklon prijateljima. Koliko je prošlo od ideje do prvog pravog proizvoda i koji su bili najveći izazovi?

- Od ideje do realizacije prošla je godina dana, ali zato što sam bila ekstremno zahtjevna kod izbora dobavljača i ambalaže. Najveći izazov mi je bio hoću li zadovoljiti kvalitativno, ali i estetski svoju zamisao.

Danas opremate hotele i jahte diljem svijeta, a o vama je pisao i britanski Vogue. U kojem trenutku ste shvatili da možete "igrati" na svjetskoj razini?

- Od prvog dana nisam bila opterećena geografskim područjem ni time odakle sam. Smatram da radimo super posao, ekstremno puno ulažemo u poslovanje, imam potpuno povjerenje u svaki naš proizvod i potpuno sam sigurna u njegovu kvalitetu. To su prepoznali i naši inozemni kupci kao i strani mediji. Kada nam se javio British Vogue za objavu, ja sam bila spremna na to jer sam taj scenarij u glavi vidjela nekoliko godina ranije.

Kako ste ušli u B2B segment – boutique hoteli, vile, jahte? Je li to bila ambicija od početka?

- Nikada nisam razmišljala o tome na koji dio se želimo fokusirati u smislu opsega posla. Moj fokus je bio na karakteru, stilu i navikama našeg "idealnog kupca". Naši klijenti su ljudi koji vole jednostavnu, bezvremensku estetiku, cijene kvalitetu i kojima je jasno što nosi naša etiketa i brending. Znali su mi govoriti da u Hrvatskoj nitko u hospitality sektoru ne gleda na kvalitetu, nego samo na nižu cijenu - ali mi smo dokaz da to nije istina. Trenutno opremamo jedan hotel blizu Zadra koji shvaća da je kvaliteta dugoročno bolji izbor.

VEDRAN PETEH CROPIX

Prošli ste kroz modeling, EU institucije, poduzetništvo. Koji vas je od tih svjetova najviše naučio o pravom utjecaju?

- Najviše sam naučila kroz kombinaciju svega jer tek kad vidiš različite sustave shvatiš kako stvari stvarno funkcioniraju. Modeling mi je pokazao koliko percepcija može biti varljiva, EU institucije koliko su procesi i strpljenje ključni, a poduzetništvo koliko je stvarni utjecaj vezan uz odgovornost i konkretne odluke. Na kraju, pravi utjecaj nema puno veze s titulom - više s time koliko dosljedno gradiš nešto što ima stvarnu vrijednost.

Žene pokreću samo trećinu novih biznisa u EU. Vi ste gradili brend s malim djetetom, nakon povratka iz inozemstva... Je li vas itko u tom procesu tretirao drukčije zbog toga što ste žena – i što mislite zašto taj jaz i dalje postoji?

- Bilo je situacija gdje sam bila tretirana drugačije, ali ne direktno u poslovnom smislu nego životno. Imala sam, primjerice, izvođača radova kada smo otvarali Moel showroom koji mi je rekao da meni neće ništa objašnjavati jer sam žena. Važno je znati da takvi komentari nemaju veze s tobom, nego s njihovim ograničenjima, a takve onda samo premjestimo u mentalnu mapu pod nazivom “Red flag” i s njima više nemamo posla.

S druge strane, ljudi koji su sigurni u sebe i znaju svoj posao nikada me nisu podcijenili ili omalovažili.

Mislim da spomenuti jaz i dalje postoji jer žene često kreću opreznije i s više odgovornosti, ali to nije slabost nego prednost – posebno kada gradiš nešto dugoročno. I možda najvažnije, ne treba čekati “dozvolu” ili savršen trenutak. Kreneš, učiš putem i vrlo brzo shvatiš da većina granica koje vidiš zapravo nije stvarna.

Postoji li specifičan izazov za žene poduzetnice, a o kojem se rijetko govori?

- Rijetko se govori o tome koliko su ženama usađeni obrasci “izvrsnosti” i “nepogrešivosti” koji im sužavaju prostor za rast - ne zato što ne mogu više, nego zato što čekaju da budu “dovoljno spremne”. U jednom školskom istraživanju promatrali su dječake i djevojčice kojima je bio zadan zadatak da napišu neki kompjutorski kod. Kod većine djevojčica nije bilo napisano ništa, a kod većine dječaka bio je napisan neki kod, ispravan ili neispravan. Međutim, kada su ušli u povijest koda, vidjeli su da su djevojčice pisale pa brisale kod, neke i po nekoliko puta, ali na kraju zbog straha da neće biti ispravan potpuno ga izbrisale i ostavile sve prazno.

Ti obrasci se vide i u odlukama: žene kasnije dižu cijene, kasnije izlaze s proizvodom, duže analiziraju prije nego što naprave potez, imaju strah od novca jer ih uče da je “skromnost” najvažnija, a da pritom skromnost znači da si sebi na zadnjem mjestu i još mnogo sličnih priča. U međuvremenu, netko drugi s manje informacija već testira tržište, unapređuje proizvod i ide dalje. To donosi nevjerojatnu količinu stresa i frustracije, ali na nama je da stalno govorimo o tome da je ok pogriješiti, da treba krenuti kada nisi spreman, da se uči putem i pokazivati to primjerima.

Što ste iz svega ovoga najviše naučili o sebi – nešto što vas je iznenadilo?

- Naučila sam da sam izdržljivija nego što sam mislila, da je 90% biznisa rad na sebi, a samo 10% rad na biznisu i da naša odluka (o bilo čemu) mijenja kompletan scenarij.

Što biste rekli ženi koja čeka savršene uvjete?

- Savršeni uvjeti ne postoje, a ja imam jednu taktiku za rješavanje dileme - samo se zapitajte biste li bili zadovoljni da do kraja života živite tako kako živite sada. Ako je odgovor "Ne" - krenite.

Kako definirate uspjeh danas – i jeste li zadovoljni s onim što je Moel?

- Moja definicija uspjeha se nikada ne mijenja, uvijek se vodim time da je uspjeh kada napravimo najbolje što možemo s onim što nam je trenutno dostupno. Ja sam u svakom trenutku života napravila najbolje s onim što mi je bilo dostupno, a to se nadovezuje i na drugi dio ovog pitanja - zadovoljna sam jer znam da smo najbolji što možemo biti trenutno, ali to ne znači da mislim da je to najbolje i najviše što možemo i na tome radimo svakodnevno.

VEDRAN PETEH CROPIX

Što biste napravili drukčije od samog početka?

- Platila bih tečaj naprednih financija i knjigovodstva. To bi mi značajno olakšalo i skratilo neke muke i frustracije, ali opet - napravili smo najbolje s onim što smo tada imali tako da se ne grizem zbog onoga što je prošlo.

Gdje vidite Moel za pet godina?

- Nikada do sada nisam rekla planove za budućnost javno jer sam uvijek radila u tišini dok stvari nisu spremne za javnost, ali ono što mogu reći su neke želje, a to je da u narednom periodu odemo na neke međunarodne sajmove koje imam na listi, ali i to da opremimo jedan veći međunarodni hotel.