Petra Cicvarić/Instagram
Petra Cicvarić/Instagram

Trudnički dnevnik Petre Cicvarić

Trudna glumica se primirila: 'Ovog puta neću kukati, reći ću ono što bi svima, da činimo češće, tek bilo naporno'

"Postoji mogućnost (možda mala, ali postoji!) da ove trudničke dnevnike pročitaju žene koje nisu trudne, nisu još nikad bile trudne, a htjele bi biti jednoga dana. Ne želim da nakon čitanja pomisle kako trudnoća ima više poveznica s horor filmom b-produkcije nego s takozvanim blaženim stanjem. Nije tako strašno, žene!", poručuje glumica Petra Cicvarić u još jednom u nizu zanimljivih trudničkih dnevnika koje piše samo za Gloria.hr!

Postoji mogućnost (još manja od prve, ali postoji!) da na ove trudničke dnevnike nabasa pokoji muškarac u želji da malo više razumije svoju trudnu ženu ili, jednostavno, iz čiste znatiželje. Takve tek ne želim uplašiti pa da dođu svojim ženama u suzama i s pitanjem "U što smo se to, zaboga, uvalili?!". Nije tako strašno, dečki! Stvarno nije. (Trudnoća je raj u usporedbi s onim što slijedi poslije nje, hehe!)

Danas nećemo spominjati razuzdane hormone, bolove u leđima, kratke živce i smotanost. Nećemo pričati o kilama i nesanici (to ćete dobiti idući tjedan). Danas želim pisati o onim super stvarima koje mogu ovo stanje zaista dovesti do blaženstva. (Barem na neko vrijeme.)

Neprocjenjivo, neopisivo, prekrasno, čarobno... ma nema te riječi.

 

Prije nekoliko večeri dragi i ja smo bili na premijeri predstave. Nakon gotovo dva sata smijanja, kada se zastor spustio, odjurila sam na toalet. No, naravno, druge su žene bile brže od mene. Nije teško prestići ženu u osmom mjesecu trudnoće s bolovima u leđima i upaljenim živcem u lijevoj nozi. U ženskom toaletu, koji broji četiri wc-a, svi su bili zauzeti, a ispred mene je još bio red od pet žena. Jedna od njih, druga po redu, vrlo me brzo spazila. Odnosno moj trbuh koji je virio ispod bordo haljine. Lijepo mi se nasmiješila i pustila me prije nje. Nisam se dugo opirala, uletjela sam mislim nakon mog drugog "Ma ne treba, hvala", jer, oh da, trebalo je.

Privatni album

Sitnice koje puno znače

Ima takvih trenutaka - kad te netko u trgovini ili u pošti pusti prije reda, kad ti u slastičarnici daju više čokolade nego drugima, a u restoranu ti odmah daju stol makar su paru koij je došao minutu prije upravo rekli da je sve rezervirano. Ima trenutaka kad ti drugi ponesu torbu i vrećice (makar u njima nema apsolutno ništa osim čokolade i papirnatih maramica) ili ti svečano otvaraju vrata pa se osjećaš kao kakva bitna osoba sa specijalnim zadatkom. Ima trenutaka kad prijatelji oko tebe poskoče da ti donesu sok/čaj/kavu ili ti se samo smješkaju onako blesavo i gledaju te s oduševljenjem makar nisi ništa značajno napravila osim sjela u kafić na kavu.

Ako pojedeš zadnji red čokolade, nitko se neće ljutiti na tebe, dapače, svi će te moliti da ga baš TI pojedeš. Ako ste ti i prijateljica u redu za pitu od sira, ostala je samo jedna, a ona stoji ispred tebe, TEBI će je prepustiti. Ako zakasniš na dogovor jer si se lijeno izležavala u krevetu, nema veze, TEBI će se drugi ispričavati što su te uopće zvali i time te probudili. Da, ima takvih trenutaka. I koristimo ih. Jer, kad si trudna, te sve stvari više nisu luksuz, nego potreba.

No čak i da vas ne tetoše koliko bi trebali, čak i da vas ne nose kao kap vode na dlanu, ima još toliko drugih predivnih stvari.

 


Nije tajna, više posebna veza

Postoji to nešto, neka tajna veza kako kažu, između trudnica i majki općenito. Kao da si, jer si trudna, ušla u super tajni krug u kojem znaš posebnu tajnu koju ostali ne znaju. Nema nikakve tajne, ali veza definitivno postoji. Kad na ulici sretneš drugu trudnicu, makar ju ne poznaješ, iz nekog razloga razmijenit ćete osmijeh. Možda je to mali znak razumijevanja, bodrenja, osmijeh koji znači "Znam kako ti je, drži se, možemo mi to". Ne znam. Ali veza je prisutna. I zaista ohrabruje. To je veza koja otvara vrata u neki drugi svijet, u koji se možeš vratiti kad te stisne umor, nervoza ili svađa s partnerom. Jer druga trudnica/majka to razumije. I možda ste iz potpuno drukčijih profesija, potpuno drukčijih razmišljanja, možda niste ni blizu s godinama i interesima, ali ovo vas spaja.

Privatni album
 

No više od bilo čega, ono što trudnoću pak čini blaženom, ono zbog čega sjajimo makar smo iscrpljene jer nismo spavale duže od tri sata u komadu zbog bebinih udaraca, jest upravo ta činjenica da stvaramo život. Da se u nama događa i razvija nešto čarobno. Da naše tijelo postaje dom jednom drugom biću. Oni trenutci kad pod svojim prstima osjetiš lagane udarce koji ti javljaju "Bok, mama, tu sam!". Oni trenutci kad slušaš svoju najdražu pjesmu, a beba se počne gibati kao da pleše baš na nju. Oni trenutci kad tvoj suprug uzme gitaru te počne svirati i pjevati tvom ogromnom trbuhu, a iznutra te sve počne škakljati. Oni trenutci kad tvoje starije dijete stavi svoju ručicu na pupak i kaže "Bok seko. Ili baco," i poljubi to malo biće koje još pliva unutar tebe...

Sve čime bih sad mogla opisati te trenutke čini mi se kao kakav kliše. Neprocjenjivo, neopisivo, prekrasno, čarobno... ma nema te riječi. Ali, zbog toga blistamo. Zbog toga je trudnoća posebna, pa makar nas boljela leđa i treba nam 10 minuta da ustanemo iz kreveta.

Stvaranje novog života u nama je savršeno sa svim manama i poteškoćama koje donosi.

 

Zato se nemojte bojati kad čujete nas trudnice da malo kukamo. Kukamo jer, kad bismo počele pričati o svim onim uzvišenim osjećajima koji su u nama, vjerojatno bismo vam bile još napornije. Tko nije sve to osjetio, teško da može u potpunosti shvatiti. Možete zamisliti, ali ne u potpunosti shvatiti. Ponekad ne mogu ni ja sama.

(Bez brige. Idući put se vraćam kukanju. Kile ili nesanica? Što mislite koja je bolja tema za to?


Pročitajte i prethodne Petrine trudničke dnevnike:

Privatni album

Petra Cicvarić s kćerkicom