Nataša Janjić Medančić iskreno o  ranjivosti i majčinstvu: "To je jedna vrlo ozbiljna lekcija o nemoći"

Rođena u Splitu, glumica Nataša Janjić Medančić (44) odrasla je tumarajući Dioklecijanovom palačom, centrom svoga rodnog grada, istražujući svaki skriveni kutak kojim su nekada hodali stari Rimljani. No, posljednje je tri godine Dioklecijanovu priču imala priliku doživjeti iz nove perspektive – njegove supruge Priske. Upravo je ona lik koji je Nataša utjelovila u povijesnom spektaklu 'Posljednji rimski bog', filmu Domagoja Burića u kojem glumi uz Amara Bukvića, Slavka Sobina, Marka Cindrića i Dragana Despota u glavnim ulogama. Iako je film tek sada stigao u kina, snimanje je završilo još krajem 2025., otkad je Nataša radila na nizu drugih projekata. Gledali smo je u fenomenalnoj monodrami 'Prima Facie' koja se bavi temom seksualnog zlostavljanja, a uskoro ima i novu premijeru. Ovaj put je u pitanju komična drama 'Oni gore', inspirirana hit filmom 'Poziv', koju postavlja s Reneom Bitorajcem, Ivanom Gulin i Borkom Perićem u kazalištu 'Luda kuća'. Majka dvoje djece, Tonija (7) i Kaje (6), svakodnevno se suočava s problemom žongliranja obaveza, pa je tako i na naše snimanje stigla u žurbi, ali uvijek dobro raspoložena i nasmijana.

Od 29. listopada u kinima gledamo povijesni spektakl 'Posljednji rimski bog' u kojem glumite Prisku, Dioklecijanovu suprugu. Kako biste je opisali?

- Meni je Priska, kao Splićanki, oduvijek bila zanimljiv povijesni lik, gotovo kao dio lokalne mitologije. Njezino se ime provlačilo kroz različite gradske manifestacije i uprizorenja vezana uz Dioklecijana. Uvijek lijepa i glamurozna, naravno, a možda uopće takva nije bila. O njoj znamo jako malo i gotovo ništa. Tu je zato sjajan scenarij Domagoja Burića koji se oslanja na stvarni povijesni kontekst – dopustio si je umjetničku slobodu da tim povijesnim imenima udahne karakter, emocije i unutarnji život. Priska je žena koja živi uz jednog od najmoćnijih muškaraca svog vremena. Blizu je moći, ali sama njome ne raspolaže. Međutim, ova naša Priska nije ni šutljiva ni pokorna. Duhovita je, ironična, inteligentna i ima u sebi jednu vrlo zanimljivu, gotovo feminističku crtu. Vjerujem da su i tada postojale snažne žene koje su imale potrebu misliti svojom glavom i jasno izgovoriti ono što misle. No, pitanje je je li njihovo mišljenje uopće imalo težinu. U toj britkosti i potrebi da progovori svakako se prepoznajem, a u sposobnosti da ipak zadrži diplomatsku suzdržanost i ostane u toj sporednoj ulozi možda malo manje.

Ovo je prvi veći filmski projekt na kojem ste radili otkako ste postali majka – kako je izgledalo usklađivanje rasporeda?

- Kao i uvijek, uz puno žongliranja i logistike. Mislim da je najveća promjena nakon djece to što više ne raspolažeš svojim vremenom. Prije si mogao biti potpuno posvećen poslu, ostati dulje na snimanju, otići na druženje nakon predstave ili spontano negdje otputovati. Danas svaka takva odluka pokreće čitav niz drugih pitanja. Srećom, suprug i ja navikli smo na zahtjevne poslove i nepredvidive rasporede, ali neću romantizirati, nije uvijek jednostavno. I ne postoji neka čarobna formula kojom se sve savršeno uskladi, postoji samo dobra organizacija, puno dogovaranja, nešto improvizacije i povremeno spuštanje kriterija...

Jeste li kroz majčinstvo spoznali i neku novu dimenziju vlastite ranjivosti?

- Apsolutno. Prije djece možeš se zaštititi od mnogih stvari – racionalizirati, distancirati se, promijeniti okolnosti. S djecom nemate tu mogućnost. Njihova tuga vas boli. Njihov strah vas plaši. Njihova razočaranja proživljavate snažno i najteže je prihvatiti da ih ne možete zaštititi od svega – da će ih život povrijediti, da će biti tužni, odbačeni, razočarani i da vi nećete uvijek moći uskočiti i popraviti stvar. To je jedna vrlo ozbiljna lekcija o nemoći.

Je li vam ranjivost izlazak iz zone komfora?

- Ne. Komforna sam sa svim svojim osjećajima. Ako ranjivost nije nešto što osobu duboko oštećuje i onemogućuje joj normalnu socijalizaciju, ne smatram da je ranjivost nešto što je mana ili neugodna pojava. Kod sebe ne skrivam ranjivost i cijenim kod ljudi kad podijele svoju. To smatram zdravim odnosom prema svom mentalnom i duševnom stanju. A samouvjerenost je ono vanjsko, ne isključuje ranjivost.

Kako joj je bilo glumiti na mrtvom jeziku, koliko se promijenila otkako je postala majka i što posebno cijeni u partnerskom odnosu, pročitajte u novom broju Glorije!