NEW YORK - Još otkako je 1960-ih dio New Yorka južno od ulice Houston službeno dobio ime SoHo kao skraćenicu izraza South of Houston Street (južno od ulice Houston), akronimi su postali vrlo popularan način za brendiranje njujorških kvartova.
TriBeCa je akronim od “Triangle Below Canal Street” (trokut ispod ulice Canal). NoLIta je akronim od North of Little Italy (sjeverno od Male Italije). DUMBO u Brooklynu nastao je od prvih slova izraza “Down Under the Manhattan Bridge Overpass” (dolje ispod nadvožnjaka mosta Manhattan - da je po hrvatskom, kvart bi se mogao zvati akronimom DINaMMo).
Novi imidž i novo ime
Najnoviji njujorški kvart u nastajanju/brandiranju je NoMad, dio grada sjeverno od parka Madison (otud i ime: North of Madison Square Park). U središtu tog procesa “kvartifikacije” nalazi se jedan hotel kojeg je sa svojim partnerima izgradio Ivica Sarić, Njujorčanin hrvatskih korijena, jedan od najboljih hotelskih developera u gradu.
- U početku su se svi smijali na spomen lokacije. Sada svi pričaju o nama - kaže Ivica Sarić.
Lokacija - križanje 28. ulice i Broadwaya - neobična je za jedan “hip” hotel jer su okolne ulice poznate po neurednim buticima koji prodaju lažne parfeme, sumnjivo zlato i krivotvorene robne marke. Sudeći po trgovinama, ovaj dio New Yorka podsjeća na Bangalore više nego na Broadway. Ali, zahvaljujući upravo Ace hotelu, koji je u godinu dana postao mjesto o kojem svi pričaju, taj dio grada dobio je novi imidž, novo ime NoMad i nove prolaznike koji dolaze u Aceov restoran ili užasno popularan bar u lobbyju. Svi njujorški mediji, od New York Timesa do New York Magazinea, od GQ-a do Vanity Faira, pišu o Ace Hotelu. Wall Street Journal citira Kena Friedmana, poznatog njujorškog vlasnika restorana koji je s poslovnom partnericom i kuharicom April Bloomfield u Aceu otvorio restoran Breslin:
Znaju kako spavati cool
- Mislili smo da bi bilo zabavno doći u ovaj ludi kvart s ilegalnim indijskim zlatarnama i parfumerijama. Nismo znali da će križanje Broadwaya i Dvadesetdevete postati novi veliki fenomen...
Ivica Sarić s dvojicom poslovnih partnera osmislio je projekt, izgradio hotel i pronašao ljude koji će ga voditi. Za menadžere hotela pronašao je vlasnike malog, ali vrlo atraktivnog hotelskog branda Ace Hotel. To su ljudi koji imaju talenta da od svojih hotela učine cool mjesto za spavanje, zabavu i kulturu. Njihov hotel u Portlandu New York Times proglasio je “najoriginalnijim novim hotelom u Americi”.
Za menadžere restorana pronašao je Friedmana i Bloomfield koji su ugled stekli restoranom Spotted Pig u West Villageu (gdje im je Jay Z suvlasnik i, zajedno s Beyonce, redoviti gost).
Kavanu u lobbyju i uličnom lokalu dobili su Stumpton Coffee, ugledni proizvođači kave iz Portlanda i Seattlea kojima je Ace Hotel postao prva lokacija koju vode u New Yorku. Prije svega toga, Ivica Sarić je za dizajn hotela angažirao poznatu arhitektonsku kuću Roman and Williams Buildings and Interiors, čiji su vlasnici Robin Standefer i Stephen Alesch radili niz hotela, rezidencija i noćnih klubova po New Yorku, ali i privatnih kuća nekih hollywoodskih zvijezda kao što su Ben Stiller, Kate Hudson i Gwyneth Paltrow. S tim je arhitektima Sarić već radio na drugim hotelima u čijem je nastajanju sudjelovao u svojoj karijeri.
Nama je to teško zamislivo
Ali ovaj projekt izgradnje Ace Hotela za njega je bio poseban ne samo zato što je riječ o neobičnoj lokaciji, nego i zato što je to prvi veliki projekt u kojem Sarić sudjeluje samostalno, kao partner u firmi-investitoru. Dvadesetak godina proveo je radeći za druge hotelske developere i gradio hotele kao što su Mandarin Oriental u Time Warner Centru na uglu Broadwaya i Central Parka, W na Union Squareu ili nekoliko čuvenih hotela koje potpisuje Andre Balazs kao što su The Standard i QT (hotel na Times Squareu koji u lobbyju umjesto velike recepcije i fotelja ima - bazen s tribinama)...
U Hrvatskoj je to možda teško zamisliti jer se kod nas ozbiljan hotel gradi svakih 50 godina (a i to uz velike otpore), ali u Americi i u New Yorku posao hotelskog developera je dinamičan, kreativan i unosan. - Sjećam se razdoblja kad sam u 14 mjeseci radio na početku gradnje ili otvaranju četiri hotela: Raleigh i The Standard u Miamiju te QT i The Standard u New Yorku - govori Sarić.
Firme koje razviju hotel ubrzo ga prodaju kao gotov proizvod i idu dalje. Njihov je posao da pronađu lokaciju, način financiranja, arhitekte, graditelje, menadžere koji će hotel voditi jednom kad otvori vrata i - ako se sve to pokaže pametnim i dobro uhodanim - lako će ga prodati. Na dinamičnom tržištu posao hotelskog developera idealan je za poduzetne ljude koji vole arhitekturu i dizajn, dobru hranu i slatki život putnika.
Nije čudo da je Bono često tu
U tom poslu Ivica Sarić je od 1990. godine. On je rođen u New Yorku, ali njegovi roditelji došli su 1956. iz sela Nijemci blizu Vinkovaca. I po mjestu rođenja i po odrastanju i školovanju Ivica je Amerikanac (ljudi ga najčešće i zovu John Sarik), ali po imenu, po obiteljskom odgoju i po jeziku on je ipak snažno povezan s Hrvatskom. Nije slučajnost da je na uređenju hotela Ace bilo angažirano puno obrtničkih i građevinskih tvrtki čiji su vlasnici Hrvati, uglavnom iz Astorije i Queensa...
Ace Hotel nalazi se u staroj stambenoj zgradi sagrađenoj 1904. godine. Uređenje hotela stajalo je oko 140 milijuna dolara, od čega je oko 14 milijuna dolara otišlo na otkup stanova. Ukupno su u zgradi bila 383 stana i investitori su naišli na sličan problem kao i Horvatinčić u Varšavskoj - nisu svi stanari željeli prodati svoje stanove.
Od 383 stana čak 160 bili su stanovi bez kupaonice (štakornjaci, reklo bi se), ali stanari, 44 od ta 383 stana, odnosno 12 od tih 160 bez kupaonice, odbili su prodati stanove iako im je Sarić nudio vrlo dobru cijenu.
- To je bio najteži dio projekta, što smo morali uređivati hotel okolo njihovih stanova. Jednostavno nisu ni po koju cijenu željeli iseliti. Ali, hotel je sad gotov i naša ponuda da otkupimo njihove stanove više nije na stolu - objašnjava Sarić.
U Ace Hotelu sada je uređeno 268 soba, koje su tako pomno dizajnirane da se gost osjeća kao da ima svoj drugi dom u New Yorku. Kao mali rock ‘n’ roll detalj, u sobama se nalaze Gibson gitare i stari gramofoni s pločama. Nije ni čudo da Bono i Michael Stipe navraćaju u hotel...
Ali čovjek ne mora odsjesti u sobama da bi osjetio taj boemski šik Ace Hotela - to iskustvo dobit će i u lobbyju. Za razliku od tipičnog hotelskog lobbyja, predvorje Ace Hotela poziva na druženje, zapravo preklinje svakog slučajnog prolaznika da zastane i provede u njemu neko vrijeme. Gotovo sav namještaj je polovan. Internet je besplatan.
Sljedeća velika stvar
Strop je visok 5,5 metara i drže ga debeli bijeli stupovi. Iz nekog laboratorija dovučeni su radni stolovi koji, poredani jedan do drugog, izgledaju kao da je dio neke stare studentske biblioteke preseljen u hotel. U ostatku lobbyja gosti su zavaljeni u duboke naslonjače. Čitav prostor ima jednu društvenu atmosferu - da je New York izmislio moderne mjesne zajednice, one bi vjerojatno ovako izgledale.
Već više od jednog desetljeća veliki trend u hotelskom biznisu su tzv. boutique hoteli. Ali, ako će njujorški Ace Hotel imati utjecaja na hotelski biznis kao što ima na preobražaj kvarta u kojem se nalazi onda je “anti-boutique” sljedeća velika stvar u hotelima.
Kriza je svima srušila cijene
U dvadeset godina bavljenja razvijanjem hotela, Ivica Sarić postao je majstor tog biznisa. Dok razgovaramo u lobbyju Ace Hotela, spremno pokazuje tablice s brojkama. Zanimljivo je vidjeti i ekonomsku stranu jednog ovakvog cool hotela.
- U travnju smo imali popunjenost 88 posto s prosječnom cijenom sobe od 220 dolara. U godinu dana, koliko poslujemo, radimo s popunjenošću od 73 posto, a prosječna cijena po sobi je 210 dolara. Prije tri gdoine, kad sam radio projekcije, očekivali smo prosječnu cijenu od 300 , ali recesija je srušila cijene noćenja u svim hotelima u New Yorku. U godinu dana ADR (average daily roomrate) pao je za 40 posto. Ono što nas spašava su povoljne kamate od 3 posto, koliko smo dobili prilikom zaduživanja - govori Sarić.
Kao pravi financijaš, što hotelski developeri u osnovi i jesu, Sarić objašnjava financijsku konstrukciju investicije. Pretvaranje stare stambene zgrade u hotel stajalo je 140 milijuna dolara. Banka je dala 83 milijuna dolara kredita, većinu ostalog pokrio je equity fond. Sarić je pronašao Dune Capital Managment, fond koji među ostalim ulaže i u vrhunske hotele, i oni su pokrili 80 posto, a Sarić i dvoje partnera u zajedničkoj firmi položili su 20 posto. S obzirom da je zgrada zaštićeni spomenik, imali su pravo na porezne olakšice američke vlade, ali - kako su tek osnovali firmu i nisu imali poreza prijašnjih godina - prodali su te porezne olakšice na tržištu. Kupio ih je Chevron, velika naftna kompanija, koja je odmah isplatila 90 posto iznosa tih poreznih olakšica u novcu. Chevron je, dakle, ušao u projekt kao podzakupac zgrade, platio oko 10 milijuna dolara i za uzvrat dobio porezne olakšice koje može prikazivati u svojim knjigama.