BILJKOLJUPKA
Martina Tuta o majčinstvu, teškim životnim trenucima i uspjehu: "Naučila sam prihvatiti ono što ne mogu kontrolirati"
Promijenila je 37 poslova, živjela i radila u inozemstvu, a onda je iz ljubavi prema ljekovitom bilju stvorila Biljkoljupku. Martina Tuta govori o poduzetničkim počecima, majčinstvu, životnim gubicima i novim počecima te o tome zašto je danas važnije nego ikad slušati sebe
Kada je 2020. ostala bez posla, Martina Tuta nije ni slutila da će iz njezine ljubavi prema ljekovitom bilju nastati Biljkoljupka, danas prepoznatljiv domaći brend prirodne kozmetike. Odrasla je u poduzetničkoj obitelji, a prva znanja o biljkama stekla je još u djetinjstvu, provodeći vrijeme s bakom i djedom u prirodi. Studirala je novinarstvo i ekonomiju, živjela u Italiji i Americi te promijenila čak 37 poslova prije nego što je pronašla ono što je istinski ispunjava.
Šest godina poslije Biljkoljupka nudi prirodnu kozmetiku i biljne pripravke za žene u različitim životnim fazama, od proizvoda za intimnu njegu i često rasprodanih tinktura do nove linije za lice Face It, koja je i povod našem razgovoru. Među prepoznatljivim proizvodima je i Vulvalicious, a svi proizvodi nastaju u laboratoriju u Zagrebu. Martina, kojoj je u poslu partner i suprug, priprema i veliki rebranding te širenje na strana tržišta. No iza poduzetničkog uspjeha stoji i osobna priča obilježena teškim gubitkom, izazovima majčinstva i iskustvima koja su joj promijenila pogled na život.
Kada ste 2020. ostali bez posla, niste ni slutili da će se iz ljubavi prema biljkama razviti ozbiljan posao. Kako su izgledali ti prvi koraci?
- Sve je krenulo spontano, u razdoblju kada sam ostala bez posla i odlučila se intenzivnije posvetiti onome što me oduvijek zanimalo, prirodi i ljekovitom bilju. Upisala sam edukaciju o ljekovitom bilju, ponajprije iz osobne znatiželje, bez ikakve ideje da bi to jednog dana mogao postati moj posao. Počela sam istraživati, učiti i eksperimentirati, a zatim i izrađivati prve proizvode za sebe i bliske ljude.
Brzo su me prijateljice počele tražiti da nešto napravim i za njih, a interes se počeo širiti. Sve se razvijalo organski, bez velikih planova i očekivanja. U tom trenutku uopće nisam razmišljala o pokretanju brenda niti sam osjećala strah od neuspjeha. Bila sam toliko zaokupljena učenjem, otkrivanjem mogućnosti biljaka i željom da to znanje podijelim s drugima da za strah jednostavno nije bilo mjesta. Nisam krenula s idejom da stvorim brend, već je on nastao kao prirodan nastavak moje ljubavi prema tome što radim.
Sjećate li se prvih narudžbi i kupaca? Kakav je bio osjećaj kada ste shvatili da ljudi žele kupovati ono što stvarate?
- Sjećam se prvih narudžbi koje su stizale preko Facebooka, dok još nisam imala ni webshop. Svaka me iskreno oduševljavala! Bilo mi je gotovo nevjerojatno da netko želi izdvojiti svoj novac za nešto što sam ja stvorila, a taj osjećaj zahvalnosti imam i danas. Posebno mi je drago što su mnoge žene koje su me podržale na samom početku još uvijek tu. Neke su mi u međuvremenu postale prijateljice, zajedno smo prolazile kroz različite životne trenutke i naše su se priče ispreplele daleko izvan odnosa brenda i kupca.
Kada danas pogledam koliko smo narasli, najviše me veseli što smo uspjeli zadržati taj osobni odnos sa ženama koje nam vjeruju. I dalje osobno odgovaram na njihove poruke, dijelim ono što se događa iza kulisa i inzistiram na kvaliteti bez kompromisa. To su stvari koje su mi bile važne prvog dana i od kojih ne želim odustati, bez obzira na to koliko brend naraste.
Nova linija Face It označava iskorak Biljkoljupke u njegu lica. Kako je nastala i što ste njome željeli ponuditi ženama?
- Klijentice su me dugo tražile proizvode za njegu lica, ali nisam željela napraviti samo još jednu kremu ili serum. Htjela sam stvoriti nešto posebno, proizvode u kojima će svaki sastojak i formulacija imati svoju svrhu. Naziv Face It ima i simbolično značenje. Osim što se odnosi na njegu lica, poziva nas da se suočimo sa svime što nam život donosi, sa svim njegovim lijepim i izazovnim stranama. Razvoj je bio dug i zahtjevan, a posebno sam ponosna na SHIFT kremu, čija se tekstura prilagođava temperaturi. U toplijim uvjetima postaje laganija, a u hladnijima bogatija i kremastija te je namijenjena prvenstveno osjetljivoj i reaktivnoj koži. Vjerujem da smo stvorili liniju koja pokazuje koliko daleko prirodna kozmetika može otići kada se spoji sa znanošću i inovacijama.
Koliko ste i sami zahtjevni kada je riječ o njezi kože? Primjećujete li da su i žene danas sve osvještenije kada je riječ o proizvodima koje koriste?
- Jako sam zahtjevna, priznajem! (smijeh) Imam osjetljivu kožu i oči, pa sam tijekom godina isprobala zaista mnogo proizvoda koji mi nisu odgovarali. Neki su mi isušivali kožu, drugi izazivali peckanje očiju, a često bih pronašla kremu koja mi savršeno odgovara ljeti, ali je zimi jednostavno preslaba, ili obrnuto. Upravo me to motiviralo da razvijem proizvode koji će odgovoriti na potrebe slične mojima.
S druge strane, nisam pobornica kompliciranih rutina s deset koraka. Vjerujem da je puno važnije imati nekoliko kvalitetnih, pažljivo formuliranih proizvoda koje ćemo redovito koristiti.
Žene danas puno bolje poznaju svoju kožu i znaju što žele od proizvoda koje koriste. Sve se više govori o važnosti hidratacije, očuvanja kožne barijere i ciljane njege, a i sama primjećujem da naše klijentice sve češće dolaze s vrlo konkretnim pitanjima i potrebama. To je sjajno jer nas potiče da stalno učimo, razvijamo nove proizvode i usavršavamo postojeće.
Vaše tinkture često su rasprodane, a poznato je koliko vam je važan odnos prema biljkama. Koja vam je biljka posebno draga i koliko je danas izazovno pratiti potražnju?
- Kada bih morala izdvojiti jednu biljku, to bi svakako bila vrkuta. Vrkuta se stoljećima smatra jednom od najvažnijih biljaka za žene, a i sama sam je koristila u obliku tinkture. Posebno mi je zanimljiva njezina povezanost s alkemijom, što otkriva i njezin latinski naziv Alchemilla vulgaris. Ta kombinacija prirodne ljepote, povijesti i gotovo mistične simbolike iznimno me privlači.
Naše tinkture zaista su često rasprodane, ali to je dijelom svjesna odluka. I dalje ih proizvodimo u malim serijama, u izvrsno opremljenom laboratoriju u Zagrebu, baš kao i sve ostale proizvode. Surađujemo s lokalnim uzgajivačima i beračima, a posebno pazimo na podrijetlo bilja i održivost njegova prikupljanja. Neke biljke jednostavno nisu dostupne u neograničenim količinama i ne želimo poticati njihovo pretjerano iskorištavanje samo zato da bismo zadovoljili potražnju. Naravno da bismo voljeli da su tinkture uvijek dostupne, ali ne pod cijenu kompromisa u kvaliteti ili održivosti.
U poslu vam je partner i suprug. Kako ste podijelili odgovornosti i koliko je izazovno istodobno biti bračni i poslovni partneri?
- Suprug je uz mene od samih početaka. U početku je pomagao u svemu, pa i u fizički zahtjevnim poslovima poput branja bilja. To možda zvuči romantično, ali kada usred ljeta na 35 stupnjeva berete biljke na suncu, romantika brzo nestane! (smijeh)
S vremenom su se naše uloge prirodno iskristalizirale. On je danas zadužen za logistiku, administraciju i financije, dok sam ja više posvećena razvoju proizvoda, kreativnom dijelu posla, edukacijama i komunikaciji sa ženama koje nas prate. Naravno, nije uvijek jednostavno biti istovremeno bračni i poslovni partner. Najveći je izazov odvojiti privatno od poslovnog, jer se jedno neminovno prelijeva u drugo. S druge strane, neprocjenjivo je imati uz sebe nekoga tko potpuno razumije što prolazite, koliko vam posao znači i zašto mu ponekad morate posvetiti toliko vremena.
Biljkoljupku očekuje veliki rebranding, ali i izlazak na strana tržišta. Kakvi su vam planovi za sljedeće razdoblje?
- Pred nama je vrlo uzbudljivo razdoblje! Trenutačno smo usred velikog rebrandinga, koji je došao kao prirodan nastavak razvoja brenda i potrebe da sve ono što danas jesmo dobije i odgovarajući vizualni i komunikacijski identitet. Okružili smo se sjajnim stručnjacima iz područja dizajna, strategije i komunikacija, a u cijeli proces ulažemo puno vremena, energije i financijskih sredstava.
Jedna od novih mogućnosti svakako je izlazak na strana tržišta, pri čemu nam je prvi korak Slovenija, gdje već imamo lijepu bazu kupaca. No ne želimo ništa raditi na brzinu, nego promišljeno, tržište po tržište, uz puno istraživanja i pripreme. Paralelno planiramo širiti i asortiman, uvijek osluškujući potrebe žena u različitim životnim fazama. Već eksperimentiramo s nekim novim proizvodima i jako me veseli vidjeti kako će ih žene prihvatiti.
Uz poslovne uspjehe, prošli ste i kroz iznimno teška osobna iskustva. Izgubili ste sina u 23. tjednu trudnoće. Koliko vam je bilo teško o tome javno govoriti?
- Gubitak sina najteže je iskustvo kroz koje sam prošla i nešto što me zauvijek promijenilo. Dugo nisam mogla govoriti o tome, čak ni s najbližim ljudima. Danas razumijem da je to bio moj način da se zaštitim od boli s kojom se tada nisam znala nositi.
Veliku ulogu u mom oporavku imala je psihoterapija, koja mi je pomogla da postupno dođem u kontakt s potisnutim emocijama. Bio je to dug i težak proces, ali i iskustvo koje je promijenilo moj pogled na sebe, druge ljude i život općenito. Toliko me zainteresirala njezina snaga da sam se odlučila i sama educirati u području integrativne psihoterapije.
S vremenom sam naučila da prihvaćanje gubitka ne znači zaborav niti prestanak tuge. Moj sin i dalje je dio mog života i važno mi je da o njemu mogu govoriti, da ima svoje mjesto u našoj obitelji. Ne mislim da nas teška iskustva nužno čine snažnijima, ali vjerujem da nas mogu duboko promijeniti i naučiti koliko je važno biti prisutan i iskren prema sebi.
Nakon tog gubitka uslijedila je još jedna zahtjevna trudnoća. Sina Oskara rodili ste u 26. tjednu, s tek 750 grama. Kako vas je to iskustvo promijenilo kao majku?
- Razdoblje nakon poroda bilo je jedno od najtežih u mom životu. Umjesto bezbrižnih prvih mjeseci s djetetom, suočila sam se s velikom neizvjesnošću, strahom i osjećajem bespomoćnosti. U trenutku kada je najteže razdoblje naizgled bilo iza nas, suočila sam se i s postporođajnom depresijom. Čak i kada su liječnici govorili da se Oskar dobro razvija, meni je bilo teško u to potpuno povjerovati. Posebno su izazovne bile prve tri godine, tijekom kojih još nismo mogli sa sigurnošću znati hoće li se pojaviti razvojne poteškoće. Trebalo mi je vremena da naučim razlikovati stvarnu brigu od straha koji sam nosila iz prethodnih iskustava. Možda je upravo to bila moja najveća lekcija, prihvatiti da ne mogu sve predvidjeti ni kontrolirati i dopustiti si da budem prisutna u trenutku.
Pokrenuli ste i podcast „Vulva je wow”, u kojem otvarate teme o kojima se često šuti. Što vam znače poruke žena koje s vama dijele svoja iskustva?
- Tijekom godina javile su mi se brojne žene i podijelile sa mnom vrlo osobne, često i intimne životne priče. Nevjerojatno mi je koliko se bliskosti i povjerenja može razviti među ljudima koji se zapravo nikada nisu upoznali. Podcast je nastao iz želje da otvorim prostor za razgovore o temama koje su mi osobno važne, a o kojima se često ne govori dovoljno otvoreno. Važno mi je da svi razgovori budu iskreni, bez uljepšavanja. Posebno me veseli kada mi se nakon neke epizode jave žene koje su se prepoznale u priči ili su zahvaljujući njoj osjetile da nisu same. Ako nečija priča barem jednoj ženi pomogne da se osjeti viđenom, shvaćenom ili manje usamljenom, vjerujem da je vrijedilo otvoriti i najteže teme.
Kada ne radite, kako najradije provodite vrijeme? Uspijevate li se uopće isključiti iz posla?
- Kada ne radim, najčešće razmišljam o poslu! (smijeh) Ideje mi stalno dolaze i teško mi je potpuno se isključiti jer ono što radim nije samo posao, nego velika životna strast. S vremenom sam shvatila da moram svjesno stvarati prostor za sebe, obitelj i vlastito zdravlje. Posljednjih godinu dana posebno radim na tome da usporim. Prakticiramo i obiteljski digitalni detoks, kada se potpuno odmaknemo od ekrana i posvetimo jedni drugima. A priroda je i dalje moj prvi izbor za opuštanje. Volim plivati i brati šparoge, što je za mene gotovo meditativno iskustvo. Dok tražiš šparoge, moraš biti potpuno prisutan, gledati gdje staješ i primjećivati detalje oko sebe.
Nakon svega što ste prošli, koliko su vam se promijenili životni prioriteti? Što vam je danas najvažnije?
- Mislim da se moji životni prioriteti nisu toliko promijenili. I dalje me pokreću znatiželja, kreativnost i ljubav prema onome što radim. Ono što se zaista promijenilo jest moj odnos prema sebi. Godinama sam, zbog različitih životnih iskustava i trauma, živjela uglavnom „od vrata prema gore”. Bila sam usmjerena na razum, postignuća, istraživanje i dokazivanje, često više drugima nego sebi. Kroz psihoterapijski rad postupno sam se ponovno povezala sa svojim tijelom, emocijama i intuicijom, dijelovima sebe koje sam dugo zanemarivala. Danas puno više slušam sebe, pa i one naizgled male signale koje nam tijelo šalje. Možda to izvana ne izgleda kao neka velika životna promjena, ali za mene je ogromna. Danas mi je najvažnije živjeti svoj život svjesno, umjesto samo juriti kroz njega.