Privatni album
Privatni album

Ida testira

Svijet je poludio za 'povremenim postom' pa sam ga isprobala: Bilo mi je zlo, vrtjelo mi se, ali me onda dočekalo iznenađenje

  • 09.02.2020. u 21:00

  • Autor:
    • Ida Tomašković

U moru svakakvih dijeta, jedna u koju se kunu mnoga poznata lica poput Jennifer Aniston ili Margot Robbie jest 'intermittent fasting' koji dokazano djeluje povoljno na organizam. Zapravo nije riječ o klasičnoj dijeti, već o režimu prehrane kod kojeg nije važno što jedemo, već kada. Odlučila sam ga testirati tri tjedna i vidjeti hoću li uspjeti izgubiti nešto od onih pet kilograma koje sam natukla u prošlih godinu dana i hoću li se bolje osjećati.

Nisam baš osoba od dijeta jer volim jesti, uživati u različitim okusima i isprobavati novu hranu. Da, smatram da se neku zemlju najviše može upoznati kod kuhinju i ljude. Ta ljubav skupo me koštala u posljednjih godinu i pol jer sam natukla čak pet kilograma. U međuvremenu sam operirala i kralježnicu, zbog čega nisam mogla trenirati kao prije, pa su se kile na mene počele lijepiti sve brže i brže.

Opće je poznato da se ljudi s godinama brže debljaju jer se metabolizam usporava, gubi se na mišićnoj masi redovito ne vježbate što posljedično dovodi do sporijeg trošenja kalorija i naposljetku debljanja. Naravno, nisam toliko stara, ali sve više primjećujem neke znakove koji mi poručuju da je vrijeme da promijenim neke životne navike pa i one vezane uz jelo.

Kako klasična dijeta nije dolazila u obzir, željela sam neki režim koji bi mi pomogao postupno se riješiti kilograma uz minimalno gladovanja. Tako sam naletjela na takozvani "intermittent fasting" ili "povremeni post" koji prakticiraju mnoge svjetske zvijezde poput Jennifer Aniston, Hugh Jackmana, Justina Therouxa i Margot Robbie.

Što je intermittent fasting?

Intermittent fasting možemo shvatiti kao poseban obrazac prehrane kod kojeg nije važno što jedete, već kada. Dakle, ne radi se o dijeti u kojoj ne smijete jesti šećere, ugljikohidrate i ostale "zločeste" namirnice, već o stilu života koji vam neće oduzeti hranu koju volite, a opet će vaš organizam učiniti zdravim i poletnijim.

Post je zapravo bio praksa tijekom čitave ljudske evolucije jer ljudi prije nisu imali hrpu hrane "na pladnju" koju su mogli pojesti kad god su htjeli. Nekada nisu mogli pronaći baš ništa za jelo i morali su izdržati bez hrane dugo vremena, na što se njihov organizam naviknuo i trošio je zalihe. Ljudima je zapravo puno prirodnije postiti s vremena na vrijeme nego jesti svaka tri do četiri sata.

Kako se provodi?

Intermittent post može se provoditi na nekoliko načina:

  • Metoda 16/8 - Kod ovog načina dnevno postite 16 sati, a ostalih 8 sati u danu jedete. Obično se preskače doručak ili se tijekom posta unosi samo tekućina, bez krute hrane.
  • Jedi -posti -jedi - Posti se tijekom 24 sata, jednom ili dva puta tjedno. Dakle, ne jedete od večere jednog dana do večere drugog dana.
  • Dijeta 5:2 - I treća opcija uključuje unos samo 500 do 600 kalorija dva dana u tjednu, dok ostalih pet dana jedete normalno.

Najpopularnija i nekima najlakša metoda je 16/8 koju se lako može prilagoditi načinu života i ne moramo se striktno držati propisanih perioda posta već ih možemo smanjiti po vlastitom nahođenju.

Koje su prednosti intermittent fastinga?

Iznenadila sam se koliko je istraživanja provedeno o ovom režimu prehrane i većina njih dokazala je da je post itekako koristan za naš organizam jer čak djeluje na staničnoj razini. Drugim riječima, nakon posta, tvrdi istraživanje, u stanicama počinje proces samopopravljanja, odnosno autofagija kod koje stanice uklanjaju stare proteine koje se nakupljaju unutar njih. Osim toga, pada razina inzulina, zbog čega pohranjenje masti postaju dostupnije, što pak posljedično dovodi do njihovog trošenja i gubitka kilograma.

Što se tiče zdravstvenih prednosti, nekoliko istraživanja je pokazalo da post smanjuje upale u tijelu, što je ključni pokretač mnogih kroničnih bolesti. Najnovije istraživanje otkrilo je da ovakav tip posta može pomoći u borbi protiv pretilosti, dijabetesa, srčanih bolesti, raka i neuroloških poremećaja.

I jedna vrlo važna stvar! Pokazalo se da post uzorkuje manje gubitka mišićne mase nego standardna dijeta, odnosno kontinuirano ograničenje unosa kalorija. Naravno, potrebno je još mnogo testiranja kako bi se dokazale ove tvrdnje, ali i vi i ja možemo zaključiti da post na naš organizam može djelovati vrlo pozitivno (barem što se tiče gubitka neželjenih kilograma), ako se, naravno, ne prežderavamo tijekom onih osam sati jer onda sve pada u vodu.

Prvi dan mislila sam da ću se onesvijestiti

Sada kada smo prošli važne tehničke stvari, idemo na fun part. U cijelu priču krenula sam prilično ambiciozno, sa 64 kilogama i bez previše razmišljanja, iako sam se prije svega dobro informirala, ali nitko me nije mogao pripremiti na ono što me čekalo. Zadnji obrok u danu prije mog malog (ili velikog?) eksperimenta pojela sam u 20 sati, što je značilo da bih trebala postati do sljedećeg dana u podne.

Kako sam navikla jesti čim dođem na posao, što je oko 9, 9 i 30, ovo definitivno nije bila dobra ideja. Prošlo je 9, osjećala sam se kao i inače u to doba - gladno, ali ne da padam s nogu. Sendvič i sok su bili pored mene i cijelo vrijeme su me mamili, ali rekla sam si : "Ida, moraš izdržati do 12 pošto-poto, pa ne možeš pokleknuti odmah prvi dan, daj budi pametna".

Unutarnji glasić, koji mi i inače non stop nešto brblja, zaustavio me od tog slasnog griza sendviča i stavio na muke još idućih tri sata. Naravno, pila sam vodu da mi bude lakše, ali sa svakim gutljajem situacija je postajala gora. Čak su i kolege i kolegice čule kruljenje u mojem želucu koje je već postalo naporno nakon sat vremena. Ali što je, tu je, mora se dalje.

Došlo je i 11 sati, a meni već mrak pred očima. "Ajme, još sat vremena, ne moguuuuu", vikala sam u sebi, a kolegice su vidjele da nešto ne štima. Postalo mi je zlo, ruke su mi se tresle, ali sam i dalje pila vodu kao sumanuta. Otišla sam malo prošetati, srediti misli da ne gledam stalno u monitor i da tih sat vremena što brže prođe.

Već kad sam mislila da ću onesvijestiti, došlo je i tih famoznih 12 sati. "Tooooo, njam njam njam", glasno sam viknula, na što su se kolegice samo slatko nasmijale. "Bravo, bravo", skandirale su. Odmotala sam sendvič i slasno ga pojela u tri griza. Ovo jutro više nikada ne želim ponoviti.

Sljedećih dana je bilo još i gore

"Pa zašto si ne prilagodiš post?" upitala me kolegica, a ja sam je u čudu gledala. Pa da, zašto bih patila ujutro ako mi zadnji obrok može biti u 18 ili 19 sati, te ne trebam ujutro dugo gladovati. Ostatak tog dana pojela sam još jedan obrok, nekoliko snackova i voćku, završavajući s jelom u 19 sati, baš kao što mi je preporučila. To je bio pun pogodak.

Sljedeći dan bilo je lakše, nisam više bila brutalno gladna, ali treći uhvatilo me nešto što do dan danas ne mogu protumačiti. Čim sam otvorila oči, iz čista me mira uhvatila vrtoglavica i neki čudan osjećaj "muke" u cijelom tijelu. "Što je ovo sad, što mi se događa?", pomislila sam, ustala se i vidjela da danas definitivno ne mogu na posao jer mi se cijela soba okreće. Sve me to toliko prestrašilo da ništa nisam jela čak do podneva već samo pijuckala čaj i čekala da prestane.

Sljedećih dana situacija se nije smirivala, ali sam bila ustrajna sa svojim postom. Palo mi je na pamet da sam organizmu možda priredila preveliki šok pa me odlučio kazniti na vrlo neugodan način. Ipak, dan po dan, dan po dan, i vrtoglavica je prestala nakon tjedan dana, a njom i muka pa sam se ponovno mogla opustiti i pozabaviti režimom.

Vaga je konačno pokazala rezultat

Privatni album

Kilogrami nakon

Odrasla sam u obitelji u kojoj su se uvijek kuhala zdrava jela, najviše bazirana na povrću, mahunarkama, mesu i žitaricama. Takve se prehrane držim još dan danas, ali ono čime se nipošto ne ponosim je ovisnost o slatkome. Svakog dana me mame ili napolitanke ili čokolada ili pak sladoled kojeg se ne odričem čak ni preko zime, ali tijekom posta odlučila sam smanjiti unos slatkog, čisto da vidim koliko ću moći izdržati i hoću li se bolje osjećati.

Isto tako, umjesto sendviča za doručak, počela sam si raditi zdravije doručke bazirane na chia sjemenkama i smoothieju od voća (najčešće banane) koji bi me zasitili na par sati, a ne sjedaju teško na želudac. Toliko su mi bili fini da sam ih jela i za vikend kada nisam bila na poslu. Što se tiče drugih obroka, nisam mijenjala puno stvari, samo sam odlučila manje jesti prerađene stvari poput salama, majoneze i sličnog.

Privatni album

Zdravi doručak od chia sjemenki

Privatni album

Omlet i brzinski namaz od avokada, za prste polizati!

Za neki veći obrok napravila bi si omlet od domaćih jaja koji bi pojela u kombinaciji s brzo napravljenim namazom od avokada (zgnječite avokado, dodate mu soli, papra, maslinovog ulja i malo limuna, mmmmm), varivo od povrća ili ispekla neko meso ili ribu u kombinaciji s tjesteninom ili krumpirom.

Možda vam se čini da jedem previše ugljikohidrata, ali kod mršavljenja nije stvar u izbacivanju namirnica, već da vam se prehrana u najvećem postotku sastoji od nutritivno bogatim namirnica, a ostalo si ostavite za gušt. Upravo tako sam i radila te je vaga nakon dva tjedna pokazivala napredak. Brojka s početka se, na moje veliko oduševljenje, spustila na 63.3 kilograma i to na prazan želudac. To je super rezultat, s obzirom na to da novi režim prehrane nisam popratila s vježbanjem. Sram me bilo!

Imam više energije i bolje spavam

Privatni album

Bilo je teško odreći se grickalica, ali sam uspjela

Što se tiče djelovanja na organizam i općeg stanja, moram priznati da se osjećam odlično i od onog početnog šoka sam došla do potpunog zadovoljstva novim režimom prehrane. Zbog prirode mog posla nisam se uvijek mogla držati istog termina zadnjeg obroka, ali potrudila sam se da ne jedem nakon 19 sati, što mi je više-manje uspijevalo.

Ono što je najvažnije, čak i važnije od gubitka kilograma, jest činjenica da lakše zaspim i bolje spavam jer nemam onaj užasan osjećaj težine u želucu kao što sam ga imala prije kada bih u 22 sata ispred kompjutera ili tv-a grickala kokice. Da, one imaju malo kalorija, ali opet, opterećuju želudac u vrijeme kada se organizam treba smiriti kako bismo lakše uplovili u san.

Ujutro sam primijetila da imam više energije, više se toliko ne opterećujem što ću i kada jesti, već s guštom kuham i puno više uživam u hrani. Iz svega ovoga mogu zaključiti da se post isplatio te da ga nastavljam prakticirati. I ne samo da se riješim tih pet kila viška (koje ipak nisu neki big deal) već zato što mi nimalo ne nedostaje nadutost i konstantan osjećaj težine u želucu. Ida, bravo!