Nakon petnaest godina provedenih u korporativnom svijetu, Mirjana Mandić odlučila je zamijeniti sastanke, rokove i poslovni tempo za miris gline, tišinu studija i slobodu stvaranja. Danas, iz svog zagrebačkog studija MMceramics, oblikuje jedinstvene keramičke objekte koji spajaju skulpturalnost, emociju i osobni potpis
"Dani su mi bili ispunjeni sastancima, mailovima, rokovima i stalnim donošenjem odluka. Voljela sam takvu dinamiku i izazove koje je posao donosio, taj kontrolirani kaos dugo mi je odgovarao. Danas mi svakodnevica izgleda potpuno drugačije. I dalje radim puno, ali na sasvim drugačiji način. Moj dan određuju faze kroz koje prolazi svaki predmet koji izrađujem. Najveći dio vremena provodim u studiju, a ono što mi danas najviše znači jest činjenica da mogu sama organizirati svoje vrijeme i biti više uz obitelj. Osjećam da između poslovnog i privatnog života postoji ravnoteža i upravo je to jedna od najvećih vrijednosti ove promjene", govori Mirjana Mandić (41), Zagrepčanka koja je ostavila siguran posao u korporaciji i posvetila se izradi keramike. Nakon diplome na Ekonomskom fakultetu karijeru je petnaest godina gradila u struci, sve do menadžerskih pozicija, a kada je dala otkaz nije imala razrađen plan B. Mjesecima se pitala je li donijela ispravnu odluku, a danas je sretna što nije dopustila da njezini strahovi budu glasniji od želje da pokuša.
Prvi susret s glinom dogodio se sasvim spontano, u razdoblju kada je još uvijek bila dio korporativnog svijeta, ali je već počela razmišljati o novom životnom poglavlju. Nekoliko mjeseci prije odlaska iz tvrtke, na nagovor prijateljice, otišla je na svoju prvu radionicu keramike – bez velikih očekivanja i bez ideje da će taj trenutak označiti početak potpuno novog puta. U dodiru s glinom otkrila je osjećaj koji joj je do tada bio potpuno nepoznat – prirodnu povezanost s materijalom i zadovoljstvo stvaranja vlastitim rukama. Taj mali kreativni iskorak ubrzo je prerastao u ozbiljnije istraživanje. Upisala je tečaj keramike, a sljedećih nekoliko mjeseci posvetila je učenju, eksperimentiranju i pronalaženju vlastitog izraza.
"Tada sam prvi put osjetila koliko mi glina prirodno odgovara pod rukama. Bio je to osjećaj koji nisam očekivala i tada sam prvi put pomislila da bi keramika mogla biti nešto više od hobija. Upravo kroz taj proces otkrila sam da mi najviše odgovara handbuilding, tehnika koju i danas koristim u većini svojih radova. U keramici iskustvo jest važno, ali nije jedino mjerilo vrijednosti rada. Umjetnost je vrlo osobna i ljudi će se povezati s onim što stvarate ili neće", govori Mirjana.
Njezin studio MMceramics u lipnju je obilježio godinu dana poslovanja, a iz njega su izašli dekorativni keramički predmeti koji su uljepšali mnoge prostore.
"Izrađujem skulpturalne forme od gline na metalnim postoljima, poput kolekcija Ensō i Tori, zatim vaze iz kolekcije Kiyo te skulpturalne vaze Onna inspirirane obrisima ženskog tijela. Svaka kolekcija nosi naziv iz japanskog jezika, što nije bilo unaprijed planirano, nego se prirodno nametnulo kao poveznica između svih mojih radova. Privlače me značenja tih riječi jer na lijep način odražavaju ideju i osjećaj koji želim prenijeti kroz svaku kolekciju. Sretna sam što je velik broj mojih radova već pronašao svoje mjesto u nečijem prostoru, a surađujem i s hotelima, wellness centrima, uredima i drugim poslovnim prostorima. Iako danas puno sigurnije pristupam oblikovanju nego na samom početku, i dalje mi se dogodi da neki komad ne preživi cijeli proces. Keramika je nepredvidiv materijal i upravo je to dio njezine čari", objašnjava.
Većinu radova izrađuje ručno tehnikom handbuildinga. Kod pojedinih predmeta koristi i kalupe, ali svaki rad prolazi kroz ručnu doradu i oblikovanje, zbog čega nijedan predmet nije potpuno isti. Vrijeme izrade ovisi o samom predmetu, ali jedna vaza, primjerice, od početka do kraja prolazi kroz barem dva tjedna rada. Iako samo oblikovanje traje nekoliko sati, nakon toga slijedi polagano sušenje, prvo pečenje, a zatim, ovisno o predmetu, glaziranje i završno pečenje na temperaturama višim od 1200 °C.
"Većinu svojih dekorativnih radova ne glaziram jer volim sačuvati prirodan osjećaj i karakter gline. Moje vaze nisu zamišljene kao klasične vaze za svježe cvijeće, nego kao dekorativni objekti koji jednako dobro funkcioniraju i bez cvijeća. Glazuru zato koristim prvenstveno na uporabnim predmetima, gdje osim estetske ima i svoju funkcionalnu ulogu", objašnjava.
I danas se sjeća straha koji je osjećala kada je napuštala posao, ali uz sebe je imala obitelj – supruga, djecu i roditelje koji su joj bili vjetar u leđa. Danas najveći dio dana provodi u studiju – oblikujući, bruseći, pripremajući radove za peć ili glazirajući uporabne predmete.
"Glini me najviše privuklo to što je ne možete kontrolirati do kraja. Možete imati jasnu ideju i voditi proces, ali ona uvijek zadrži dio svoje prirode. Upravo u tome vidim njezinu ljepotu. Volim što je glina iskren materijal. Svaki dodir ostavlja trag, svaki komad nosi male razlike koje ga čine jedinstvenim. Nema dva potpuno ista predmeta i upravo me ta nepredvidivost iznova inspirira. Možda je upravo zato toliko volim – nikada nemam osjećaj da samo izrađujem predmet, nego da ga zajedno oblikujemo", priča nam.
Danas shvaća kako najveća promjena nije bila poslovna, već promjena nje same.
"Godinama sam navikla planirati, organizirati i imati kontrolu nad svakim korakom. Keramika mi je pokazala da ne moram kontrolirati svaki ishod kako bi rezultat bio lijep. Danas uspjeh više ne mjerim samo poslovnim rezultatima, nego i načinom na koji živim svoj život", zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....