Kako premijer Tihomir Orešković dolazi iz poslovnog svijeta, bilo je za očekivati da će u rad Vlade unijeti i djelić korporativne kulture. Uvođenje funkcije “chief integration officera” javnosti je bilo zanimljivo ponajprije zbog činjenice da je na to mjesto imenovan Jakša Puljiz, zamjenik bivšeg ministra Branka Grčića, jer predstavlja novu kariku u odnosu moći. No, jednako je važno i pitanje što će on suštinski raditi i hoće li donijeti kvalitativan pomak u radu Vlade.
Dok je radio u Tevi Oreškoviću je, naravno, bilo dobro poznato što za funkcioniranje organizacije znači CIO. Taj je posao obavljao Isaac Abravane, izraelski menadžer s velikim iskustvom u području ljudskih resursa i organizacije poslovanja, a jedan od poslova bilo mu je i integriranje Plive.
Kao najvažnija vještina menadžera za integriranje smatra se uspješno vođenje i upravljanje organizacijskim razlikama kako bi se postigao zacrtani cilj. Paul Stubbs sa zagrebačkog Ekonomskog instituta koji se, uz ostalo, bavi socijalnim kapitalom, umrežavanjem i inovacijama, kaže da mu nije potpuno jasno što se traži od osobe koja će se baviti tim poslom, ali čini se da mu se sviđa premijerov odabir.
- Imam veliki respekt za Jakšu Puljiza, a činjenica da je on imenovan govori mi da premijer Orešković na ovu poziciju više gleda kao ‘tehničku’ nego ‘političku’ - kaže Stubbs. Pritom podsjeća na premijerovu prezentaciju u Saboru kada je ostavio prazan prostor koji bi trebao popuniti svaki ministar, postavljajući kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve, definicije i ključne indikatore uspjeha. Stoga pretpostavlja da će CIO biti ‘progress chaser’, onaj koji ‘utjeruje’ napredak, traži sinergiju i povezuje planove; u suštini nastoji osigurati da svaki dostupni novac iz EU fondova bude iskorišten što je moguće efikasnije.
U svakoj Vladi, naravno, postoje tehničke i političke prepreke koje otežavaju suradnju između ministarstava. U sadašnjoj hrvatskoj Vladi, naravno, ti su problemi pojačani zbog prirode same koalicije i nejasnih političkih odgovornosti između partnera.
- Premijer, naravno, nema političko iskustvo i stoga mu je teže nositi se s onima koji imaju veću političku moć u Vladi - kaže Stubbs. Kada je bio premijer Velike Britanije, Tony Blair je uveo Odjel za strategiju, a posao mu je bio pojednostaviti i olakšati donošenje odluka unutar Vlade. Kao dobro plaćeni konzultant, kaže Stubbs, Blair sada preporučuje zemljama u regiji, primjerice Albaniji, da uvedu “Ured za izvršenje” (Delivery Unit).
- U Velikoj Britaniji to je bio potpuno ekipirani, elitni ured koji je nastojao osigurati da Vlada u cjelini ostvaruje što bolje i što brže rezultate. Mislim da će njegova preporuka Albaniji ostati na papiru i nikad se neće realizirati - navodi Stubbs. Dodaje kako nikad nije vidio procjenu učinkovitosti ili dodane vrijednosti tog pristupa, niti misli da je taj eksperiment primjenjiv u svakom kontekstu. A kakav je hrvatski kontekst?
Imenovanje Jakše Puljiza, prema ocjeni Stubbsa, nije tako ambiciozno kao preporuka koju danas prodaje Blair. Malo je vjerojatno da će Puljiz postati “zlatni ključ koji će otključati mnoge duboke probleme u hrvatskoj praksi implementacije, osim ako se ne pokrenu brojne druge strukturne reforme u javnoj administraciji i djelovanju ministarstava”. A uz tehničku ekspertizu, za to je barem podjednako, ako ne i više, potrebna politička volja.