Kakva djevojka! Kristina je odrasla u SOS Dječjem selu, preboljela je tešku bolest i ponosi se nizom postignuća

Podvodni model, studentica marketinga i komunikacije, a uskoro i instruktorica ronjenja - sve je to Kristina Ivanuš (21), koja je od 200 nominiranih diljem svijeta ušla među osam finalista za osvajanje nagrade Hermann Gmeiner, nazvanu prema prvom osnivaču SOS Dječjeg sela u svijetu. Dodjeljuje se osobi odrasloj u SOS Dječjem selu koja je, unatoč životnim teškoćama, postala uzornom i izvanrednom na društvenom, kulturnom, sportskom ili profesionalnom polju.

Da bi naša djevojka osvojila tu prestižnu nagradu, možete pomoći i vi - i to glasanjem ovdje.

Kristina je posebna po tome što je uz pomoć sporta, snažne volje i upornosti preboljela poliradikuloneuropatiju, bolest perifernih živaca, zbog koje je kao djevojčica otežano hodala. U SOS Dječjem selu Lekenik bila je od četvrte do petnaeste godine, potom u SOS Zajednici mladih Velika Gorica, gdje je ostala do završetka srednje ekonomske škole, a danas živi u Studentskom domu Stjepan Radić. Odlazak iz Kraljevca na Sutli, gdje joj živi majka Željena s kojom je u bliskom kontaktu, dobro pamti.

S pet godina starijom sestrom Anamarijom živjela je u obitelji sa šestero djece i SOS-mamom, a dane je provodila svirajući violinu, vozeći bicikl, penjući se po drveću... Sa šest godina igru su, nakon šokantne dijagnoze, zamijenili posjeti bolnicama.

Bolest mi je poslužila kao motivacija da se počnem baviti sportom.

- Padala sam jer do mozga mi ne bi došla informacija da treba zakoračiti, borila sam se s trncima u tijelu, a zbog bolesti sam krenula u školu nešto kasnije. Nisam osjećala jake bolove pa mi je, umjesto lijekova, preporučena terapija plivanja u moru. Bolest mi je poslužila kao motivacija da se počnem baviti sportom, čiji je učinak na moje zdravlje bio toliko dobar da se u osamnaestoj godini povukla - govori Kristina, bivša odbojkašica i nogometašica, koja sada trenira tajlandski boks, a već četiri godine i ronjenje.

Tu joj je ljubav usadio instruktor Damir Zurub, koji ju je u klub Roniti se mora pozvao u sklopu projekta Plavo ronilačko srce. Kristina do danas ima 89 zarona i cilj joj je postati instruktorica ronjenja, a vrlo je uspješan model za podvodnu fotografiju.

Kad zaronimo, ne izlazimo iz mora sve dok ne napravimo dobru fotografiju ili ne potrošimo zrak u boci, otprilike 45 minuta, a znamo za to odraditi više od jednog zarona.

Na natjecanjima, gdje su me fotografirali moj instruktor, ali i Ivana Nobilo te Srđan Vrančić, osvajala sam prva, druga i treća mjesta - ističe Kristina koja je ronila i na Pelješcu, u sklopu akcije #ThinkGreen, te s četrdesetak ronioca izvadila čak pet tona smeća. Ova buduća marketinška stručnjakinja, čiji je najveći san osnovati veliku i sretnu obitelj, rezultate nagrade će 23. srpnja, dokad traje glasanje, dočekati s dečkom Lukom, studentom strojarstva. I to u Svetom Filipu i Jakovu, gdje ljetuju već četiri godine.

Čitajte i:

Bolesti unatoč, prehodala je Camino: 'Bila sam oličenje zdravlja, a onda su počele čudne vrtoglavice'

Hrabra majka iz Splita otvara školu: Dugo se borila za napredak teško bolesne kćeri - i uspjela!

Upoznajte tatu blogera koji osvaja iskrenim i britkim tekstovima o roditeljstvu: 'Žene, naklon do poda!'

Prijatelji su obitelj koju sami biramo: Možemo ih pronaći uvijek i svugdje, ali i lako izgubiti