JEDNA DRUGOJ PODRŠKA
Josipa Pavičić pružila podršku oboljeloj prijateljici Ankici Dobrić: 'Ona će to izgurati'
Gradsko kazalište Gavella organiziralo je humanitarnu akciju za liječenje glumice Ankice Dobrić, a u sklopu akcije ovoga je četvrtka prikazana predstava 'Nevidljivi' Tene Štivičić u režiji Matjaža Pograjca. Brojni kolege i prijatelji dali su potporu i pomoć 57-godišnjoj glumici koja proživljava svoje najteže dane.
Bliski prijatelji Ankice Dobrić kažu nam da uvijek vesela i nasmijana glumica ni danas ne skida osmijeh s lica, a vjeruje u pozitivan ishod liječenja. Uvjerila nas je u to i njezina prijateljica Josipa Pavičić Berardini koja joj je pružila golemu podršku jer je i sama prije dvije godine prolazila kroz bol i bitku do pobjede nad karcinomom.
'Moja Anči će to izgurati. Jako je pozitivna i sretna sam zbog toga jer ako odaberemo misliti pozitivno i ishod će biti takav. Koliko god će ovo okrutno zvučati, mislim da nije svako zlo za zlo. Ona je meni bila jako velika podrška tijekom mog liječenja', ispričala nam je Josipa Pavičić za Gloriju.hr. Dodala je kako je tijekom sinoćnje predstave osjećala veliku zahvalnost jer je okružena dobrim ljudima. 'Jučer sam se i Anči vidjela na kratko, barem da je zagrlim', kazala nam je.
Josipa je 2015. s javnošću podijelila kako se podvrgla dvostrukoj mastektomiji nakon što je u ljeto 2014. napipala kvržicu na dojci. Tih šest milimetara u potpunosti je izmijenilo njezin život, a najteže joj je bilo zbog dvojice sinova, Vite i Rocca. Golema podrška bio joj je sad već bivši suprug Nico Berardini. O svom je najtežem životnom periodu 38-godišnja Zadranka napisala je knjigu ‘Šest milimetara’, ispovijest o boli i pobjedi koju će promovirati idućeg tjedna u Zagrebu. Posvetila ju je djeci, ali i prerano preminuloj prijateljici Ivani Popović. Bolest ju je, među ostalim, navela da apelira na žene da redovito rade ultrazvuk i mamogram grudi.
Ulomak iz knjige Šest milimetara
‘Nitko ne zna kakva će biti iduća sekunda, a kamoli život. Svjedoci smo elementarnih nepogoda- Naprimjer, dođe tsunami i sve pred sobom pomete, zatrese se tlo visoko po Richteru i poklopi cijeli grad, upali se vatra i proguta šumu, nabujale rijeke potope domove...Nisam mogla skrenuti misli. Gdje god s njima pošla, vraćale su me na trenutno stanje- rak. Moj čvarak je rak. Pravi pravcati hormonski ovisan karcinom. Imala sam malignu stanicu u sebi.
Isuse i Bože, kako to zvuči okrutno. I što sad? Kuda? Kako da se spasim?
Diši duboko, Josipa.
Čovjek može spoznati samo ono sto može voljeti.Svaka se prljavština može oprati vodom, osim one unutra, kad je duša zakaljana mržnjom.To samo ljubav može očistiti. Svaki je karcinom nakupina nezadovoljstva iz prošlosti.
Josipa, zagrli svoj rak.
Voli svoj rak jer on je dar.’