U atelijeru Etnografskog muzeja u Ljubljani slovenski kreativac Vid Polončič (35) stvara keramičke kalupe za torte, posude, tanjure, vrčeve, vaze... Većinu života bavio se glazbom svirajući i pjevajući, a prije deset godina u svoju je lepezu umjetničkih interesa dodao i obradu gline te učio od majstora zanata - akademske kiparice Eve Peterson Lenassi te od Štefana Zelka iz Prekmurja, jednog od rijetkih mjesta gdje se još njeguje tradicionalno slovensko lončarstvo.
Vid u ljubljanskom Etnografskom muzeju i sam jednom tjedno vodi radionice, a jednu takvu održat će u lipnju - u uvali Stončica na otoku Visu. Ondje će njegovi polaznici, od 19. do 27. lipnja, moći naučiti sve korake na kolu, s naglaskom na tehnike koje potječu iz slovenske tradicije.
- Moja prijateljica Sara Zaninović ondje živi već pet godina, a lani sam je prvi put posjetio i spontano ponio sa sobom vreteno za glinu. Tako se i stvorila ideja o radionici - govori Vid koji je osmislio idealni radni tempo za vrijeme trajanja devetodnevnog boravka na Visu. Poslije doručka počinje jednoipolsatna radionica, a nakon kupanja i ručka uz domaću hranu i čašu vina kreće i drugi dio keramičarskih aktivnosti te večernje opuštanje.
U planu je i jednodnevni izlet, uključen u cijenu "ulaznice" od 1380 eura - uz radionice na otvorenom ili na natkrivenoj terasi, smještaj i tri obroka dnevno.
- Dug je proces učenja i izrade, a glina je nepredvidljiva i svaki dan o njoj otkrivam nove stvari. Potrebno je oko tri tjedna za izradu jednog predmeta: prvo ga oblikujem na lončarskom vretenu, a nakon sušenja peče se na tisuću stupnjeva, hladi i glazira pa ponovno peče - objašnjava Vid, koji se u glinu zaljubio kao dijete, kad je s osobitim zanimanjem gledao oca, kipara Petera Polončiča Ruparčiča, kako stvara apstraktne radove.
Svoj prvi keramički tanjurić i dalje čuva, a njegovi su proizvodi, čija je cijena oko sto eura, unikatni te ih radi isključivo po narudžbi. Inspiraciju pak crpi iz bogatstva slovenske lončarske tradicije koju interpretira na moderan način.