bez brige s Dijanom

‘Kakvi su nam telefoni i laptopi, takve su nam i emocije. Tanke!‘ Zašto se bojimo bliskosti?

Ljudi imaju duboko usađenu potrebu voljeti, pripadati, osjećati, dijeliti, davati. Kada si dokidamo te potrebe mislimo da se štitimo, a zapravo sami sebe ranjavamo.

Potpuno me iznenadilo kada su mi kćeri mojih prijateljica objašnjavale da cure idu van s frendicama, da dečki izlaze isključivo u muškom društvu. Šokiralo me da više nema hodanja i prekidanja, drama i plakanja, ponovnih mirenja. Mladi se druže u muškim ili ženskim grupama, ponekad se vikendom spoje u nekoj konzumaciji muško-ženskog odnosa, a intenzitet tog spajanja ovisi o godinama, prilikama, željama. No, drugo jutro to baš ništa ne znači. Nitko se nikome ne javlja, ne šalje poruke, ne zove u kino, ne kupuje ruže. Prave se da se ništa nije dogodilo.



Postoje naravno frendice, postoje frendovi, ali jako malo ima dečki i cura. Parova. „Zakaj bi hodala s nekim dva mjeseca pa prekidala? Ne da mi se to. Ovako, potiho, potajno vidimo kako pašemo, pa ćemo eventualno jednog dana završiti u nekoj polujavnoj vezi“, objašnjava mi Ana, apsolventica medicine, zgodna mlada žena.

„Što je s pozivom na večeru, što je s nekim pozdravom preko prijatelja, s odlaskom u kino“, pitam kao da sam izašla iz nekog crno bijelog filma.

„Daj se Dijana saberi. Kakvo kino, cvijeće i večere. To su gluposti“, odgovara Ana i umire od smijeha.

image
VEDRAN PETEH/CROPIX


Pričam to našim doktorima. Ne čude se. Ne iznenađuje ih takvo ponašanje.

Objašnjavaju mi kako je danas sve dopušteno osim voljeti i biti ostavljen, željeti nekoga i biti odbačen, osjećati. Danas je nedopušteno osjećati. Sve je brzo, sada i odmah. Sve je površno, plitko i kratko.

Kakvi su nam telefoni i laptopi, takve su nam i emocije. Tanke. Gledam u Hrvoja i genijalna mi se čini ta njegova usporedba.

„Jesmo li nas troje neki dinosauri? Je li došlo vrijeme nekih drugih odnosa koje mi zapravo ne razumijemo“, pitam ih.


image
VEDRAN PETEH/CROPIX


Pojeo nas je materijalizam, površnost, ne imanje vremena. Galopiramo prema odsustvu emocija, a nismo za to spremni. Pune su im ordinacije ljudi ovisnih o lijekovima, drogama, hrani, govore mi. Ljudi imaju duboko usađenu potrebu voljeti, pripadati, osjećati, dijeliti, davati. Kada si dokidamo te potrebe mislimo da se štitimo, a zapravo sami sebe ranjavamo.

Svašta su mi još rekli naši doktori. Poslušajte ih i vi. I onda uzmite par minuta i postavite sebi pitanje kako stojite s vlastitim emocijama.

Šaljite mi vaše odgovore. Mail znate Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Grlim vas do iduće teme.

Linker
29. srpanj 2022 12:19