Privatni album
Privatni album

ipak se vratila u hrvatsku

Životna priča Matee Leko: 'Uz sve škole, uspjehe i nagrade nisam bila kreditno sposobna, zato sam otišla'

Da se sve može kad se hoće, pravi je dokaz Matea Leko (33), jedna od najtalentiranijih mladih hrvatskih pijanistica koja je karijeru daleko dogurala i izvan Lijepe Naše. Od svoje šeste godine života ulagala je u glazbu, školovala se u Hrvatskoj i inozemstvu, nastupala po Europi i šire, no potom se u njoj nešto prelomilo. Naglo je, na pune tri godine, prekinula sve što je gradila dva desetljeća i bacila se na novo zanimanje koje je zahtijevalo novo dokazivanje. Sada je došlo vrijeme da usklađuje dvije svoje ljubavi, a zašto se odlučila na takav zaokret, iskreno je ispričala za Gloria.hr.  

Matea Leko je sa samo 17 godina primljena na Muzičku akademiju u Zagrebu s najvećim mogućim brojem bodova svih članova žirija. Završila ju je kao od šale, te paralelno završila srednju Školu primijenjene umjetnosti i dizajna gdje je polagala razredne ispite, ali nije išla na nastavu. Potom se usavršavala u Beču, te u Italiji. Do danas broji više od 200 ekspresivnih nastupa na hrvatskim i europskim pozornicama. Iz svake se njezine riječi na tom putu prema uspjehu može iščitati silan trud koji je ulagala 20 godina. 

'Studij u Zagrebu bio je najbezbrižnije razdoblje mog života. Sve mi je išlo od ruke, puno sam svirala, svako ljeto provodila na seminarima klavira u inozemstvu s izvrsnim profesorima, vodila ciklus koncerata Virtuoso, organizirala preko 50 koncerata, živjela kod roditelja, a uz to imala sjajnu stipendiju. Diplomski koncert održala sam u siječnju 2008, a već u veljači preselila u Beč i izašla na prijemni za postdiplomski na prestižnom sveučilištu Universität für Musik und darstellende Kunst (ove godine proglašen najboljim sveučilištem na svijetu za umjetničko polje). Školovanje je bilo sjajno, ali snalaženje u stranoj zemlji i samostalnom životu dosta stresno. Bila sam posvećena, ali nisam imala osjećaj da nešto propuštam, obožavala sam glazbu i emocije koje pobuđuje. Tek sam kao odrasla osoba, u razgovoru sa prijateljima koji su imali 'normalniji put', shvatila da sam prvi pravi ljetni godišnji odmor imala s 25 godina, nakon što sam već imala tri postdiplomska studija. Svaki vikend i praznike planirala sam prema tome kada ću vježbati i koji repertoar treba naučiti, a ako bih negdje putovala, prvo pitanje je bilo - ima li tamo klavir?', ispričala nam je Leko koja je uz studij često radila u organizaciji koncerata, čak je pokrenula vlastiti ciklus koncerata u Beču. Bila je aktivna i kao pedagog i poučavala djecu koji bi uz nju zavoljeli glazbu.

Privatni album

Devet godina u inozemstvu: 'Ne cvatu vani samo ruže'

'Tih devet godina u inozemstvu definitivno su najbolja odluka u mom životu. To ne znači da negdje cvatu ruže, često čujem od prijatelja u Hrvatskoj, vođenih nezadovoljstvom i situacijom u državi, kako sanjaju da odsele negdje van, i moram primijetiti da su najčešće puni nerealnih očekivanja. Da, u nekim zemljama je sustav uređeniji i imate više prilika za posao. No, zaboravljate na troškove i uvjete života, zaboravljate na internacionalnu konkurenciju, tempo rada i natjecanje (što je puno žešće nego kod nas), tako da treba dobro procijeniti za čime zapravo idete. Ja sam otišla u inozemstvo u dobi kad mi nije bio problem čuvati djecu, konobariti i raditi studentske poslove, iako sam već tada bila previsoko školovana za to, ali u redu. Odlično iskustvo. Nekoliko godina kasnije, kad se borite za ozbiljnije pozicije i ugovore, kad želite obitelj, pristojan stan/kuću na pristojnoj adresi i ostale 'stepenice' logične za tu dob, susrećete već se sa sličnim problemima kao i u Hrvatskoj - poznanstva, veze, političke odluke, povlašteni i ugroženi slojevi društva. Svugdje su ljudi samo ljudi, zabluda je misliti da negdje netko čeka baš na vas i pred vas će staviti crveni tepih. Definitivno je više mogućnosti, jer su veća tržišta, no isto tako je i veća borba za posao. Ja sam uložila silnu energiju u traženje najboljih profesora, najboljih glazbenika za suradnju ... jer sam znala za čime idem'.

A onda je, prije tri godine, nestala za glazbeni svijet i sve iznenadila odlukom na životni zaokret. Zašto, pitali su se svi koju je poznavali, slušali je dok svira i čuli za nju. Iskreno nam je ispričala:

'Tri sam godine živjela bez klavira. Zasitila sam se boemskog života, putovanja, samoće i poželjela raditi još puno drugih stvari. Glazbeni biznis je vrlo nestabilan, za mladu ženu često i neugodan, a uz to financijski nezahvalan. Frustrirala me činjenica da uz sve svoje uspjehe, školovanja, nastupe i nagrade na kraju nisam kreditno sposobna i da svakih 6 mjeseci ponovo razmišljam u kojoj ću zemlji živjeti. Većini ljudi to djeluje glamurozno jer vide samo lijepu sliku s nastupa u lijepoj haljini na Facebooku. Zaboravljaju godine ulaganja i vježbe koje iza toga stoje, putovanja i dnevne stresove koje na sceni ne smiješ pokazati, nema godišnjeg, nema kolege koji će te zamijeniti, nema bolovanja, a da primaš plaću iako si bolestan. Nisam htjela postati frustrirana umjetnica, pa sam odlučila izgraditi i opciju B, i dobro sam odlučila. Trebala mi je promjena', iskreno je opisala razloge teške odluke koju je donijela prije tri godine.

Privatni album

Toliko je, naime, Matei trebalo da se dokaže i u svijetu biznisa, sasvim novoj branši u kojoj se probijala dok i tu nije uspjela. 'Kad sam zatvorila klavir, počela sam raditi za jedan start up u Austriji i upisala Business school u Londonu, jer sam htjela edukaciju i razumijevanje 'one druge strane'. Puno ljudi se čudilo toj promjeni, no ja ne vidim ništa neobično u promjenama. Ne kažem da su lake, to je proces koji traje, i doista traje to stjecanje nove vrste samopouzdanja, ipak ste u nečemu sada samo početnik. No, pokazalo se dobrom odlukom, uostalom, pristup tome ne razlikuje se puno od pristupa klaviru; zanimanje, samodisciplina, kvalitetan mentor i praksa, praksa. Izvedivo je. Često potičem ljude oko sebe da uče nove vještine, jer u svemu dođe do zasićenja, a opasno je kad vas obuzme strah od promjene, a nezadovoljni ste trenutnom situacijom. Danas završavam MBA u Hrvatskoj i radim tu u marketingu', otkriva Leko.

Klavir je ipak, naglasila je, ostao njezina najveća ljubav kojoj se ne može oduprijeti pa ga je opet počela 'otvarati.' 'Danas si zbog posla ne mogu dopustiti tempo koji sam imala ranije, ali svakako želim održati nekoliko koncerata godišnje. Tu sam kao riba u vodi, i kao da nikad nije bilo pauze. Posljednji koncert održala u Samoboru, na moj rođendan u ožujku. Čista sreća - kako sam dugo godina bila izvan Hrvatske, sanjala sam da održim koncert 'doma' gdje u publici sjede i moji najmiliji, to mi je godinama nedostajalo', govori Matea Leko koju 13. svibnja možete slušati i na besplatnom koncertu u Zaboku. U posljednje je vrijeme počela i komponirati. 'Jako me zanima i produkcija uz elektroniku. Dovela sam svoj koncertni klavir iz Beča u MHZ Studio u Zagrebu, pa sada imam prostor gdje mogu eksperimentirati i igrati se, tako da uskoro možete očekivati i malo drugačije skladbe!', otkrila je.

Privatni album

Za kraj je pobrojala svoje najveće uspjehe: 'Prvi nastup sa Zagrebačkom filharmonijom. Prvi studij u inozemstvu. Prvi put kad sam sama iznajmila stan. Prvi ozbiljan honorar koji sam potrošila na cipele (ženska glupost je neizmjerna). Prvi festival koji sam pokrenula. Učenik koji je pobijedio na klavirskom natjecanju. Nastup u Izraelu. Snimanje CD-a u Njemačkoj... Promjena karijere... sve što sam zamislila i ostvarila sama smatram uspjehom', rekla je svestrana Matea Leko.