Napretkom mobilnih uređaja i razvojem prednje kamere na istima, selfiji su postali neizostavni dio naših života, međutim onaj dio kojeg svi obožavamo kritizirati i spominjati s podsmjehom. Uvriježeno je mišljenje da su selfieji pokazatelj narcizma te neautentičnosti. Mnogi tvrde da im je draže vidjeti ‘obične‘ fotografije svojih prijatelja, nego njihove selfije. Sve je to dovelo i do novog pojma u psihologiji ‘selfie paradoks‘, kojeg su u svom istraživanju obradile Sarah Diefenbach i Lara Christoforakos, a koje su 2017. postavile pitanje - Zašto ljudi snimaju selfije, ako tvrde da ih ne vole?
Istraživačice su zamolile 238 sudionika (167 žena, 71 muškarac) u dobi od 18 do 63 godine iz Njemačke, Austrije i Švicarske, da ispune online upitnik u kojem su među ostalima opisivali vlastiti odnos prema snimanju selfija, emocije, prezentacijske strategije vlastitih selfija, kao i stav prema istima.
Ispostavilo se da je većina sudionika snimala selfije redovito (najmanje jednom mjesečno). Rezultati su pokazali da pozitivne osjećaje izazivaju dvije vrste selfija - oni u kojima pokazujemo svoje dobre strane tzv. samopromocijski, kao i oni selfiji u kojima se samorazotkrivamo (pokazujemo neku nepoznatu istinu zbog suosjećanja i povezivanja). Isto tako ispitanici su vrlo negativno reagirali na ‘strategiju podcjenjivanja‘ - koji su još nazvali i lovom na komplimente - vjerojatno zato što su selfiji manje kompatibilni s onim što piše ispod slike.
No ono što je najzanimljivije, ljudi su vlastito fotografiranje selfija vidjeli bitno drugačije od onoga što rade drugi. Za svoje selfije vjeruju da su ih snimali kako bi se prezentirali na određen način, a te su slike naravno "autentičnije" i "samoironične" (tj. smiješne i duhovite). Ukratko - kad drugi fotografiraju selfije, to je jadno, ali kad mi to radimo, onda ima opravdanja i super nam je.
Sve u svemu, sudionici gaje negativne osjećaje prema selfijima - smatraju da štete samopouzdanju i doprinose stvaranju iluzornog svijeta.
Ukratko, ljudi uglavnom smatraju da oni, ali ne i drugi, imaju dobre razloge za snimanje selfija, stoga održavaju pozitivno mišljenje o sebi u odnosu na druge (tzv. samoposlužna pristranost). Istraživačice vjeruju da su ljudi ‘slijepi‘ za vlastito snimanje selfija i to im omogućava da se prezentiraju na željeni način. "Čovjek se može ponašati kao narcis, bez da se osjeća kao narcis", napisale su Diefenbach i Christoforakos.
No, stvari nisu uvijek jednostavne kao što se čine. Iako ćemo revne slikače selfija shvaćati kao narcise, čak nekoliko studija ne podupiru tu pretpostavku. Kao i u brojnim drugim stvarima ljudi će olako osuditi druge, a obilato se poslužiti izgovorima kako bi opravdali svoja ponašanja, možda bi bolji pristup bio da se snimanje selfija jednostavno prihvati kao nova norma, jer kako god okrenuli, ostat će još dugo u našim životima.