Strah od pandemije, strah od poskupljenja, strah od starenja, strah od smrti. Živimo u strahu. Priznali to ili ne.
„Mi smo u otporu od promjene. A promjena i njezino prihvaćanje je temelj zdravog života. Negacijom starosti, filerima, mladim ženama, velikim automobilima, živimo jedan neiskren život. Sve navedeno je u redu, ako osvijestimo fazu koja se zove starenje i koja je dio života“, govori nam psihijatar Hrvoje Handl.
Za sebe kaže da nije mlad u duši, niti to želi biti. Ispija ga, kaže, druženje s nezrelim ljudima, nezrelim ženama. Zahvalan je kada je sa ženom nadomak menopauze, jer to ipak nekako podrazumijeva emotivnu zrelost. Pilates trenerica Asja Petersen misli da je starenje, a pogotovo menopauza, još uvijek nepremostivi tabu. Svojedobno joj je jedna televizijska voditeljica povjerila kako lakše nađe sugovornice koje su spremne javno govoriti o silovanju, nego o menopauzi. Asja se dobro nosi sa starenjem, zadovoljna je vlastitom vitalnošću. No, strah od smrti sve je izraženiji.
Pokušavamo izbjeći neugodne osjećaje i neugodne projekcije, objašnjava Hrvoje. Starenje je neugodno, smrt još neugodnija, i na sve načine se trudimo ne govoriti o tome, ne misliti i ne osjećati. Zato pokušavamo nadomjestiti prolaznost. Često to radimo na potpuno krivi i nezreo način. Jako puno energije trošimo kako bismo se obranili od straha i ta borba protiv straha je na različite načine racionalna. "Ajmo se dogovoriti da ne govorimo o starenju", kaže Handl. Možemo li se dogovoriti da ne pričamo o starosti? Ne možemo.