Nakon pandemije, fizičke distance, straha od smrti, potresa, ukrajinske krize, retraumatizacije ratnih rana, bilo je vrijeme da se vratimo esenciji ljudskog života, kontrapunktu thanatosa, toj razarajućoj ljudskoj sili. Pričali smo naravno od ljubavi.
Dva muškarca, dva psihoterapeuta, dva autoriteta u psihijatriji jasno su poručili: od ljubavi nema ništa jače i važnije, romantizirana, sretna, tužna, mala ili velika, ljubav je životna sila bez koje ništa ne bi imalo smisla.
Ljubav i zaljubljenost naravno nisu isto. „Zaljubljenost je najpozitivnija psihoza koja postoji, zaljubljenost je zanos. Projekcija. Mi se zaljubljujemo u ono što smo projecirali u partnera. Što mi želimo da on bude. I kada se probudimo iz tog zanosa, a projekcija pokazuje neko drugo lice, na red dolazi razočaranje“, govori nam dr. Hrvoje Handl. Citira Jorgea Bucaya, poznatog svjetskog psihijatra koji kaže da je zaljubljenost voljeti slično u drugome, a ljubav je biti zaljubljen u razlike.
„Ljubav ima puno lica i sva su dobra, pa čak i kada smo odbijeni i patimo. Ali da bi kroz literaturu i ljudsko iskustvo upoznali doseg i snagu ljubavi svakako preporučujem da se čita Viktora Frankla, austrijskog psihijatra koji je preživio holokaust.On je utemeljitelj logoterapije, koja objašnjava potragu za smislom života kao središnje ljudske motivacijske snage.
On je preživio holokaust, i nikad ga nije napustila ljubav prema sebi, bližnjem, životu, pa čak i svojim mučiteljima“, govori nam dr. Ante Bagarić.
Snaga ljubavi je beskrajna i moćna. I bez nje život ne bi imao nikakav smisao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....