Avantura na obali Vardara: Miu Begović su u Skoplju oduševili hrana, ljudi i niske cijene

U glavni grad Sjeverne Makedonije stigla sam krajem rujna, na poziv Nevenke Kostovske, predsjednice Zajednice Hrvata u Makedoniji, koja me pozvala da sa svojom monodramom “Sve što sam prešutjela” gostujem na Danima hrvatske umjetnosti u Makedoniji. Ovo je moj prvi posjet Skoplju nakon više od petnaest godina pa sam se iznenadila koliko se grad promijenio, koliko je drukčiji od onoga koji sam sačuvala u sjećanju.

Katerina Kočevska, direktorica Dramskog teatra Skopje, pozvala me da kod njih gostujem i u lipnju iduće godine, čemu se jako veselim.

Let pod maskama

U Skoplje sam stigla avionom, direktnim letom. Zbog epidemioloških mjera ovo je putovanje za mene bilo posve novo iskustvo jer se zaštitna maska nosila od ulaska u aerodromsku zgradu u Zagrebu do izlaska iz aerodroma u Skoplju. Let je trajao nešto više od sat vremena, a meni ni na kraj pameti nije palo da skinem masku - jer je avion bio gotovo pun.

Zanimljivo, čini se da su carinici u Zagrebu zbog epidemije malo manje strogi pa su mi dopustili da u avion unesem i malu bočicu dezinficijensa koju uvijek imam u torbici. Pretpostavljam da bih je kao zabranjenu supstancu inače morala baciti.

Hotel u brodu

Grad obiluje smještajem, što privatnim, a što hotelskim poput Marriotta ili neobičnog hotela Senigallia u obliku velikog drvenog broda na rijeci Vardar. Meni su domaćini rezervirali smještaj u Villi Ragusa koju desetljećima vodi obitelj porijeklom iz mog dubrovačkog kraja.

Tamo sam i objedovala jer je u sklopu pansiona odličan restoran koji nudi makedonske specijalitete s okusom juga Dalmacije, pa tako šopsku salatu poslužuju s maslinama i dalmatinskim pršutom. Peku i kruščiće koje poslužuju s domaćim ajvarom i pinđurom, a ja sam ih večer prije predstave toliko pojela da sam strahovala hoću li sutradan uspjeti ući u svoj kazališni kostim.

Grad spomenika

Novo Skoplje bilo mi je potpuno neprepoznatljivo. Središte grada dobilo je mnoštvo novih spomenika i građevina, uglavnom u baroknom i neoklasičnom stilu.

Digli su mnoštvo spomenika osobama iz povijesti, a meni je bilo posebno dirljivo kada sam prošetala novosagrađenim Mostom umjetnosti gdje se nalazi 29 kipova uglednih književnika, kompozitora i drugih umjetnika, među kojima je i onaj prerano preminulog pjevača Toše Proeskog.

Strpljivi vozači

Gužve u prometu iste su kao i u Zagrebu, a ugodno me iznenadilo da se vozači ponašaju disciplinirano i pristojno. Nitko ne trubi, svi taj gust promet strpljivo podnose.

Vozila sam se taksijima i u svima su vozači disciplinirano nosili zaštitne maske iako su prednja sjedala od stražnjih odvojena pleksiglasom. Taksi je jeftin, ne samo za naše prilike, nego i za njihove, pa je najbolje sredstvo za vožnju gradom.

Shopping i izlasci

Nakon predstave otišla sam u shopping centar u samom centru, koji me oduševio izgledom i ponudom. Ondje se nalaze dućani s vrhunskim robnim markama kakvih kod nas nema, cijene su bitno niže, sve je uredno i čisto, a obližnji kafići toliko su lijepo i zanimljivo uređeni da mi se u jednom trenutku učinilo kao da sam u Beču.

Nažalost, zbog epidemije nisam doživjela Skoplje u njegovom najboljem izdanju. Ovdje se inače živi kao na Mediteranu, ljudi se puno druže vani, restorani i kafići su puni, svi su dobronamjerni i ljubazni. Sada se manje izlazi, svi su jako disciplinirani, nose maske i drže se propisanog razmaka.

Roštilj za pamćenje

Domaćini su me odveli i na izlet, na prekrasno imanje RIBEN Restoran Fratelis Viziana nedaleko od Kumanova, udaljeno sat vremena vožnje od Skoplja. Priroda je u Sjevernoj Makedoniji prekrasna, a to se vidi i u ovom, Makedoncima omiljenom izletištu. Restoran s malim drvenim sjenicama dostatnim za jedno društvo podsjetio me na naš Okrugljak, a tu su i konji, veliko igralište za djecu, umjetna i prava jezerca s patkama...

Uživala sam u makedonskim specijalitetima, a iako jako volim meso, i njihova predjela bila bi mi sasvim dovoljna. Obožavam ljuto tako da sam s guštom jela pečene ljute papričice, paprike punjene pavlakom, nezaobilaznim pinđurom i ajvarom. A moram priznati da je i roštilj bio za pamćenje. Izletište za svaku preporuku.

DOBRO JE ZNATI

Može i bez putovnice

Za putovanje u Sjevernu Makedoniju dovoljna je osobna iskaznica koja mora vrijediti još najmanje 90 dana.

Ljetne oluje

Kažu da je zbog ćudljivog vremena u Skoplju uvijek dobro imati nešto s dugim rukavima. Naime, i usred ljeta može doći do žestokih, kratkih oluja i pada temperature.

Ovisnici o gigabajtima

Svako mjesto u Makedoniji ima Wi-Fi, ali za one koji su teži ovisnici o internetu može se kupiti prepaid kartica. Ona od 2 GB za tjedan dana stoji oko 50 kuna.

Čitajte i:

Renata Sopek odlično se provela u Barceloni: Susretljivi ljudi, divne plaže i slasni tapasi

Pariška avantura hrvatske sopranistice: Mona Lisa, kroasani, tango na ulici, ali i ukraden mobitel

Dizajnerica u neponovljivoj talijanskoj avanturi: Prekrasna priroda, povoljne cijene i odlična hrana