Getty Images/iStockphoto
Grad dostojan filmskog scenarija

Pariška avantura hrvatske sopranistice: Mona Lisa, kroasani, tango na ulici, ali i ukraden mobitel

Sopranistica Barbara Suhodolčan s majkom je uživala u francuskoj prijestolnici, u kojoj zbog korone nema gužvi, a kad je u jednom kafiću zapjevala ‘La Vie en rose’, pozvali su je da nastupi na solističkom koncertu - što je i učinila.

Put u Pariz bio je moj dar mami za rođendan. Pariz je grad kojem se uvijek nestrpljivo vraćam i svaki put se ponovno u njega zaljubim. Nije bez razloga bio inspiracija brojnim umjetnicima i filozofima. Jednostavno ima ono nešto. Na kraju krajeva, osjećaš se posebno u gradu kojim su koračali Picasso, Proust, Gauguin, Molière, Voltaire, Chopin, Paganini... mogu nabrajati unedogled.

Bile smo pet dana u Parizu, jer sam se zbog koncerta morala vratiti u Hrvatsku. Nismo u tih pet dana stigle posjetiti sve što smo htjele, a kamoli sve što Pariz nudi, ali smo vrijeme iskoristile maksimalno pa smo pješačile dvadesetak kilometara svaki dan.

Privatni album Barbara Suhodolčan
Na balkonu svog hotela gdje su svako jutro doručkovale.

Odsjele smo u predivnom hotelu u 8. arondismanu, u samom srcu Pariza, tik do divne La Madeleine, crkve u obliku rimskog hrama. Od našeg hotela do svih važnijih točaka trebalo nam je petnaestak minuta pješice. Pariz je poznat i po romantičnim željeznim balkonima, pa smo tražile upravo takvu sobu, s dva balkona, gdje smo svako jutro doručkovale kroasane, brioše i vruću čokoladu.

Tango ispred Opere Garnier

Nakon što smo sletjele, taksijem smo otišle u hotel, presvukle se i krenule u grad. Prošetale smo cijelom avenijom Champs-Élysées od istočne strane kod Place de la Concordea, najvećeg trga u Parizu, sve do Slavoluka pobjede, na koji smo se popele.

Pretty night time illuminations of the Impressive Arc de Triomphe (1833) along the famous tree lined Avenue des Champs-Elysees in Paris. ProPhoto profile for precise color reproduction.
Getty Images/iStockphoto
Slavoluk pobjede i Champs-Élysées.

Sjele smo na ručak u talijanski restoran, nakon čega smo prošetale uz lijevu obalu rijeke Seine pa preko mosta Aleksandra III., meni najljepšeg u Parizu, na desnu obalu, do Doma invalida, vojnog muzeja i nekoć umirovljeničkog doma za ratne veterane.

Alexandre III bridge in Paris in the morning, France
Getty Images/iStockphoto
Most Aleksandra III. Barbari Suhodolčan je najljepši u Parizu.

Navečer smo otišle u šetnju do Opére Garnier, za mene najveličanstvenije opere u Europi. Tamo su, uz mali radio, na ulici ispred opere ljudi plesali tango. Večer nije mogla ljepše završiti.

Savršen dan za posjet Eiffelu

Drugi dan bio je rezerviran za najveći simbol Pariza, Eiffelov toranj. Prošli put kad sam bila tu, čekala sam ukupno pet sati, što na ulazu, što na drugom katu, za ulazak na treći dio tornja. Sada nije bilo žive duše ni na jednim od 15 vrata s metalnim detektorima.

Privatni album Barbara Suhodolčan
U svojoj najdražoj haljini ispred Eiffelova tornja...

Na vrhu tornja bilo je samo dvadesetak ljudi. Dan je bio savršen, pravi ljetni, sunčan i topao. Obje smo obukle najdraže haljine i uz čašu vina i krafnu promatrale besprijekorno geometrijski raspoređene ulice Pariza, ukrašene krovove muzeja, crkvica i galerija.

Privatni album Barbara Suhodolčan
... s kojeg se pruža pogled na trg Trocadéro.

Kroz trg Trocadéro - onaj s kojeg se najbolje može fotografirati Eiffelov toranj, prešle smo na lijevu stranu obale i metroom, koji savršeno funkcionira, otišle do Montmartrea, živopisnog kvarta i istoimenog brda na kojem se nalazi bazilika Svetog Srca. Stepenice ispred nje, s kojih se vidi cijeli grad, mjesto su za druženje mladih.

Neočekivan poziv

Nakon razgledavanja sjele smo u kafić na Montmartreu i uz čašu Gros Mansenga, izvrsnog poluslatkog bijelog vina, promatrale ulične slikare i crvene tende obližnjih restorana. Baš kad je počela padati lagana kiša, jazz pijanist iz našeg kafića počeo je svirati “ La Vie En Rose“ slavne Édith Piaf. Naravno da sam zapjevala, nakon čega mi je prišao i zamolio me da zajedno nešto izvedemo.

Otpjevala sam “Youkali“, melankoličnu tango – habaneru na francuskom jeziku. Ispred kafića skupili su se ljudi i počastili nas pljeskom i komplimentima. Sve to rezultiralo je pozivom za solistički koncert, samo tri dana kasnije, u crkvi Saint-Germain de Charonne. Tako da sam svoje turističko putovanje pretvorila u poslovno. Potpuno filmski scenarij u Parizu.

Od Mona Lise do Napolenovog salona

Sljedeći dan odvojile smo za muzeje, a broj jedan bio je Louvre. Toliko je velik da ga ni prvi ni drugi put nisam stigla cijelog vidjeti - za to treba barem nekoliko dana. Zato smo odabrale ono što nas najviše zanima, poput Da Vincijeve “Mona Lise”, Arcimboldova “Četiri godišnja doba”, Delacroixove slike “Sloboda vodi narod”, Canovine „ Tri gracije“ i, naravno, Napoleonov luksuzni salon za prijem gostiju.

Privatni album Barbara Suhodolčan
Tri gracije’ Antonija Canove u Louvreu.

Privatni album Barbara Suhodolčan
Napoleonov salon u kojem je primao goste.

Nasuprot Louvrea nalazi se meni puno draži i puno manji Musée de l’Orangerie.

U tom muzeju u dvije ovalne sobe postavljena su dva Monetova remek-djela iz njegove serije “Lopoči” - “Zalazak sunca” i “Oblaci” - veličine 219 x 602 cm.

Privatni album Barbara Suhodolčan
Ispred Da Vincijeve ‘Mona Lise’ s mamom Zdenkom.

U toj prostoriji možete provesti sate i sate gledajući prelijevanje boja i svjetlosti 360 stupnjeva oko sebe. Taj dan prošetale smo i pariškim otočićem Île de la Cité na kojem se nalazi Notre Dame, u koju, nažalost, nismo mogle ući, a zbog njezine obnove to neće biti moguće ni sljedećih šest godina.

Ukraden mobitel

Nezaobilazne su i kraljevska gotička Sveta kapela iz 13. stoljeća, s najljepšim vitrajima koje sam ikad vidjela, te knjižara “Shakespeare and Company” u koju su nekad dolazili Ernest Hemingway i James Joyce. Predzadnji dan odvojile smo za posjet ogromnom gradskom groblju Père-Lachaise na kojem su, među ostalim velikanima, pokopani Georges Bizet, Édith Piaf, Jim Morrison i Maria Callas.

Galeries Lafayette veliki je trgovački centar u kojem možete naći sve luksuzne dizajnere. Nama je ostao u lošem sjećanju jer su nam upravo tamo lopovi ukrali mobitel iz torbe. Da, u tako velikom gradu s više od dva milijuna ljudi, uza sve lijepo što vam pruža, ima i lopova koji su tako dobro organizirani da ne možete biti spremni. C’est la vie!

Najbolji makaroni na svijetu

U nedjelju sam održala koncert u crkvi Saint Germain de Charonne, moj prvi u Francuskoj. Na putu prema aerodromu stale smo u najpoznatijoj francuskoj slastičarnici Ladurée, koja uz to što nudi najbolje makarone na svijetu, ima i najljepši interijer. Napunile smo vrećice makaronima, tako da su ih naši ukućani već istu večer mogli jesti, još svježe.

Privatni album Barbara Suhodolčan
Ispred poznate slastičarnice Ladurée.
 

O francuskoj hrani i francuskim vinima mogla bih pričati danima. Čaša vina u tipičnom francuskom restoranu stoji oko 10 eura, a večera za dvoje oko 120. Ali, vjerujte, kad kušate to vino ili tu hranu, zaboravite na svaki potrošeni euro, sve je toliko dobro!

U restoranima ne smijete propustiti foie gras, odnosno pačja jetra koja se jedu kao predjelo s tostiranim kruhom i chutneyjem - marmeladom od voća, najčešće smokve, s karameliziranim lukom i octom.

Pariz je iznimno skup grad, nekoliko puta u raznim anketama proglašen je i najskupljim na svijetu. Kad idete u Pariz, morate se pripremiti da je sve nekoliko puta skuplje nego u Hrvatskoj, ali ono što platite, to i dobijete. U njemu nemojte štedjeti, nego uživajte u hrani, znamenitostima i ulicama grada ljubavi i umjetnosti.

Čitajte i:

Dizajnerica u neponovljivoj talijanskoj avanturi: Prekrasna priroda, povoljne cijene i odlična hrana

Posebna dozvola za izolirani otok i raj u Indijskom oceanu: Upoznajte rodno mjesto Freddieja Mercuryja

Jamajka: Prizor iz raja i ludi tulumi u ritmu reggae muzike

Bogata zabava i 'crveni tepih' usred zelenog parka! Bavarska prijestolnica 'uvećani' je Zagreb

Lijek za dušu! Renesansne palače Genove i pitoreskni Portofino blogericu oporavili nakon izolacije

Linker
04. prosinac 2020 20:56