Indonezijski raj osvojio je zagrebačku vjeroučiteljicu: "Razmišljam o što skorijem povratku"

Prije puta na Bali nisam željela ništa istraživati. Nisam pogledala ni kako izgledaju hoteli u kojima sam bila smještena. Taj sam indonezijski otok htjela doživjeti bez unaprijed stvorene slike ili dojma. Je li me se dojmio? O, da! Toliko da razmišljam o što skorijem povratku. Iako Bali zovu posljednjim rajem na Zemlji, daleko od toga da je sve savršeno. Međutim, na kraju ćete se sigurno zaljubiti u sve što vam taj dio svijeta nudi. Najprije smo iz Zagreba letjeli do Istanbula, a onda do grada Denpasara, što je trajalo petnaestak sati. Na Baliju mrak pada već oko 18 sati pa nas je dočekala topla i vlažna noć. Promet je kaotičan, ali lokalci su majstori za volanom - ‘klizili’ su kroz naizgled zbrkan promet bez ikakvih pravila. No, pravila postoje i oni koji su naučili voziti na Baliju u toj se zbrci snalaze bez problema.

BALI BELLY

Naš je put trajao petnaest dana, a bio je podijeljen u tri etape. U prvoj smo bili smješteni u prekrasnom hotelu Sthala s pet zvjezdica u blizini Ubuda. Hotel ističe kulturu Balija - obgrljen je zelenilom i zvukovima džungle, a tu je i rijeka uz koju smo svako jutro doručkovali. I danas osjećam miris i okus ananasa i papaje te odličnih svježe cijeđenih sokova koje smo nećakinja i ja ‘tamanile’ svako jutro. Moja se nećakinja odlučila bolje pripremiti za put. Mnogi su je upozoravali da ne smijemo piti vodu na Baliju i da pazimo gdje jedemo jer bismo mogle zaraditi crijevnu virozu. Kupile smo probiotik u ljekarni i deset dana prije puta krenule uzimati terapiju. Imale smo razrađen plan dezinfekcije i osobne higijene kako bismo izbjegle poznati sindrom ‘Bali belly’. Kratko vrijeme smo se držale protokola, a onda se opustile. Nekoliko sam puta zaboravila proceduru i oprala zube vodom iz slavine, isprobavale smo i odličnu hranu na raznim mjestima - i ništa se nije dogodilo.

KRALJ VOĆA

Ponuda hrane na Baliju je nevjerojatna. Ako, poput mene, volite svježe voće i sokove, smoothieje ili smoothie bowlove - onda ste na pravom mjestu. Probale smo mnogo vrsta voća kojeg kod nas nema, a među njima je i durian. U Jugoistočnoj Aziji poznat je kao ‘kralj voća’, a zbog intenzivnog mirisa i okusa zabranjeno ga je unositi u hotel ili druge javne prostore. Kupile smo očišćeni durian i zamolile u hotelu da ga probamo, ali ni najljubaznije osoblje nije nam dopustilo da ga ponesemo u sobu. Bila je to ‘operacija durian’, kako smo je nazvale, a isprobale smo ga na parkiralištu hotela noseći pritom najlonske rukavice. Meni se sve to činilo pretjeranim jer nije baš toliko smrdljiv. Miris podsjeća na kiseli kupus u tek otvorenoj posudi, a okus je mješavina banane i luka. Ponuda matche jednako je nevjerojatna i ne znam koliko vrsta smo isprobale - s jagodom, mangom, kokosom, plavom spirulinom... Najukusnija domaća jela kušali smo u malim obiteljskim restoranima, takozvanim warunzima, i to po pristupačnim cijenama. Primjerice, dva glavna jela uz svježe cijeđeni sok i cijeli mladi kokos stajala su nas oko sedam eura. Divan okus hrane pratio je i jednako divan ambijent te nevjerojatna ljubaznost osoblja. Agencija s kojom smo putovale organizirala je mnogo fakultativnih izleta, a jedan od njih bilo je i isprobavanje najskuplje kave na svijetu - Kopi Luwak. Osim što smo posjetile plantažu, upoznale smo i preslatko stvorenje, cibetku, koja prerađuje kavu probavljajući njezina zrna i eliminirajući ih iz svog probavnog trakta. Ako je ne želite probati, imaju i mnogo drugih odličnih kava i čajeva.

BOGOVI I DUHOVI

Život i kultura na Baliju protkani su jedinstvenom religijom. Spaja hinduizam s drevnim lokalnim vjerovanjima, štovanjem predaka i budističkim utjecajima. Kako nam je divni lokalni vodič objasnio, svoja su vjerovanja zadržali, a od hinduizma uzeli samo ono pozitivno. Njihova me religija podsjetila na film ‘Avatar’, a onda smo saznali da je i bila inspiracija za tu priču. Ljubaznost koja je u nekim trenucima nestvarna velikim dijelom dolazi upravo iz njihovih vjerovanja, jer je njima sve sveto - i ljudi, i priroda, i životinje. Nemoguće je ne primijetiti canang sari, košarice s darovima koje se mogu vidjeti na svakom koraku. U njih se stavljaju cvijeće, voće, mirisni štapići, a svako jutro žene ih ostavljaju ispred kuća, trgovina i hramova kao darove bogovima i duhovima. Posjetili smo nekoliko veličanstvenih hramova, a na ulazu smo dobili sarong, tradicionalnu tkaninu koja se omotava oko struka i nosi kao znak poštovanja prema svetom mjestu. Svaka obitelj ima i svoj mali hram u dvorištu, a slavlja i procesije česti su i živopisni. Neke od hramova čuvaju majmuni, koji su za njih svete životinje. Dok su tijekom posjeta Svetoj šumi majmuna u Ubudu dugorepi makakiji bili prilično dobronamjerni, u poznatom hramu na stijeni Tanah Lot su agresivniji. Turistima otimaju naočale, japanke, mobitele i što god ugrabe, a vraćaju ih tek ako ih uspijete potkupiti voćem.

PLES BEZ INSTRUMENATA

Poseban doživljaj bio je zalazak sunca na plaži Melasti gdje smo prisustvovali tradicionalnoj plesnoj predstavi kecak. Posebna je po tome što nema instrumenata, već ritam stvaraju muškarci koji uglas ponavljaju ‘cak-cak-cak-cak’, po čemu je ples i dobio ime. Predstava prikazuje dijelove indijskog epa ‘Ramayana’, a završava spektakularnim prizorom s vatrom. Priroda Balija oduzima dah. Vodopadi usred džungle posebna su atrakcija i ondje će vas sigurno dočekati lokalni fotografi koji će vam snimiti nezaboravne fotografije po pristupačnim cijenama. Jedan od fakultativnih izleta bio je i rafting na rijeci Ayung. Spuštajući se niz njezine brzace, okružena zelenilom i raskoši džungle, osjećala sam se kao u filmu o Indiani Jonesu. Dok je većina plaža na Baliju prekrasna, more nije pitomo poput Jadranskog. U to smo se uvjerili i na Virginu Beachu, poznatoj plaži na istočnoj obali, gdje su moćni valovi Indijskog oceana dobro izvaljali nekoliko članova naše grupe. Ima i mirnijih plaža pa ako jako volite kupanje, bolje je posjetiti takva mjesta. Bali je poznat i po prekrasnim beach barovima s bazenima pa je to sigurnija opcija za kupanje. Ta su mjesta divno uređena, a ponuda hrane i pića je odlična. Na Baliju sam naučila da mi se između žutog, bijelog i crnog vulkanskog pijeska na plažama ovaj zadnji najviše sviđa. Po njemu je divno šetati, a nebo se reflektira kao u ogledalu te se pitate gdje je granica između neba i zemlje.

RONJENJE S KORNJAČAMA

Druga etapa putovanja bili su Gili otoci. Nećakinja i ja još se i danas smijemo kako smo se prvih nekoliko sati nakon dolaska pitale što ćemo tu raditi, a nakon tri dana nismo željele otići. Otok je bio obrubljen bijelim pijeskom i tirkiznim bistrim oceanom, a na njemu nema automobila. Za prijevoz se koriste bicikli koje možete unajmiti na svakom koraku te zaprežna vozila koja vuku konji. Taj mi se dio nije svidio jer mi se čini da životinjama nije ugodno vozikati turiste po vrućini. Ponuda hrane i pića opet je bila nevjerojatna, no ono što nikad nećemo zaboraviti bilo je ronjenje kod skulpture Nest (Gnijezdo). Nalazi se uz obalu otoka Gili Meno, a osim što je umjetnička instalacija, služi i kao umjetni greben koji potiče rast koralja i razvoj morskog života. Zatim smo otplovili do Turtle Pointa, gdje se gotovo uvijek mogu vidjeti morske kornjače. Savjetovali su nam da ih ne diramo, ali plivanje uz ta divna stvorenja bilo je nezaboravno. Ronili smo i kod koraljnih grebena oko Gili Mena i Gili Aira. Da sam mogla, ostala bih ondje satima: ocean je topao, a koralji prepuni divnih riba koje možemo vidjeti samo u akvarijima.

NAJTEŽI JE OPROŠTAJ

Završna etapa našeg putovanja bio je grad Legian. Moderniji je od Ubuda te, uz ostalo, nudi mnoštvo trgovina i barova. Promet je gust i prilično kaotičan, ali ubrzo smo shvatile da se svugdje stiže puno brže ako se za prijevoz koriste motocikli. Naručuju se uz pomoć aplikacije, povoljni su, a vožnja je poseban doživljaj. Taksisti na motociklima toliko su spretni da bi nas brzo razuvjerili kad bismo pomislili da nećemo moći proći kroz uske prolaze. Samo bi govorili: “No stress, we fit, we fit.” Prije puta dobile smo i koristan savjet da idemo s polupraznim koferima. Na Baliju ima odjevnih predmeta od predivno mekog pamuka, kao i torbica, nakita te kvalitetne i povoljne kozmetike iz beauty lanca Sociolla. Žao mi je što ondje nisam kupila još jedno pakiranje odlične krema za lice. Prije odlaska s Balija izgrlili smo divne vodiče, pjevali oproštajne pjesme, a potekle su i suze. Ništa čudno, jer ljudi na Baliju nevjerojatno su ljubazni, uvijek nasmijani i trude se pružiti gostima samo najbolje. Iako je od puta prošlo nekoliko mjeseci, često se sjetimo svakog detalja. Smisao putovanja i jest da bude nezaboravno, jer materijalne stvari nestaju, a iskustva i uspomene ostaju zauvijek.