Dečko koji je ispisao povijest košarkaškog kluba Cibona, a nije mu ni 18 godina! Roko Prkačin najmlađi je kapetan u povijesti tog kluba, a velika zanimljivost i rijetkost jest i u tome što je ovo prvi put da su se u Ciboni i otac i sin, svaku u svoje vrijeme, našli u ulozi kapetana. Tata Nikša nekad, Roko od jučer, kada ga je medijima predstavio njegov klub. Rokov otac Nikša Prkačin legendarni je hrvatski košarkaš, a sinu je očito prenio veliku ljubav prema tom sportu.
Mislim da je otac sad najponosniji u ovoj situaciji.
"On mi je dao puno savjeta. Mislim da sam puno mogao naučiti i od Marina (Rozića, op.a.) jer sam s njim proveo puno vremena. Imali smo blizak odnos, čak smo bili i cimeri. Probat ću od obojice uzeti po nešto i biti bolji od obojice (smijeh). Ovo je za mene velika čast", izjavio je ovaj iznimno talentirani mladić na press konferenciji u prostorijama kluba, gdje je Roko predstavljen kao novi kapetan kluba.
Samopouzdani mladić zna da je tajna uspjeha uvijek u vjeri u samoga sebe, ali i puno rada.
Samopouzdani mladić zna da je tajna uspjeha uvijek u vjeri u samoga sebe, ali i puno rada.
Nisu ovo, doduše, prvi rekordi koje je Roko oborio. Ovaj gimnazijalac je i prije kapetanske funkcije bio najmlađi - u ulozi Ciboninog centra. Osim toga, s 15 godina okitio se titulom najboljeg igrača Europskog kadetskog prvenstva, na kojem je sjajnim igrama reprezentaciju doveo do naslova prvaka. Ovaj iznimno ustrajni, talentirani dečko puno je toga u nježnim godinama podredio sportu - zbog školskih i sportskih obaveza tijekom tjedna kod kuće samo prespava, a vikend, pak, provodi u nadoknadi školskih obaveza.
Roko sa svojim ocem Nikšom i bratom Lovrom, koji također trenira koškarku, na njihovom kvartovskom igralištu u Zagrebu.
Roko sa svojim ocem Nikšom i bratom Lovrom, koji također trenira koškarku, na njihovom kvartovskom igralištu u Zagrebu.
Samopouzdanje, upornost i velika vještina
U intervjuu koji je povodom uzimanja titule najboljeg igrača Europskog kadetskog prvenstva dao za magazin Gloria, Roko je samopouzdano otkrio: "Nemam tremu i ne bojim se nikoga, u svakoj utakmici dat ću sve od sebe". Zbog košarke mu, otkrio je, nije teško provesti nekoliko sati dnevno u dvorani, a sve je lakše zbog podrške obitelji.
Nikša Prkačin s tada jednogodišnjim sinom Rokom, 2004. godine.
Nikša Prkačin s tada jednogodišnjim sinom Rokom, 2004. godine.
Oca je stalno pratio na treninge i utakmice, u igru se zaljubio još kao dječak
Njegov otac Nikša prati sportski razvoj svog sina otkako je bio tek dječačić, no važno mu je i da svog Roka zaštiti od nekih bolnih odricanja koje svijet visokog sporta donosi. "Imam gorko iskustvo odlaska iz roditeljskog doma u 15. godini, i ne želim to svome sinu", jasno je objasnio Prkačin svoja viđenja o Rokovom sportskom razvoju u Zagrebu, koji prema Nikšinom iskustvu ima sve preduvjete za razvoj vrhunskih sportaša.
Upravo Roka, svog najstarijeg sina, Nikša je dobio dok je i sam igrao za Cibonu. Praznovjerni bi rekli da se radilo o sudbini, da je Roko kao dijete kapetana imao svojevrsni usud da i sam jednog dana nosi tu časnu kapetansku vrpcu. I njegov otac u tome vidi svojevrsnu igru sudbine. "Stalno me pratio na treninge i utakmice, bilo mu je suđeno da postane košarkaš", rekao nam je Prkačin 2018. godine o svom sinu, koji mu je, jasno je, veliki ponos.
Čitajte i:
Najveći ponos domaćih glumaca, pjevača i sportaša: Čiji su sinovi krenuli očevim koracima
Roko Prkačin krenuo tatinim stopama: Ima tek 15 godina, a već je među najboljima