Platnene torbe ovog su ljeta veliki hit jer su praktične, ekološki održive, lagane i perive. Možete ih nositi na plažu, u kupnju ili šetnju gradom, a poruka ili potpis na torbi mnogo govore o osobnom stilu onog koji je nosi. Zato smo vam u nadolazećem broju Glorije pripremili pravu poslasticu - uz omiljeni magazin moći ćete za 49 kuna kupiti jednu od tri torbe različitog dizajna koji je osmislio naš poznati umjetnik, florist i dizajner interijera Saša Šekoranja.
Skice za tipične mediteranske motive - granu koralja, morske zvijezde i meduze - izradio je u svojoj kući za odmor u blizini istarskog sela Sveti Lovreč, koja je njegovo omiljeno utočište i mjesto za druženje s prijateljima.
"Kad sam prije tri godine kupio tu kuću u ruševnom stanju, imao sam ideju da ću ovdje provoditi ljetne dane. Na kraju sam se toliko zaljubio u nju i ovaj kraj da u Istri provodim gotovo svaki vikend te veliki dio ljeta i zime. Kao da se moj život podijelio u dva dijela - mirni, u kojem mi naviru ideje i zamisli u Svetom Lovreču, i brzi, u kojem ih realiziram u Zagrebu. Zato su skice za Glorijine torbe nastale u Istri, dok sam u daljini gledao more, koje je od moje kuće udaljeno pet-šest kilometara. Platnene torbe i sam nosim cijelo ljeto, a u njih obično strpam ključeve, mobitel i novčanik", otkriva Saša Šekoranja.
U više stoljeća staroj kamenoj dvokatnici od 250 četvornih metara svi se prostori međusobno isprepleću pa je idealna za druženja i zabave. Artističku crtu daju joj brojne Sašine slike po zidovima na temu seoskog života i prirode. Ipak, nit vodilja pri uređenju bila mu je da sve bude jednostavno, funkcionalno i lako za održavanje.
"Zato sam na zidove stavio prirodnu žbuku, koja se ne treba bojati, a na pod kamene kocke iz jedne stare crkve, na kojima se uopće ne vidi prašina. Oko kuće je šljunak, jer da je trava, trebalo bi neprestano kositi. Namještaj sam donosio s raznih putovanja po svijetu i kupovao kolekcionarske primjerke na aukcijama. Kad god odem na put, kupim nešto za tu kuću", kaže Saša, koji je svoj istarski dom restaurirao šest mjeseci, koristeći pritom prirodne materijale obrađene na tradicionalan način. Primjerice, kamin je napravljen od kamena izvađenog iz vrta, koji je posebno impresivan jer ima bazen okružen visokim čempresima dopremljenim iz Toskane. Saši je upravo taj vrt najdraže mjesto na imanju.
"To je moj kutak u kojem nalazim radost i mir. Vrt na mene djeluje meditativno, uživam šetajući njime i gledajući bujanje zelenila. Fasciniran sam svaki put kad vidim promjene koje se na biljkama događaju iz tjedna u tjedan. Na početku, kad sam kupio kuću, tu su bile samo dvije stare murve, a danas cijeli vrt miriše na jasmin, smilje, lavandu, kadulju, ružmarin...", kaže Šekoranja.
Dodatni efekt daju mu antikni kameni stupovi i golemi ćupovi razmješteni oko bazena, zbog kojih vrt izgleda poput teatarske pozornice.
"I kad sam na odmoru, ne mirujem. Takve sam prirode: stalno imam potrebu nešto raditi, a najdraži su mi poslovi u vrtu. Opušta me kopanje, presađivanje, šišanje grmlja... Iako ovdje nema mnogo događanja, nikada mi nije dosadno. Užitak je popiti kavu sa susjedima, kuhati i družiti se s prijateljima iz Zagreba, od kojih mnogi imaju kuće blizu moje. Posebno mi je drago kad dođe moja mama Lili, koja također obožava kuhati, i otac Boris, jer ovdje imamo vremena za kvalitetno druženje. Trebam reći i da je tijekom prošlogodišnje karantene ova kuća bila moj spas", govori Šekoranja.
Tijekom lanjske karantene ova kuća je bila moj spas, kaže Saša Šekoranja.
Gosti obično odsjedaju u manjoj kući, koja se nalazi odmah pokraj glavne, a nekoć je služila kao staja. Dok u glavnoj dominira bijela boja u kombinaciji s neutralnim nijansama, gostinjska kuća je sva u puderastoružičastoj.
"Ta me boja podsjeća na istarsku zemlju, koju sam u protekle tri godine toliko zavolio", kaže Saša Šekoranja.